Nedavno je moj, ekološki potpuno osviješten, sin kupio sunčane naočale izrađene od plastičnog smeća izvađenog iz nekog oceana. Platio ih je 230 američkih dolara. Jer, želite li osobno pridonijeti spašavanju planeta, morate duboko posegnuti u novčanik.
Osobno još uvijek dvojim oko toga koliko je moj sin kupnjom tih naočala pridonio spašavanju Zemlje od smeća, a koliko je to obična marketinška 'navlakuša'. Moguće je, međutim, i to da se radi o kombinaciji tih dviju stvari.
Naočale o kojima je riječ prodaju se pod brendom 'Clean Waves', a dizajnirao ih je nagrađivani dizajner proizvoda Cyrill Gutsch, osnivač globalne mreže kreativaca i aktivista pod nazivom 'Parley for the Oceans', čija je misija okončati onečišćenje svjetskih mora plastikom. Osim naočala, od plastičnog otpada izvađenog iz oceana 'Parley for the Oceans' ekološki osviještenim kupcima nudi i cijeli niz drugih predmeta, sve do namještaja, proizvedenih industrijskim 3D printerom.
U reprezentativnoj trgovini čuvenog maloprodajnog lanca Selfridges, onoj na Oxford Streetu u Londonu, cijelog je prošlog mjeseca 'Parley for the Oceans' dobio središnje mjesto u izlozima koji su svi redom bili u funkciji Selfridgesova projekta 'Superfutures'. Društveno turbo odgovornim, ili samo marketinškim, kako već tko to želi protumačiti, projektom se željelo eksperimenitrati s mogućom budućnošću, isprobati nove stilove života i ideje na temu traženja novih održivih rješenja.
'Dok nastavljamo istraživati nove i inovativne načine ponovnog osmišljavanja maloprodaje, postavljamo - i odgovaramo na - izazovna pitanja o tome kako želimo živjeti ', poručuje Selfridges svojim dobrostojećim kupcima. Taj je lanac još 2020. pokrenuo svoju robnu marku 'ProjectEarth' s ciljem poticanja prijelaza na održivije materijale i promjenu poslovnih modela u maloprodaji.
Siromašni ne mogu spasiti Zemlju
Dok sam u prizemlju Selfridgesa na Oxford Streetu promatrala kako se na licu mjesta proizvode 'crocsice' dizajnirane po želji kupca, kako roboti za 3D ispis stvaraju sočne biljne odreske i lagane torbice, razmišljala sam je li to doista budućnost maloprodaje kakvu bih ja željela. A onda sam opazila sunčane naočale proizvedene od plastike iz oceana i shvatila da se fućka Selfridgesu za to što ja želim ili ne želim, da Selfridges igra na mog sina, a ne na mene. Moj sin, usput rečeno, 'cijepljen' je od konvencionalnog šopingiranja, ali očito je potencijal za kupca nove generacije proizvoda, onih za koje vjeruje da će kupnjom ujedno spasiti i planet. I očito je kako je vrijeme zrelo da se generaciji takvih kupaca počne prilagođavati i maloprodaja.
Održivija budućnost u prijestolnici luksuza ipak se ne može zaustaviti samo na recikliranju plastike iz oceana. Uz proizvode nastale temeljem pionirskih znanstvenih rješenja, poput dijamanata napravljenih od ugljičnog dioksida 'uhvaćenog' u zagađenom zraku, Selfridges uvodi nove koncepte vlasništva s alternativnim modelima cijena nakita i ekskluzivnim NFT digitalnim umjetničkim djelima dostupnim za kupnju u trgovini.
Sav teret spašavanja planeta zasad je na leđima bogatih potrošača, jer cijene proizvoda od reciklirane oceanske plastike jednako su visoke kao i cijene drugih aritkala u Selfridgesu (za dijamante, doduše, nisam sigurna jer ih nisam provjerila). Siromašni ekološko osviješteni potrošači trenutačno ne mogu baš nešto pridonijeti spasu Zemlje. Relativno siromašni i ekološki neosvješteni potrošači i dalje na raspolaganju imaju popularni Primark, nekoliko blokova dalje u istoj ulici u kojoj je i Selfridges (ili, ako vam je draže, u Ljubljani ili Austriji) koji je, sasvim sigurno, jedan od najzaslužnijih lanaca za statistički podatak da prosječni Europljanin na godinu kupi 28 kilograma raznih tekstilnih proizvoda.