Šetajući ulicom ili vozeći se tramvajem, građani Zagreba već su se odavno naviknuli promatrati tragove spreja u različitim bojama, ispisane škrabotine te prešarane izljeve ljubavi i mržnje na svakom oku vidljivom zidu, ogradi, košu za smeće ili stupu, a već su i pomalo ‘oguglali‘ na takvo nadasve ružno uništavanje gradske baštine, osobito u strogom centru.
No problem je stvaran i čini se da ilegalni grafiteri u Zagrebu nikada ne spavaju, jer u rekordnom roku pošaraju čak i tek montirane gradilišne skele i ograde. Međutim, u Gradu im napokon odlučno žele stati na kraj, i to velikom operacijom obnove pročelja koje će početi već iduće godine.
Da bi spriječio taj vandalizam, kako gradska vlast naziva crtanje raznih simbola i poruka po gradskim fasadama, Grad Zagreb financirat će čišćenje i uklanjanje grafita u središtu grada u stopostotnom iznosu, a za ostale dijelove grada spreman je financirati 80 posto tih troškova. Za Zagrepčane koji su suvlasnici tih privremeno uništenih fasada postoji samo jedan uvjet: da čišćenje svakoga sljedećega grafita financiraju sami, odnosno iz pričuve, kako bi se ilegalne grafitere obeshrabrilo da ponovno troše boju i riskiraju da budu uhvaćeni u svojim noćnim prekršajnim radnjama.
Za dijelove povijesno-urbane cjeline, odnosno Gornjega i Donjega grada, Grad će u stopostotnom iznosu financirati i troškove nanošenja zaštitnoga antigrafitnog premaza koji olakšava čišćenje fasada od grafitnih sprejeva te sprječava prodor grafita u dublje slojeve zida.
Kazne do 2000 kuna
Prvi je na redu pokusni projekt skidanja grafita u Vodnikovoj ulici u sklopu kojega će se, javljaju iz Grada, grafiti sa zgrada ukloniti u cijelosti od početka do kraja ulice. Ovaj su tjedan već počeli uklanjati i grafite sa Zakmardijevih stuba. No, osim što želi izravno sanirati posljedice nečijeg vandalizma, Grad ga želi i što više suzbiti odnosno iskorijeniti.
– Vandalizam se planira spriječiti pojačanim ophodnjama komunalnih redara, upotrebom nadzornih kamera i povećanjem visine kazne. Važno je naglasiti da na temelju Odluke o komunalnom redu komunalni redari u okvirima svakodnevnog rada kontroliraju devastaciju objekata grafitima te se pritom interventno uklanjaju oni uvredljiva i neprimjerena sadržaja – objašnjavaju iz Grada Zagreba načine na koje nastoje stati na kraj uništavanju fasada.
Kazna za ilegalne grafitere u Zagrebu trenutačno iznosi maksimalno 1000 kuna, a uskoro bi trebala postati dvostruko veća. Dakle, ako ih se uhvati, moći će dobiti kaznu i do 2000 kuna. Prođu li noćni grafiteri pak neopaženo, obeshrabriti ih može brza reakcija stanara – saniranje štete o vlastitome trošku.
No ilegalnim grafiterima upravo su svježe obojene fasade najzanimljivije za crtanje novih žvrljotina, a sve da bi iskazali neki svoj bijes i među ekipom bili glavne ‘face‘, pritom apsolutno ne mareći za javno dobro grada i nerijetko bajoslovne iznose potrebne za uređivanje fasada.
Tinejdžeri vs. umjetnici
Građani i javnost stoga s pravom već godinama upozoravaju na uništavanje pročelja zgrada, nečijih domova i ureda jer su mnogi od njih zaštićeni spomenici kulture. Razlika je, međutim, između oslikavanja umjetničkih murala na za to previđenim mjestima i ilegalnih grafita. Ovi prvi, kao djela profesionalaca, ostat će zaštićeni, a druge će odlukom Gradske skupštine nastojati uništiti istom silinom kao što i njihovi autori uništavaju tuđe domove.
– Ilegalni grafiti drevna su forma prisutna od pećina do danas, osim što se upotrebljavaju drugi materijali. Neki pojedinci odrastu i prihvate se nečega, uvjetno rečeno ozbiljnijega, drugi zadrže sprej u rukama. E sad, od čovjeka do čovjeka, o njegovu odgoju, karakteru, ali i društvu, ovisi u kojem će smjeru ići – kaže umjetnik Slaven Kosanović Lunar, jedan od prvih i najpoznatijih hrvatskih autora umjetničkih grafita čiji radovi krase fasade brojnih europskih gradova.
– U mladim danima tražili smo zidove na kojima ćemo moći neometano raditi, a to su nerijetko bili zidovi uz pruge, stražnje strane nekakvih skladišta, napuštene zgrade i slično. U inozemstvu su to tada najčešće bili hall of fame, mjesta za legalno crtanje. Barijere se miču, apetiti rastu, imaginarna igra, odnosno svojevrsno natjecanje, počela je tražiti nove izazove, što svaki grad rješava na svoj način – objašnjava Lunar zašto svjedočimo tolikom broju devastiranih zgrada u Zagrebu.
Međugeneracijski dijalog
Problem jest i to što Zagreb, za razliku od mnogih drugih svjetskih gradova, nema nijedno legalno mjesto za izradu grafita osim poteza na Branimirovoj ulici. Ističe to grafiter Lav Paripović, koji smatra da se u Zagrebu nije ulagalo u to da grafiterska scena dobije svoje mjesto.
– Ima mnogo različitih profila grafitera, to mogu biti i tinejdžeri, a može biti i neki umjetnik, ali treba postojati mjesto na kojem se može održavati međugeneracijski dijalog. Puno je petlja na Držićevoj neodrživo pošarano, primjerice ispod mosta u Zapruđu, pa zašto se ne bi dalo da ih netko legalno oslika? U tom slučaju na tim mjestima ne bi bilo ni smeća kao što je to slučaj sada, nego bi i mlađi mogli vidjeti što sve mogu napraviti osim šaranja – predlaže Paripović.
Lunar, pak, dodaje da neodgovorni ljudi razumiju nadzor i kaznu, no smatra da dio problema snose i donositelji odluka. Uspoređuje to s razvrstavanjem otpada i očuvanjem okoliša, što je u Zagrebu također tema brojnih rasprava.
– Od ratova, sportskih događanja do farme, dječjih igračaka i prehrane, apsolutno sve posloženo je da prigrabljuje što veće profite, a briga za dobrobit budućih generacija samo se nazire. Pa kad se vratim na grafite, opet mogu jednostavno konstatirati: jest, išarani je grad ružan, ali šminkati teškog bolesnika da bi izgledao zdravije može imati samo estetski učinak. Za istinski zdravo društvo potrebno je znatno više energije – sasvim iskreno će Lunar.
Koja rješenja u borbi protiv ilegalnih grafita u Zagrebu predlažu umjetnici pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.