O tome se šuti: Ima tableta koje ubijaju želju za alkoholom

Kada se u SAD-u nešto ili netko probije u mainstream, budite sigurni da će Trey Parker i Matt Stone to provući kroz svoj legendarni animirani, satirični, ali pouzdani ‘South Park‘. Crtić je to koji skoro tri desetljeća crnohumorno i satirično prikazuje društvena, politička i kulturna pitanja i uglavnom pogodi u sridu. Kada se zakotrljala priča o čudesnom lijeku za dijabetes tipa 2, Ozempicu, koji magično skida kilograme zdravih ljudi bez potrebe za vježbanjem, nastala je prava ludnica, pa su mnoge celebrity-žene pohrlile po taj lijek, koji nije jeftin. U ‘South Parku‘ su se zapitali što je s onima koji si ga ne mogu priuštiti, pa kada jedan od likova iz crtića ode kod doktora da mu prepiše lijek i kada sazna da je preskup za njega i njegovu obitelj, doktor mu preporuči body positivity. Jer za bogate je lijek, a za siromašne je da prihvate debljinu i svoje tijelo baš takvo kakvo je.

Kada su se prije koju godinu dohvatili alkoholizma, lik iz serije Randy na sastanku alkoholičara sazna da je alkoholizam bolest pa počne i igrati tu igru. Prihvaća da je bolestan i da on protiv toga ništa ne može pa pije još više, jer je jednostavno nemoćan boriti se protiv te bolesti. Također, u redovima gdje ljudi čekaju Randy prolazi do prvih mjesta vičući da je bolestan, alkoholičar, pa ima pravo na neke pogodnosti, primjerice, progurati se u redu.

No iako Randy zapravo nema problem, alkoholizam u svijetu predstavlja zaista veliki problem. Gotovo 12 milijuna ljudi u SAD-u bori se s poremećajem konzumiranja alkohola, koji je definiran kao ‘više od četiri pića poprilici za žene i više od šest za muškarce‘, prema Centru za kontrolu bolesti. Poremećaj ovisnosti o alkoholu svakodnevno u SAD-u uzme 500 života bilo da je povezan s automobilskim nesrećama, otkazivanjem organa bilo da je riječ o akutnom trovanju alkoholom. Na domaćem terenu, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2022. godine, Hrvatska je imala oko 250 tisuća ovisnika o alkoholu te je bila među prvih pet zemalja Europske unije po konzumaciji alkoholnih pića, što nikako nije dobar statistički pokazatelj.

Od religije do morala

Iako je apstinencija najbolji lijek, jasno je da to nije uvijek tako jednostavno. Tijekom povijesti liječenje alkoholizma prošlo je mnoge faze, od moralnog do religijskog pristupa pa do medicinskih programa i tretmana. Prvi centri za liječenje otvoreni su još u 19. stoljeću, a osnivanje ‘Anonimnih alkoholičara‘ dogodilo se tek 1935. godine kada su Bill Wilson i dr. Bob Smith pokrenuli AA sastanke i predstavili 12 koraka oporavka.

Sredinom 20. stoljeća liječnici su počeli razvijati i medicinske pristupe liječenju alkoholizma. Prvi takav lijek odobren je 1951. godine, a zvao se Disulfiram. Taj lijek uzrokuje neugodne učinke čak i kada se konzumiraju male količine alkohola. To znači da mu je glavni učinak stvaranje neugodne i potencijalno opasne reakcije kod osobe koja unese čak i malu količinu alkohola dok uzima Disulfiram. Međutim, zbog opasnosti od teške, pa čak i smrtonosne reakcije terapija njime danas se primjenjuje rjeđe nego prije.

No, na sreću mnogih, postoji još jedan lijek koji blokira kemijsku aktivnost u centru za nagrađivanje u mozgu i koji pomaže da se ovisnici ostave čašice. Riječ je o Naltrexoneu, koji je u stotinama studija potvrdio da je siguran i učinkovit lijek koji pomaže ljudima da smanje ili skroz prestanu piti alkohol, ali ga doktori baš i ne prepisuju svojim pacijentima. Lijek, koji je klasificiran kao opioidni antagonist, prvi je put odobrila Uprava za hranu i lijekove SAD-a za liječenje poremećaja ovisnosti o alkoholu 1994., znači prije 30 godina.

