Pedeset godina nakon što smo počeli izrađivati klimatske modele kako bi saznali kakvo nas vrijeme čeka u budućnosti, znanstvenici zapravo i dalje nisu sigurni što nas to točno čeka.
Pojedini dijelovi svijeta zagrijavaju se intenzivnije nego što se očekivalo, a ekstremni vremenski događaji iznenađuju i najiskusnije istraživače. Klima se očito mijenja, ali mogućnosti predviđanja i dalje ostaju ista, gotovo nikakva pa su ti svi klimatski modeli su zapravo samo slovo na papiru.
Iako zdravstveni stručnjaci, osiguravatelji, poljoprivrednici i brojni drugi akteri u globalnoj ekonomiji trebaju precizne informacije o budućim klimatskim uvjetima u svojim regijama, one ne dolaze. Naime, kako tvrde neki istraživači, ‘predviđanje takve geografske preciznosti zahtijeva računalne kapacitete koji trenutačno ne postoje‘, kao i unaprijeđene klimatskih modela.
Odstupanja u predviđanjima
Današnji klimatski modeli vrlo točno predviđaju opće globalne trendove. Međutim, zagrijavanje je doseglo razinu na kojoj znanstvenici primjećuju zabrinjavajuća odstupanja između nekih predviđanja i stvarnih događaja. Istraživanje Kaija Kornhubera sa Sveučilišta Columbia otkrilo je ‘misteriozne žarišne točke‘ na svim kontinentima, osim Antarktike, koje trpe valove vrućine znatno intenzivnije nego što to modeli mogu objasniti. Forthcoming istraživanje znanstvenika s Dartmoutha, Alexandera Gottlieba i Justina Mankina, pokazuje da stvarni dnevni temperaturni rekordi na područjima gdje živi trećina čovječanstva premašuju modelirana predviđanja. Globalni porast temperature zabilježen od sredine 2023. do lipnja 2024. još uvijek zbunjuje znanstvenike poput Gavina Schmidta, direktora NASA-ina Goddard instituta za svemirske studije.
Schmidt ističe da su modeli od samih početaka u 1970-ima podrazumijevali određene nedostatke.
- Radimo na tome da ih učinimo korisnijima - kaže on.
Međutim, svijet sada traži specifične informacije koje su ključne za donošenje odluka, a točnije odgovore trebalo je pružiti još jučer. Zemlja je nevjerojatno kompleksan sustav međusobno povezanih podsustava. Povratne veze između temperature, tla, zraka i vode dodatno kompliciraju situaciju jer se svi ovi elementi ponašaju drugačije u različitim dijelovima svijeta. Primjerice, formiranje oblaka jedan je od najslabije razumljivih procesa u klimatskom sustavu, iako ima ključni utjecaj na klimatske promjene. Globalni modeli često koriste aproksimacije, jer je za simulaciju detalja, poput pojedinačnih kapljica vode koje se skupljaju u oblake, potrebna razlučivost manja od jednog kilometra – nešto što daleko premašuje trenutačne računalne kapacitete.
Robert Rohde iz Berkeley Eartha ističe da globalni modeli, čak i na razini razlučivosti od 100 četvornih kilometara, nisu sposobni točno simulirati pojave poput tornada. Za detaljnije modeliranje potrebna je tisuću puta veća računalna snaga nego što je danas dostupna. Iako globalni modeli mogu biti korisni u kombinaciji s regionalnim podacima i stručnom analizom, takav pristup nije uvijek dostupan lokalnim zajednicama i organizacijama.
Nedostaci i nepredvidivost
Neki ključni čimbenici, poput apsorpcije ugljika od strane šuma i tla, nisu adekvatno uključeni u modele, iako njihova uloga postaje sve kritičnija. Primjerice, finske šume, koje su nekada bile značajan ponor ugljika, sada emitiraju više ugljika nego što ga apsorbiraju, što je izbrisalo sve klimatske dobitke koje je zemlja ostvarila od 1990-ih. Promjene u obrascima temperature oceana također su primjer aspekta koji nije u potpunosti modeliran, unatoč značajnim posljedicama koje takve promjene imaju na klimu.
- Modeli se ponekad precjenjuju, ali podcjenjivanje rizika mnogo je opasnije - kaže Rohde. Kornhuber, pak, smatra zabrinjavajućim što su modeli počeli dosezati granice našeg razumijevanja fizičkih procesa na Zemlji.
Ipak, možda je problem i u samim modelima ali i u onima koji ih stvaraju jer se oni uglavnom fokusiraju na zadnjih 100 do 200 godina, dok se naša klima mijena od uvijek i stalno, što najbolje dočarava graf kojega potvrđuje Smithsonian Institution a koji pokazuje kako se temperatura mijenjala tijekom posljednjih 500 milijuna godina. Sudeći prema podacima u grafu, trenutačno se nalazimo u malom ledenom dobu.
