‘;
Iako je nakon pobjede Donalda Trumpa glavna svjetska tema američki neoizolacionizam, jedna od posljedica američkih izbora, prema svemu sudeći, bit će korak unatrag u borbi protiv klimatskih promjena. O tome, kao i o izazovima u održivom razvoju te očekivanjima i trendovima u budućem razdoblju, razgovarali smo s Josipom Pervanom, višim menadžerom za politiku, zagovaranje i mobilizaciju članova u WBCSD-u (Svjetskome poslovnom savjetu za održivi razvoj), organizaciji koja okuplja više od 240 članica koje zajedno imaju prihod veći od pet bilijuna dolara te zapošljavaju više od 19 milijuna ljudi.
Kad govorimo o održivosti, teško je ne započeti s pitanjem o rezultatima izbora u SAD-u. Pobjednik Trump ima neke drukčije ideje na tu temu?
– Već imamo to iskustvo iz njegova prvog mandata. Amerika je najveća svjetska ekonomija i vjerojatno će opet biti odsutna u globalnim pregovorima o održivom razvoju. Smatram da je smjer održivog razvoja jedini mogući i, srećom, globalno gledano, ideja o potrebi takva razvoja neće se promijeniti. Većina kompanija to je već prepoznala. Za razliku od vlada privatni je sektor na tom polju mnogo više strateški orijentiran i ne naslanja se na rezultate izbora. Tvrtke jednostavno ne mogu mijenjati odabrani smjer svake četiri godine.
Europske tvrtke često se žale zbog stroge regulative o održivosti u EU-u u odnosu na SAD i navode da im to smanjuje konkurentnost. Kako vi gledate na to?
– Nepravedno je usredotočiti se na prozivanje održivog razvoja u Europi za gubitak konkurentnosti naših poduzeća, prije svega zato što se i američka, pa i kineska, konkurencija također suočava s nizom regulativa. Osim toga, mnogo drugih faktora određuje konkurentnost. Europska unija dugo je igrala prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije kad su u pitanju poticaji za industriju, a posljednjih nekoliko godina SAD i Kina daju goleme subvencije svojim proizvođačima. Dakle, i to je element koji utječe na konkurentnost. Jednako je s mnogo nižom cijenom energije u Americi.
Amerikanci su bolji u digitalizaciji, ulažu mnogo više u istraživanje i razvoj. Europa ima i tendenciju stvaranja nacionalnih prvaka umjesto globalnih. Nedavno, kad je talijanski UniCredit htio kupiti njemački Commerzbank, Nijemci su rekli ‘ne‘ samo zato što su kupci bili Talijani. Takve stvari sprečavaju Europu da bude konkurentnija Americi ili Kini, a ne samo stroža regulativa o održivom razvoju. Održivi razvoj kratkoročno je izazov, ali dugoročno sigurno donosi prednost, jer bez toga budućnosti neće ni biti.
Put različitih kompanija prema održivosti nije jednako lagan odnosno težak. To znatno ovisi o sektoru u kojem posluju. Primjerice, prerađivački sektor mnogo je energetski ovisniji od nekog drugog, a IT kompanijama sigurno je lakše ispuniti ciljeve ESG-a. Kako to pomiriti?
– Predvodnici tranzicije trenutačno su tvrtke koje imaju manji ekološki otisak: financijski, potrošački sektor, IT. Oni su predvodnici dijelom i zbog toga što su tehnološki razvijeniji, a i potrošači ih više pritišću. Malo zaostaju poljoprivreda, teška industrija, transportni sektor, oni koji se bave prirodnim resursima... Kod njih su potrebna veća i kapitalna ulaganja u tranziciju, teže se prilagođavaju.
Kako bi se tvrtke mogle okrenuti održivom razvoju, najvažnije je osigurati predvidljiv okvir koji bi dao jasan cilj u što će biti usmjerene vladine politike u, recimo, idućih deset godina. Zatim je važno da se ti ciljevi osiguraju unutar vladine strategije i da se ide u tom smjeru. To pak uključuje financijske poticaje, pristup tehnologijama i stručnim znanjima. Vlade i investitori mogli bi omogućiti jeftinije financiranje, a države olakšice ili subvencije za te tehnologije koje bi omogućile poduzećima da što lakše provedu tranziciju.
S druge strane, potrebna su i ulaganja tvrtki u istraživanja, u tehnološki razvoj. Bilo bi dobro i kad bi počele međusobno surađivati, razmjenjivati podatke o najboljoj praksi i zajedno razvijati nova rješenja. Naša platforma, odnosno ono na čemu radimo, usmjerena je upravo na to. Ako postoje zakonodavni okviri koji zagovaraju održivi razvoj, mi tvrtkama služimo kao savjetodavno tijelo, objašnjavamo što se od njih očekuje i kako to mogu napraviti. Također je važna suradnja s istraživačkim institucijama i nevladinim sektorom koji se također bavi pitanjima održivosti.
Koji sastojci nedostaju za veću primjenu održive prakse te je li rok za ugljično neutralno gospodarstvo do 2050 preambiciozan doznajte ostatku intervjua kojeg možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.