Nakon što smo prije dva tjedna objavili tekst 'Nema cjepiva protiv pandemije pretilosti', u kojem je sudjelovalo nekoliko stručnjaka, ostalo je još neobjavljenog materijala koji nismo mogli uvrestiti u tekst zbog ograničenog prostora. Danas ćemo objaviti odgovor nutricionistkinje Kristine Beljan, vlasnice obrta Nutrissimi.
Što se više borimo protiv pretilosti, sve je više pretilih ljudi u svijetu, pa smo Beljan pitali je li moguće da je strategija u toj borbi imala suprotni efekt od željenog. Beljan odgovara da bismo morali znati kako pretilost nastaje kako bismo se mogli boriti protiv nje. U nastavku kaže da na razvoj pretilosti utječu mnogi čimbenici, a neke od njih svi dobro znaju – prehrana i tjelesna aktivnost. Međutim, postoje i drugi čimbenici koji se manje spominju: okoliš i uvjeti života, socioekonomski status, genetika, zdravstveni status, uzimanje lijekova, stres, emocije, kvaliteta sna.
Svake sezone mršavljenja (nakon Nove godine i prije ljeta) možemo vidjeti sve više reklama za razne dijete koje osobama s više kilograma daju novu nadu da će se nešto promijeniti u njihovom životu. Te reklame često uvjeravaju da će osoba koja smršavi imati veće samopouzdanje i biti sretnija. Međutim, ti osjećaji su samo privremeni, a često se niti ne pojave jer samopouzdanje i sreća ne dolaze od vanjskog izgleda, već iznutra.
Kada vidimo koliko se svakodnevno piše o tome 'kako imati savršenu figuru', nije niti čudno da je odlazak na dijetu postao društveno prihvatljiv. Svako proljeće se pojavljuju oglasi s rečenicama: 'Skinite suvišne kilograme bez muke zauvijek!' Bez obzira na to je li mršavljenje lako ili teško, dijeta nije dugotrajno rješenje. Mnoge osobe koje su barem jednom bile na dijeti iskusile su yo-yo efekt. Kod yo-yo efekta se nakon svake dijete izgubljeni kilogrami prije ili kasnije vrate, a uz njih se dobije još 10 posto dodatnih kilograma. Zašto se to događa? Nismo uvijek živjeli u civilizaciji niti smo uvijek imali obilje hrane kao danas. Evolucijski smo razvili mehanizme koji nam pomažu u tome da preživimo, a preživljavamo tako da naše tijelo pažljivo troši energiju i dobro prepoznaje (čak i potencijalnu) nestašicu hrane. Svaki puta kada dođe do nestašice hrane (u moderno vrijeme je to dijeta), naše tijelo usporava metabolizam i usporava mehanizme u tijelu kako bi sačuvalo energiju. Kada kriza prođe, tijelo će pokušati spremiti što više zaliha energije u masno tkivo da nadoknadi izgubljeno i stvorit će malo veće zalihe za eventualnu iduću krizu. Također, nakon nestašice hrane (dijete) će i apetit biti veći. Na taj način organizam osigurava da osoba pronađe dovoljno hrane koja mu je potrebna za nadoknadu izgubljene energije zbog čega se može očekivati da se osoba u ovoj fazi nekada i prejede. U ovom vrlo kompleksom mehanizmu preživljavanja možemo vidjeti da mršavljenje ili održavanje tjelesne mase nakon dijete nema veze sa snagom volje. Međutim, mnoge osobe kojima se dogodio yo-yo efekt osjećaju sram i krivnju, te ovo vide kao vlastiti neuspjeh i isprobavaju još jednu dijetu. Te osobe nisu krive za to. Vrlo je lako ući u dijetni ciklus koji je kao jedan začarani krug u kojem se izmjenjuju dijeta, prejedanje i osjećaj krivnje.
Istraživanja pokazuju da se kod pretilih osoba može popraviti zdravstveno stanje već gubitkom 5-10 posto tjelesne mase. To znači da se zdravstveni parametri mogu poboljšati, čak i ako pretila osoba ne izgubi onoliko kilograma koliko je potrebno da statistički ima 'normalnu' tjelesnu masu. Tu malu promjenu u gubitku kilograma je moguće postići postepenim uvođenjem uravnotežene prehrane i promjenom nekih navika, bez odlaska na dijetu. Mnoge osobe koje su pretile su isprobale razne dijete, a mnoge kažu da su prvu dijetu isprobale kada su imale 'normalnu' tjelesnu masu. Žalosno je to što ih okolina potiču da 'samo jedu manje i vježbaju više'. Zbog yo-yo efekta će nas ciklički odlasci na dijetu vrlo lako dovesti do pretilosti. Dijete ne funkcioniraju.
Kako bi se smanjio broj pretilih osoba ključni su prevencija, individualni pristup pretilosti i destigmatizacija. U individualnom pristupu je vrlo važno da se uzmu u obzir svi mogući faktori koji su mogli utjecati na razvoj pretilosti. Ako osoba pati od nesanice, treba rješavati nesanicu jer ona može potaknuti veći unos slatkiša i grickalica. Osobe koje jedu više zbog stresa, trebaju naučiti kako se nositi sa stresom. Oni koji pate od emocionalnog prejedanja trebaju uz psihološki pristup promjeni prehrane uvoditi nove navike i učiti alate koji će im pomoći u tome da spriječe daljnje epizode emocionalnog prejedanja.
Osobe koje nemaju redovite obroke su sklonije prejedanju u večernjim satima, a epizode npr. emocionalnog prejedanja mogu biti intenzivnije. Zato je, uz sve navedeno, u prehrani potrebno uvesti strukturu obroka. To znači da je potrebno jesti 5-6 puta dnevno, odnosno svaka 3-4 sata. To se postiže time da se svakodnevno konzumiraju 3 glavna obroka i 2-3 međuobroka. Također je potrebno uključiti sve skupine namirnica u prehranu jer izbjegavanje neke vrste hrane (npr. izvora ugljikohidrata) može biti okidač za prejedanje. Isto tako, unos određene vrste hrane može dovesti do prejedanja, a to je se događa kada je narušen odnos prema hrani.
Treba uzeti u obzir i da postoje poremećaji hranjenja (klinički i subklinički) uz koje je moguće razviti i pretilost. U tom slučaju treba potražiti stručnu pomoć psihijatra (ako se radi o kliničkom poremećaju), psihoterapeuta i nutricionista koji su specijalizirani za ovaj problem.