Gdje je zapelo

Unatoč svojoj učinkovitosti, Naltrexone se rijetko propisuje. U SAD-u tek jedan posto ljudi s poremećajima ovisnosti o alkoholu dobilo ga je od svog liječnika, prema nacionalnom istraživanju iz 2023. godine. U studiji objavljenoj ovog proljeća ljudi s poremećajem ovisnosti o alkoholu imali su najmanju vjerojatnost da će dobiti Naltrexone na recept u usporedbi s osobama s drugim poremećajima ovisnosti o drogama. Razlog je složen, ali stručnjaci vjeruju da se to svodi na dva čimbenika: nedostatak znanja o Naltrexoneu i stigmu poremećaja konzumiranja alkohola, koji se često smatra nedostatkom snage volje, a ne medicinskim problemom.

– Čak i u zdravstvenoj skrbi ljudi imaju tendenciju razmišljati o ovisnosti o alkoholu kao o ‘donošenju loših odluka‘ – rekao je Andrew Saxon, psihijatar za ovisnosti i profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Washingtonu.

Zbog toga mnogi liječnici nisu pratili najnovija istraživanja u liječenju ovisnosti, koja su se drastično promijenila u posljednjem desetljeću.

– Sve donedavno vjerovali smo da je jedini način liječenja poremećaja konzumiranja alkohola potpuna apstinencija – rekao je Saxon i dodao da to više nije slučaj.

Fokus na trijeznost

Eden Bernstein, suradnik primarne zdravstvene zaštite na Harvard Medical Schoolu i Mass General Hospitalu, slaže se s tom procjenom.

– Mnogi medicinski stručnjaci još uvijek vjeruju da je ovisnost o alkoholu vrsta osobnoga moralnog pada, a ne bolest koja je pogodna za liječenje tabletama – istaknuo je.

Taj fokus na trijeznost dio je temeljne filozofije anonimnih alkoholičara, koji izbjegavaju lijekove i na oporavak gledaju kao na prijedlog ‘sve ili ništa‘, gdje jedno piće može poništiti godine trijeznosti. Među istraživačima ovisnosti svako smanjenje pića doživljava se kao pobjeda.

Uz Naltrexone, postoje još dva lijeka za liječenje poremećaja ovisnosti o alkoholu koja je odobrila FDA: Acamprosate i već spomenuti Disulfiram. Acamprosate djeluje tako da stabilizira kemikalije i puteve u mozgu koji mogu biti oštećeni kroničnim teškim opijanjem i pokazalo se da pomaže u održavanju apstinencije. No, pacijenti moraju uzimati nekoliko tableta na dan. Disulfiram, s druge strane, djeluje tako da kod ljudi izaziva teške bolove kad piju. Ali bol se može izbjeći jednostavnim preskakanjem doze kada se planira piti. Naltrexone, nasuprot tome, djeluje tako da blokira neurotransmitere u sustavu nagrađivanja mozga, otupljujući tako pozitivne emocije koje alkohol može stvoriti. Kemijski je povezan s Narcanom, protuotrovom za predoziranje koji je nedavno postao dostupan u slobodnoj prodaji u SAD-u. No umjesto isporuke velike doze izravno u mozak putem spreja za nos, Naltrexone je pilula sporijeg djelovanja koja prekida povratnu petlju ovisnosti. Najbolja je za smanjenje žudnje za pićem, a zahtijeva samo povremene injekcije ili tabletu svaki dan.

Postoji zabluda da pacijenti moraju biti suzdržani od alkohola kada uzimaju Naltrexone, kaže Jonathan Leung, praktičar na klinici Mayo koji je anketirao liječnike klinike Mayo o Naltrexoneu.

