Više od pet milijardi ljudi, što je dvije trećine svjetske populacije, posjeduje pametni telefon, a taj broj nastavlja iz dana u dan rasti. I premda se to čini kao dobra vijest jer u suštini to znači da ćemo svi biti povezaniji i, ako baš hoćete, informiraniji, to je itekako loša vijest za naš okoliš jer i pametni telefoni imaju, koliko god o tome nevoljko pričali, ugljični otisak koji utječe na klimu. Nije stvar u tome da pri svakom ulogiranju na aplikacije na telefonu ispuštamo CO2 (premda ni to nije daleko od istine), problem s pametnim mobilnim telefonima, kada pričamo o utjecaju na okoliš, započinje već prije njihove proizvodnje, u opskrbnom lancu, a traje i godinama nakon što neki uređaj odbacimo.
Problemi za ljude i okoliš
Naime, proizvođači pametnih telefona u njihovoj proizvodnji upotrebljavaju neke od najintezivnijih resursa na planetu, poput zlata, srebra, platine, paladija, itrija ili litija, a to su samo rijetki metali potrebni za sve njihove komponente. A kad kažemo najintenzivnije, mislimo na to da se ti metali i rude eksploatiraju u rudnicima. Rad u rudnicima ovisi o nafti, a nafta pridonosi visokim emisijama ugljika.
Osim toga, većina elektroničkih uređaja proizvodi se u Kini, gdje je ugljen još uvijek dominantan izvor energije, što dovodi do još većih emisija ugljikova dioksida. No nije okoliš u cijeloj toj priči jedini problem. Rad u tim rudnicima, koji se uglavnom nalaze u zemljama koje nisu demokratske, često nema veze s ljudskim pravima, što je, kad cijelu priču svedemo pod nazivnik održivosti, za woke potrošače čimbenik koji izaziva zabrinutost. A ni tu nije kraj.
Svatko od nas, ma kako osviješteni bili, želi najnoviji, najbolji, najtanji, najpametniji telefon, a to dovodi do sve kraćeg vijeka naših uređaja. S jedne strane, potpuno funkcionalni telefoni zamjenjuju se i bacaju, a s druge strane, mobilne tvrtke ne dizajniraju uređaje koji su izdržljivi ili laki za popravak, barem ne sve, nego se natječu koja će tržištu ponuditi jedinstven feature koji nitko nema, od kamere, zvučnika ili slično.
Budući da se vrlo malo tih odbačenih mobilnih uređaja prikuplja i pravilno reciklira, količina e-otpada nastavlja rasti. Trenutačno se u svijetu na godinu proizvede između 40 i 50 milijuna tona e-otpada, a prema pojedinim izvorima od toga se reciklira tek 16 posto e-otpada. Pa čak je i pohranjivanje i korištenje podataka vezanih uz uporabu mobitela i aplikacija problem za klimu jer se bilježi povećana potreba za infrastrukturom i energijom za pohranu i obradu podataka. Gradnja milijuna podatkovnih centara i održavanje pravilne temperature u njima jako utječu na klimu.
Stručnjaci su izračunali da prosječni mobilni telefon tijekom tih procesa stvara 55 kg emisije ugljika, što ne zvuči mnogo, ali kad se to pomnoži s 1,55 milijardi telefona koji se u godinu dana prodaju diljem svijeta, razloga za zabrinutost itekako ima.
Proizvodnja ekomobitela
A postoji li rješenje? Pa osim očitog, da se pametni telefoni dulje upotrebljavaju, postoje i brendovi koji su prepoznali interese potrošača i nude vlastite održive telefone ili, ako baš hoćete, ekomobitele. Da bi telefon bio održiv, mora ispunjavati neke kriterije. Prije svega, mora imati dijelove koji se mogu lako zamijeniti i popraviti. Mora imati nisku emisiju zračenja. Mora biti izrađen od materijala koji se mogu reciklirati. Mora biti dizajniran da traje dulje od tipičnih pametnih telefona. Njegov proizvodni proces mora imati nizak utjecaj na okoliš.
Jedan od najpoznatijih proizvođača održivih mobilnih uređaja koji stavlja kvačicu na sve te kriterije je tvrtka Fairphone. Njezini ekološki pametni telefoni jako su popularni među ekološkim entuzijastima, a trenutačno tvrtka nudi serije Fairphone 3/3+ i Fairphone 4, koje se dosta dobro prodaju. Ti telefoni proizvedeni su od aluminija od dobavljača s ASI certifikatom i sadrže 100-postotnu recikliranu plastiku. Ujedno su modularni te imaju dijelove spremne za vađenje i zamjenu. Čak se i baterije mogu lako ukloniti; nisu zalijepljene na mjesto kao kod ostalih današnjih telefona.
