Zeleno i digitalno
StoryEditor

Država je postavila niz prepreka za energetske zajednice građana u Hrvatskoj

14. Rujan 2022.

Krajem prošle godine donesen je novi Zakon o tržištu električne energije u kojem su se po prvi put uvrstile i energetske zajednice građana, što je trebalo omogućiti svim kupcima izravno sudjelovanje u proizvodnji, potrošnji i dijeljenju električne energije, no čini se da se to u potpunosti nije dogodilo zbog raznih prepreka koje je država postavila pred sve one koji se žele uključiti u energetske zajednice građana.

Prema definiciji iz Zakona, Energetska zajednica građana je pravna osoba koja se temelji na dobrovoljnom i otvorenom sudjelovanju te je pod stvarnom kontrolom članova ili vlasnika udjela koji su fizičke osobe, lokalna tijela, uključujući općine, ili mala poduzeća, a čija je primarna svrha pružanje okolišne, gospodarske ili socijalne koristi svojim članovima ili vlasnicima udjela ili lokalnim područjima na kojima djeluje, a ne stvaranje financijske dobiti i koji može sudjelovati u proizvodnji, među ostalim, iz obnovljivih izvora, opskrbi, potrošnji, agregiranju, skladištenju energije, uslugama energetske učinkovitosti ili uslugama punjenja za električna vozila ili pružati druge energetske usluge svojim članovima ili vlasnicima udjela.

Sudeći prema riječima stručnjaka, Energetska zajednica građana će ipak ostati samo 'mrtvo slovo na papiru' jer se novim Zakonom takve zajednice zapravo onemogućuju te da se istim tim Zakonom destimulira građanska energetika.

Individualno ulaganje u (krovna) fotonaponska postrojenja

Svrha ulaganja u individualna (krovna) fotonaponska postrojenja je smanjenje nabavne cijene energije na dugi rok, zaštita od povećanja cijene energenata u budućnosti te postizanje određenog stupnja energetske nezavisnosti osobito u kombinaciji s baterijskim sustavima za pohranu energije.

Međutim, u slučaju neraspoloživosti sunčanog svjetla postrojenje neće generirati energiju, a građani koji nemaju tehničku mogućnost ugraditi postrojenje, povoljnija energije im neće biti dostupna. Također, individualno ulaganje u postrojenje limitirano je kapacitetom površine na koju se ugrađuje postrojenje i priključnom snagom, a za najveće moguće namirenje potreba za energijom potrebno je ugraditi i postrojenje najveće snage, odnosno, snage usklađene s potrošnjom.

- Osim tog fizičkog limita uvjetovanog raspoloživim prostorom, postoji i limit koji je uspostavio zakonodavac Zakonom o tržištu električne energije, a koji definira da ukupna priključna snaga u smjeru predaje električne energije u mrežu na obračunskim mjernim mjestima krajnjeg kupca ne smije biti veća od 80 posto ukupne priključne snage u smjeru preuzimanja električne energije iz mreže kod tog krajnjeg kupca. To znači da je individualno postrojenje najčešće suboptimalno pa su i financijski učinci nužno suboptimalni – kaže nam dr.sc. Damir Juričić sa Sveučilište u Rijeci i Centara za podršku pametnim i održivim gradovima.

Udruživanje u energetske zajednice

Kako bi se individualna ulaganja u konačnici isplatila rješenje je udruživanje u energetske zajednice građana. Udruživanje individualnih ulagača u fotonaponska postrojenja u energetske zajednice (najčešće zadruge) pruža članovima zajednice vrlo značajne dodatne mogućnosti.

- Radi se, najčešće, o osjetnim nefinancijskim poticajima. Prije svega, u zajednicu se mogu udružiti članovi različitih dinamika potrošnje i proizvodnje, a ta razlika omogućuje da viškove energije jednog člana koristi drugi član – kaže Juričić.

Što to znači?

