Krajnje sebične individue mogu predstavljati velik problem u radnom okruženju, jer, osim što je njima teško ‘upravljati‘, štete ostatku tima
Nema ništa loše u ‘njuejđerskoj‘ uputi da se vlastita sreća stavi na prvo mjesto. Brigom o sebi i za sebe, preuzimate odgovornost za svoj život, a zato što drugi nisu u ‘igri‘ rješavate se dobrog dijela razočaranja, ogorčenosti i neispunjenih očekivanja. No, mnogi tu uputu ne shvaćaju tako već sebe stavljaju u centar svog, ali i tuđih svemira.
Umjesto da su usredotočeni na sebe (svoje vrline, ali i mane), osjećaju se povlašteno, misle da su bolji, sposobniji i ispravniji, uvijek u pravu i uvijek s pravom da čine što hoće. Te krajnje sebične individue mogu predstavljati velik problem u radnom okruženju, jer, osim što je njima teško ‘upravljati‘, štete ostatku tima. Upravo je zato portal CNBC angažirao radnog psihologa Stefana Falka koji je naveo pet toksičnih rečenica prema kojima je lako prepoznati toksičnog sebičnjaka i tri savjeta kako se prema njima odnositi:
- ‘Ovaj feedback je uvredljiv‘
Sebičnjaci svaki feedback dožive kao osobni napad. Odbijaju prihvatiti univerzalnu istinu da uvijek postoji još prostora za napredak i rast. Misle da nikad ništa ne mogu učiniti krivo što ih čini superosjetljivim kad im se sugerira kako popraviti to što rade.
- ‘Moje ideje su vrijedne i uvijek se moraju ozbiljno razmotriti.‘
Čak i ako su zapravo krajnje prosječni, sebični ljudi smatraju da uvijek donose iznimnu vrijednost drugima. Odbijaju prihvatiti činjenicu da većina ideja, stavova i sugestija ima mane i to bez obzira na to koliko u njih uložili truda.
- ‘Njihov uspjeh je na štetu mog.
Izuzetno sebične osobe često su manje uspješne od onih koji imaju tendenciju pomoći drugima. Nisu u stanju vidjeti vrijednost u davanju podrške i pomoći, a tuđi uspjeh gledaju kao rezultat posebnog tretmana.
- ‘Zašto me pokušavaš kontrolirati?‘
Sebični ne vole šefove koji daju jasne smjernice i imaju strogo definirana očekivanja. U najboljem slučaju, šefovu će uputu doživjeti tek kao načelnu smjernicu, a u najgorem kao pokušaj da ih se kontrolira.
- ‘To što se ne slažeš, znači da me ne cijeniš‘
Osobe koje se osjećaju povlašteno očekuju da će drugi prepoznati njihove sposobnosti, a da pritom nisu zainteresirani za učenje od drugih. Stoga, ako im netko ponudi drugačiji perspektivu, na to ne gledaju kao priliku za učenje već im je to signal da ih se ne uvažava.
Kako se nositi sa sebičnim osobama?
- Izbjegavajte ih, kad i ako je to moguće
Suradnja sa sebičnim ljudima rijetko rezultira nečim doista dobrim. Nažalost, oni su posvuda, pa je izuzetno važno naučiti kako se s njima nositi kako ne bi ugrozili vaš uspjeh. No, ako će to vama donijeti mir, recite im što stvarno mislite.
- Postavite jasne granice
Prozovite ih ako sa svojim ponašanjem prijeđu granicu. Postavite pitanja poput „Možeš li objasniti na koji način tvoje ponašanje služi kompaniji?“ ili „Vjeruješ li doista da je ovakvo ponašanje svima u interesu?“. Oni moraju znati kakvo se ponašanje ne tolerira u radnoj zajednici.
- Upoznajte ih s rizicima
Naravno, jedan od najvećih rizika za sebičnjake je što mogu dobiti otkaz, ali bi dobar stari razgovor mogao polučiti i dobre rezultate. Kako savjetuje psiholog, možete im ukazati na to da fokusom samo i isključivo na sebe, iz vida gube činjenicu da si štete na duge staze ili pak objasniti da i njih iscrpljuje doživljavanje svega kao osobni napad, ni njima ne služi biti konstantno frustriran i/ili neispunjen. Autentičan razgovor iza kojeg stoji dobra namjera može biti svima od koristi.