Nikad čuli

U anketi objavljenoj 2022. u časopisu Frontiers in Psychiatry, od 150 liječnika u tri centra klinike Mayo u Arizoni, Minnesoti i Floridi, većina je izjavila da jednostavno nisu čuli za Naltrexone ili da ne znaju dovoljno o njemu da bi ga prepisali.

– U usporedbi s mnogim uobičajenim lijekovima, Naltrexone je vrlo učinkovit uz napomenu da, kao i kod mnogih lijekova, različiti pacijenti različito reagiraju. Nekima taj lijek može promijeniti život, a kod drugih učinci mogu biti minimalni – navodi Eden Bernstein.

U studijama ljudi koji su uzimali Naltrexone pili su znatno manje svaki mjesec u učestalosti i količini u usporedbi s osobama koje su uzimale placebo. Kada je propisan pri otpustu iz bolnice, Naltrexone je rezultirao s 42 posto manje smrtnih slučajeva i ponovnog prijema u bolnicu nakon 30 dana. Također postoje dokazi da najbolje djeluje kada pacijenti nastave piti kao i obično, barem na početku uzimanja lijeka. U metaanalizi iz 2022. objavljenoj u znanstvenom časopisu Addiction u prosjeku su pacijenti koji su uzimali Naltrexone pili dva dana manje na mjesec u usporedbi s pacijentima koji su uzimali placebo. Kad se od sudionika nije tražila apstinencija, smanjenja su bila još veća. Još jedan razlog koji su liječnici često navodili za nepropisivanje Naltrexonea bio je taj što pacijenti nisu imali ‘odgovarajuću naknadnu skrb‘ ili nisu bili uključeni u terapiju. To je također pogrešno mišljenje, smatraju istraživači.

– Naltrexone je prilično benigni lijek. Gotovo nikada nema štetnih nuspojava, tako da je rizik za ljude vrlo nizak, a koristi bi potencijalno mogle biti vrlo visoke – objašnjava profesor Saxon.

Sustavi nagrađivanja mozga

Budući da je isti sustav nagrađivanja mozga u određenoj mjeri uključen u gotovo sve vrste ovisnosti, Naltrexone se pokazao obećavajućim i u liječenju drugih ovisnosti. Izvorno je razvijen i odobren za liječenje ovisnosti o opioidima. U kombinaciji s antidepresivom Bupropionom, odobren je kao lijek za smanjenje tjelesne težine pod imenom Contrave. Saxon tu vidi i druge paralele između poremećaja konzumiranja alkohola i prejedanja. Postoji ogromna količina stigme protiv pretilosti i prekomjerne tjelesne težine, što se, poput poremećaja konzumiranja alkohola, smatra nedostatkom snage volje, a ne legitimnim zdravstvenim stanjem.

Kao rezultat toga, kada su se na tržištu prošle godine pojavili lijekovi kao Ozempic kao prvi stvarno učinkoviti lijekovi za mršavljenje, podigao se val protivljenja potaknut barem djelomično idejom da je mršavljenje uzimanjem tableta oblik ‘varanja‘, način izbjegavanja teškog rada koji je potreban da bi se iskupio za to što si debeo. No unatoč stigmi, kao i nizu oštrih nuspojava, Ozempic i srodni lijekovi za mršavljenje postali su iznimno popularni. Bernstein sugerira da bi njihov uspjeh mogao poslužiti kao pouka za povećanje pristupa Naltrexoneu. Buku za Ozempic i druge lijekove za mršavljenje uglavnom su potaknuli pacijenti koji su od svojih liječnika tražili recepte, jer su o tome čuli iz novinskih članaka i farmaceutskih reklama.

– Oglašavanje je pridonijelo kulturnoj svijesti o ovim lijekovima kao mogućima za liječenje pretilosti, ali takve stvari ne vidimo kada je riječ o poremećajima vezanim uz alkohol – rekao je Bernstein.

Za razliku od Ozempica, koji možda nije pokriven osiguranjem, pa je za siromašne body positivity, Naltrexone je jeftin i obično ga pokriva osiguranje. Ali bez istoga reklamnog poticaja povećanje svijesti pacijenata moglo bi pasti na odgovornost liječnicima.