Kada se u zajednicu udruže, primjerice, poduzeće, škola i građani, potencijal optimizacije je značajno veći zato što građani mogu koristiti energiju proizvedenu u školi i poduzeću tijekom vikenda kada su uglavnom u svojim stanovima, a poduzeće i škola ne rade, ali proizvode energiju. Također, tijekom ljetnih mjeseci škola ne radi, a građani i poduzeće mogu koristiti energiju koju proizvodi škola. Kada su građani na poslu tijekom dana u tjednu, njihovu proizvedenu energiju mogu koristiti poduzeće i škola.

Ovakve opisane situacije doprinose boljoj optimizaciji kapaciteta postrojenja te proizvedene i utrošene energije. Kada se u zajednicu udruže članovi geografski značajnije udaljeni - na primjer, članovi iz Zagreba, Rijeke i Vukovara, koristit će prednosti različitog stupnja insolacije u ovisnosti o vremenskim uvjetima. Članovi zajednice koji nemaju tehničke mogućnosti ugraditi fotonaponsko postrojenje moći će uložiti u sustav za pohranu energije (komunalno baterijsko postrojenje) i na takav način doprinijeti individualnoj koristi (korištenje jeftinije energije od drugih članova) i zajedničkoj koristi (drugi članovi koriste pohranjenu energiju kada sunčana svjetlost nije dostupna).

Također, u zajednicu se mogu uključiti i članovi (pasivni članovi) koji će isključivo kupovati viškove energije od drugih članova. I u ovom slučaju svi članovi imaju koristi – članovi koji proizvode energiju prodat će je članu koji ne proizvodi energiju po većoj cijeni od nabavne dok će pasivni članovi imati korist jer je njihova nabavna cijena manja od cijene energije iz mreže. 

Juričić kaže kako su ovi scenariji mogući u drugim državama članicama Unije, ali da u Hrvatskoj postoji niz ograničenja.

U Hrvatskoj se u zajednicu mogu udružiti isključivo potrošači priključeni na istu transformatorsku stanicu. To znači da hrvatski građani ne mogu koristiti prednosti udruživanja koje proizlaze iz geografske dislociranosti. Građani drugih država članica nemaju takva ograničenja – kaže Juričić.

Dodaje kako u Hrvatskoj, za razliku od nekih država članica, članovi energetske zajednice plaćaju naknade za mreže (distribucijsku i prijenosnu) po punoj cijeni, a bilo bi društveno opravdano stimulirati udruživanje u energetske zajednice naplatom smanjene cijene naknada za mreže iz razloga što energetske zajednice rasterećuju i uravnotežuju elektro-energetsku mrežu i smanjuju potrebu za uvozom energije.

- Također, u Hrvatskoj nije poznato kakav je porezni status transakcija dijeljenja (trgovanja) energije među članovima zajednice. Ministarstvo financija i Porezna uprava se još nisu očitovale po tom pitanju. U nekim državama članicama je jasno komunicirano da su te vrste transakcija oslobođene bilo kakvog poreza – govori Juričić.

Navedene tri prepreke klasičan su primjer gušenja tržišta energetskih zajednica u Republici Hrvatskoj i doprinos su smanjenoj efikasnosti provedbe energetske tranzicije. Energetske zajednice značajan su čimbenik energetske tranzicije svake zemlje zato njihov razvoj i osnivanje treba snažno poticati. 

- Poticanje ne mora biti uvijek u formi subvencija iz javnih izvora. Značajan poticaj bio bi jasno i cjelovito artikulirani propisi koji, barem, građane naše zemlje ne stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na građane drugih država članica. Vladi bi trebalo biti u interesu omogućiti građanima početne uvjete jednake drugim državama članicama. Primjerena komunikacija s građanima u pogledu pojašnjenja pojedinih termina koji u propisima nisu jasno definirani također je poticaj. Smanjena cijena naknade za korištenje mreža poticaj je koji doprinosi ekonomici energetskih zajednica – zaključuje Juričić.

30. rujan 2022 02:15