Jedna stvar koja može biti gorko-slatka za neke korisnike je činjenica da ti telefoni ne dolaze s uključenim punjačem. Fairphone je osim toga i jedina tvrtka koja je integrirala fairtrade zlato u svoj opskrbni lanac. Kada je u pitanju održivost, njegovi su mobilni uređaji otišli najdalje.
Teracube je još jedan proizvođač mobitela s fokusom na održivosti, a specifičnost tog brenda je da je financiran putem kampanje na Indiegogu. Njegovi telefoni imaju neka obilježja slična Fairphoneovim uređajima, primjerice veliku bateriju koja se može zamijeniti kako bi se povećala dugovječnost telefona.
U proizvodnim procesima brend upotrebljava manje ugljika nego većina drugih tvrtki, a telefoni imaju 50 posto manje pakiranja od ostalih brendova na tržištu. Kao i Fairphoneovi mobiteli, Teracube 2e ne dolazi s punjačem u kutiji. Jedna od glavnih prodajnih prednosti za Teracube 2e je četverogodišnje jamstvo. Većina proizvođača prodaje svoje telefone s jednogodišnjim jamstvom, a neke tvrtke daju jamstvo na dvije godine.
Svoj održivi mobitel ima i njemačka tvrtka Shift. Njezini su prioriteti u proizvodnji pošteni radni uvjeti, a kad je u pitanju trajnost sve je karte bacila na mogućnost popravka. Kao i kod prije spomenutih mobitela, unutrašnjost Shiftovih telefona lako se vadi i zamjenjuje, uključujući bateriju i module kamere. Shift, kako smo već naveli, ima snažan fokus na sigurne radne uvjete, a u njegovim se mobitelima ne upotrebljava mineral koltan (kolumbit-tantalit), ruda koja se povezuje s lošim radnim uvjetima u industriji. Za razliku od Fairphonea i Teracubea, Shift nudi ekosustav različitih uređaja za kupnju. Uz četiri različita telefona, tvrtka radi i na prijenosnom računalu, tabletu i samostalnom zaslonu na koji možete pričvrstiti telefon.
Inicijative velikih
Od najpoznatijih svjetskih brendova, kad je održivost u pitanju, najdalje je otišao Apple odnosno njegov iPhone. Počevši od iPhonea 6, iPhonei su dobivali visoke ocjene za održivost i mogućnost popravka. Za početak, Apple je jako dobar u održavanju svojih starijih telefona softverskim ažuriranjima, što osigurava dugovječnost uređaja. Što se tiče kućišta tih telefona, ona su od aluminija, koji se može reciklirati. IPhonei također ne sadrže kemikalije štetne za ljudsko zdravlje kao što su bromirani usporivači plamena (BFR) i polivinil klorid (PVC). Uz izbjegavanje štetnih kemikalija, Apple vodi računa o isključivanju konfliktnih minerala iz svoga opskrbnog lanca.
Osim toga, Apple je na putu prema ugljično neutralnom cilju do 2030. godine, pa sa svakim novim iPhoneom dolazi i neka dodatna metrika održivosti. Primjerice, novi iPhone 13 Pro napravljen je od 99 posto recikliranog volframa, a ostali elementi sastoje se od reciklirane sirovine u omjeru od čak 98 posto.
I Sony se svim silama trudi udahnuti održivi karakter svojim uređajima, a njegovi telefoni Xperia dobili su visoke ekoocjene jer su prilično ekološki prihvatljivi. Ti telefoni izrađeni su uglavnom od recikliranih materijala i dosta su čvrsti. Tvrtka je također smanjila opasne kemikalije prisutne u telefonima. Sve je to dio inicijative cijele tvrtke za zeleniju Zemlju.
I Motorola Edge ulazi u tu priču, također zbog klimatskih ciljeva za 2030. godinu. U baterijama mobitela Edge više nema merkurija ni kadmija, a ni opasnih kemikalija, poput već spomenutih PVC-a i BFR-a. Baterija traje dva dana, što je dosta dobra značajka za ekoentuzijaste.
Samsung Galaxy S22, primjerice, diči se da se sastoji od 20 posto recikliranih ribarskih mreža s dna oceana, a ima i druge materijale koji su nastali reciklažom, pa čak i ambalažu. Malim koracima naprijed i to se sve broji.