Steže se europski zeleni obruč oko malih poduzetnika

Umjesto dosadašnjih 11.600 tvrtki koje su obvezne standardizirano izvješćivati o održivosti prema tzv. ESRS standardima, zahvaljujući novoj europskoj Direktivi o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD), u skoroj budućnosti ta će se obveza proširiti na otprilike 50 tisuća poslovnih entiteta. Mali i srednji poduzetnici zasad mogu odahnuti jer će ih ta obveza početi obuhvaćati tek od 2026., i to samo one čiji su vrijednosni papiri uvršteni na burze, jer terminski plan provedbe nove direktive strukturiran je tako da obveznici mogu neometano uvoditi nove procese, pa se za 2024. samo poduzeća od javnog interesa i s više od 500 zaposlenih trebaju brinuti o izvješćivanju o svojoj održivoj praksi.

– Što se tiče Hrvatske, u prvoj fazi, koja se odnosi na izvješćivanje za 2024. u 2025., Direktiva se primjenjuje na velika izlistana društva, banke i osiguravajuća društva s više od 500 zaposlenih. U sljedećim fazama opseg se širi i na ostala velika poduzeća, mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni na burze te na neka poduzeća izvan EU-a, ovisno o tome ostvaruju li više od 150 milijuna eura na europskom tržištu. Novim pravilima ulagačima i drugim dionicima osigurat će se pristup informacijama koje su im potrebne za procjenu učinka poduzeća na ljude i okoliš. Ulagačima će se omogućiti i da procijene financijske rizike i prilike koje proizlaze iz klimatskih promjena i drugih pitanja održivosti. Naposljetku, usklađivanjem informacija koje treba dostaviti smanjit će se troškovi izvješćivanja za poduzeća u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju – ustvrdio je Zvonimir Vlak, viši menadžer u Deloitteovu Odjelu revizije i savjetovanja.

Moguće odgode

Dakle, što se tiče društava u maloj i srednjoj kategoriji, zasad se obveza izvješćivanja o održivosti odnosi samo na izlistane male i srednje poduzetnike, i to od 2027. za prethodnu godinu, a i to će biti moguće odgoditi za iduće dvije godine. Osim što je korisno pravodobno se pripremiti kako bi se lakše prilagodili poslovni procesi i uspostavila hijerarhijska odgovornost za izvješćivanje, već sad raste pritisak velikih tvrtki – obveznika prema svojim manjim partnerima. Naime, velika poduzeća obvezna su izvješćivati i o onome što se zbiva u njihovim nabavnim lancima.

– Već neko vrijeme svjedočimo za potrebom niza malih i srednjih poduzeća za objavom informacija o održivosti radi odgovora na zahtjeve velikih kupaca i dobavljača jer su dionici u njihovu vrijednosnom lancu. Sve je više i zahtjeva financijskih institucija, a primjena kriterija održivosti već je preduvjet za korištenje europskih sredstava. Očekujemo da će manje tvrtke zbog sve većih zahtjeva također razvijati strategije održivosti i objavljivati izvješća, a njihov interes može se zapaziti i na mnogim informativno-edukativnim radionicama koje organiziramo ili u kojima sudjelujemo. EU trenutačno izrađuje standarde izvješćivanja za male i srednje poduzetnike koji su dobar početni korak za provjeru koja bi pitanja održivosti mogla biti poslovno relevantna za njih. Određivanje okolišnih, društvenih i upravljačkih pitanja koja su bitna za pojedinu organizaciju teško je poopćiti i zato je prioritet fokusirati se na temeljito provođenje tog procesa kao temelja za sve sljedeće korake i zahtjeve. Kad se odredi okvir, najčešće se shvati smisao i prepoznaju poslovne prilike. Važno je prihvatiti da je to proces i da je nemoguće sve napraviti sâm i odjednom – upozorio je Riki Pahlić, stariji savjetnik u Hauski & Partneru.

Pravodobna priprema

I Nikolina Markota Vukić, savjetnica u Institutu za društveno odgovorno poslovanje (IDOP), složila se da je uvijek korisno pravodobno se pripremiti te da iz toga mogu proizići nove poslovne prilike, a još je dodala da su te prilike zelene. Iako je ta poštapalica na prvu već prilično istrošena, činjenica je da polako, ali sigurno sve više privlači raznovrsne potrošače, osobito one mlade, s kojima svaki ozbiljan biznis želi uspostaviti odnos odanosti i povjerenja.

– Poduzetnici koji odluče investirati u održivost i održivu praksu mogu iskoristiti ovo razdoblje kao priliku za razvoj zelenih proizvoda i usluga. Tako će ne samo zadovoljiti rastuće tržišne zahtjeve već i stvarati konkurentske prednosti. Potrošači sve više traže proizvode koji su ekološki prihvatljivi, etički proizvedeni i koji malo utječu na okoliš. Taj trend otvara vrata za male i srednje poduzetnike da se usmjere na inovacije u proizvodima, pakiranjima, procesima i uslugama koje smanjuju negativan utjecaj na okoliš. Dakle, iako još nisu obveznici CSRD-a, ovo je savršen trenutak za njih da prepoznaju priliku za inovacije i diverzifikaciju svojih poslovnih modela razvojem zelenih proizvoda i usluga. Takav pristup ne samo da im može pomoći u održivom rastu i konkurentnosti nego i stvoriti dugoročne poslovne prednosti na tržištima koja sve više cijene održivost i društvenu odgovornost – ocijenila je Markota Vukić.

U pozadini zelenih kredita

Koliko ‘zelenost‘ počinje ulaziti u ponudu usluga i robe, na domaćem tržištu možda najbolje pokazuje primjer zelenih kredita kojima banke, a u pravilu je riječ o obveznicama izvješćivanja o održivom poslovanju, nešto povoljnije financiraju kupnju energetski učinkovitih nekretnina. Riječ je novim nekretninama, pa se na taj način malo ublažava teret njihove više cijene i obveze plaćanja PDV-a uz porez na promet nekretninama.

– Analizom se može odrediti financijski utjecaj pitanja povezanih s transformacijom nekih poslovnih procesa, npr. nabave službenih automobila sa smanjenom emisijom CO₂, proizvodnje upotrebom materijala koji su pogodniji za recikliranje i slično. Društva koja budu ekološki odgovornija svakako će imati korist zbog smanjene kamatne stope pri odobravanju bankovnih kredita zato što će i financijske institucije uzimati u obzir rejting poduzeća povezan s ESG-om. Na tržištu kapitala vidljiv je i trend razvoja proizvoda povezani s održivošću, poput zelenih obveznica, kredita, ulaganja u kompanije koje su okolišno osjetljivije itd. – objasnio je Vlak.

Put do kapitala

Očito je, dakle, da CRSD vidljivo utječe na poslovanje trgovačkih društava i na tržišta na kojima ona djeluju, i to toliko da to osjećaju i krajnji korisnici usluga i proizvoda. Zbog toga što su financijski proizvodi sve zeleniji, za obveznike izvješćivanje o održivosti postaje ključno za pristup kapitalu i tržišnu konkurentnost. Financijski sektor tako, zapravo, ne samo da nagrađuje održivost nego i umanjuje svoj rizik jer se zelenošću ulaganja osigurava da je suvremena tehnologija ugrađena u kupljena ili posuđena dobra, a to znači da su vrjednija i da imaju sigurniju budućnost ako se njima primjereno upravlja.

– Najveće, najmotiviranije i najspremnije kompanije već se godinama ozbiljno pripremaju za primjenu Direktive. Za velik dio takvih kompanija to je, primjerice, zahtijevalo donošenje znanstveno utemeljenih klimatskih tranzicijskih planova za usklađivanje s ciljevima Pariškoga klimatskog sporazuma, koji zahtijevaju smanjenje emisija stakleničkih plinova u cijelom vrijednosnome lancu. To uključuje prilagodbu prakse u nabavi proizvoda i usluga, proizvodnji ili razvoju usluga te distribuciji i korištenju proizvoda i usluga. Ukratko, zahtijeva suradnju jer je većina emisija većina kompanija izvan kuće. Slično vrijedi za kršenje ljudskih prava, okoliš i bioraznolikost. Jedna od najopipljivijih posljedica upravljanja društvenim i okolišnim utjecajima u vrijednosnome lancu distribucija je raznih upitnika za provjeru prakse poslovnih partnera, kojih nisu pošteđena ni mala i srednja poduzeća. To je u startu stvaralo zbunjenost i paniku – konstatirao je Pahlić.

XBRL i ini formati

Nove riječi, akronimi, digitalni formati, pojmovi – nije se lako snaći u svemu tome, a još je teže kad zbog toga treba mijenjati vlastite poslovne procese ili barem uvoditi novi način izvješćivanja. Tako je među novostima koje donosi nova direktiva i izvješćivanje u XBRL formatu, s pomoću digitalne taksonomije koju je razvila Europska savjetodavna skupina za financijsko izvješćivanje (EFRAG), a koju EK treba prihvatiti. Kako su objasnili naši sugovornici, XBRL (engl. eXtensible Business Reporting Language) međunarodni je standard za razmjenu financijskih i nefinancijskih informacija u digitalnom obliku kojim se izvješćivanje standardizira.

Računalni ga sustavi prepoznaju, zbog čega je olakšana razmjena izvješća, njihova usporedba, analiza, ponovna upotreba, praćenje podataka i ispravljanje. Iako vjerojatno neće biti u primjeni već za izvješća za 2024., izgledno je da će ga EU u dogledno vrijeme uvesti. Ukratko, koristi će biti, ponajprije za one koji čitaju i uspoređuju izvješća, a to ih na tržištu može razlikovati jer će poslovanje konkurenata ipak biti barem za koju nijansu transparentnije, pa će oni koji znaju čitati između redaka moći uočiti i koje prednosti ili nedostatke imaju akteri na njihovim tržištima.

Od birokrata do revizora

Za hodogram i objavu uputa, preporuka i pravila primjene navedene taksonomije i uvođenje XBRL formata kod nas će biti zaduženi Ministarstvo financija i Fina. Direktiva je pak transponirana u hrvatski zakonski korpus izmjenama Zakona o računovodstvu i Zakonom o reviziji. Izvješća će morati biti usklađena s Europskim standardima izvješćivanja o održivosti (ESRS) i ta će se pravila primjenjivati na sve obveznike bez obzira na to u kojem sektoru posluju, a na kraju će ih verificirati revizori koji neće smjeti sudjelovati u njihovoj pripremi. U neposrednoj primjeni Direktive očito će biti mnogo posla za njezine obveznike, ali korist od toga neće biti neposredna. No primjeri uspješnih zelenih proizvoda, osobito financijskih, pokazuju da će se trošak vremena i novca na pripremu izvješća koliko-toliko vratiti, ako ne i isplatiti, pri čemu će, naravno, pogodnosti najbolje iskoristiti oni koji će ih prvi prepoznati i početi se prilagođavati novim uvjetima.