Početkom iduće akademske godine, dakle 2014./2015., Sveučilište u Zagrebu dobit će novog rektora. Čini se da je nakon osmogodišnjeg mandata Alekse Bjeliša došlo vrijeme za novog čovjeka na čelu zagrebačkog sveučilišta.
Četvero kandidata zadovoljilo je uvjete za rektora koji će biti izabran tijekom travnja.Kandidirale su se dvije aktualne prorektorice Blaženka Divljak i Melita Kovačević te dvojica dekana velikih zagrebačkih fakulteta, dekan Filozofskog Damir Boras i Nedjeljko Perić, čelni čovjek Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER). Jasno, iskorak Sveučilišta u Zagrebu u suvremenu europsku istraživačku i nastavnu ustanovu zajednička je vizija svih kandidata.
Umreživanje i suradnjaProf. dr. Melita Kovačević možda nije u prvome, javnom ili medijskom planu, ali već petnaest godina obnaša različite uloge i funkcije na Sveučilištu. Posljednja dva mandata obnaša funkciju prorektorice za istraživanje i tehnologiju Sveučilišta. U svom je programu posebice usredotočena na tri cjeline: prvo su istraživanja, stvaralaštvo i inovacije, dakle poticanje kreativnosti znanstvenika i umjetnika te stvaranje odgovarajućeg ozračja; druga su problemska cjelina sustav prijenosa znanja, točnije ljudski faktor u tom procesu, odnosno motivirani i zadovoljni nastavnici i studenti; kao treću cjelinu Kovačevićeva razmatra nove, bolje metode organizacije, financiranja prostora, upravljanja i rukovanja njima, dakle sugerira osuvremenjenje uprave Sveučilišta. ‘Ulazak Hrvatske u EU suočava nas s novim izazovima. Strateški dokumenti EU (Europa 20120, Obzor 2020, Strategija pametne specijalizacije...) koji promišljaju tehnološki, ekonomski i društveni razvoj Europe usredotočuju se na posvemašnju inovativnost i obvezujući su za na, pa nas čeka razdoblje intenzivnih prilagodbi. Globalno ekonomsko stanje dodatno zahtijeva sve veću učinkovitost i kompetitivnost’, piše u svom programu Kovačevićeva, dodajući da zagrebačko sveučilište ima velike mogućnosti regionalnog umreživanja i suradnje. Uvjerena je da se povezivanjem kapaciteta, ponajrpije istraživačkih, znatno može unaprijediti produktivnost te povećati prepoznatljivost i konkurentnost Sveučilišta na svjetskoj razini.
Ulaganja u istraživanjeIskustvo prorektorice za studente i studije prof. dr. Blaženku Divjak navodi nato da već u uvodu istakne kako je jedini način za odgovor na pritiske sve veće konkurencije, pa i svjetske, učiniti Sveučilište u Zagrebu prepoznatljivim po istraživačkim projektima i studijskim programima. Iako je u svjetskoj konkurenciji rangirano među tri posto najboljih sveučilišta u svijetu, Divjak tvrdi da nije stabiliziralo svoj položaj, pa je i zato nužno snažno razvijati istraživačku orijentaciju. Stoga kao svoj glavni zadatak ako postane rektorica ističe usklađivanje ulaganja u istraživanje i obrazovanje. Dodaje da bi uspjeh koji se pri tome postiže trebao biti jedan od ključnih mjerila za ocjenu rektorova učinka. Osnovne su smjernice njazina programa otvoreno, stvaralačko, inovativno Sveučilište, Sveučilište koje je pokretač nacionalnog razvoja i odgovorno za svoje djelovanje, koje treba odlikovati izvrsnost u istraživanju i obrazovanju, jasnoća strateških planova razvoja te njihova provedba. Divjak ističe i da cjeloviti programski ugovori trebaju biti temelj javnog financiranja i utjecaja na rezultate rada Sveučilišta i da Sveučilište mora ojačati društvenu i gospodarsku ulogu te snažnije utjecaj na gospodarski razvoj. Stoga planira intenzivnije surađivati sa svim čelnicima sastavnica koje će trebati izraditi strateške planove razvoja usklađene sa strategijom Sveučilišta i provoditi ih, a ona kao rektorica biti će jamstvo ravnopravnog zastupanja interesa svih sastavnica.
Kadrovski potencijalIako je smjernice koje se odnose na zaposlenike Sveučilišta iznio na kraju svojega programa, prof. dr. Nedjeljko Perić, aktualni dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva, zaključuje da je više od 4700 nastavnika i suradnika golem potencijal koji se mora iskoristiti u punom kapacitetu na korist društva i gospodarstva. On, kao i drugi, očekuje da će Sveučilište napokon imati nekoliko svojih predstavnika u Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. U koordinaciji s rektorom i Senatom trebali bi odrediti nova mjerila izvrsnosti. Zanimljivo je da Perić misli kako na Sveučilištu treba zadržati i osobe iznad 65 godina koje iskustvom i aktivnim angažmanom mogu biti samo na boljitak akademskim ciljevima. I on kao najvažnije jasno ističe usmjeravanje ukupne djelatnosti Sveučilišta prema visokim razinama nastavnih, znanstvenoistraživačkih, umjetničkih i inovacijskih postignuća, ali ističe i važnost stvaranja institucionalnog okvira za ta postignuća. Pri tome misli na razvoj ljudskih resursa i učinkovitu organizaciju svih službi Sveučilišta i njegovih sastavnica. Samo usklađen, osmišljen i integriran razvoj znanstvenoistraživačke, umjetničke, inovacijske i nastavne djelatnosti, ljudskih resursa i organizacijskog ustroja dugoročno jamči očuvanje glavne uloge Sveučilišta u Zagrebu u razvoju hrvatskog društva i njegovu integraciju u europski istraživački i vosokoobrazovni prostor. Povezivanje i suradnja s različitim ustanovama, znanstvenim, nastvnim i kulturnim, a posebice onima iz domaćega gospodarstva (HGK, HOK-om...) te zajednicom alumnija više se puta ističe u programu Nedjeljka Perića.
Pravednija raspodjelaDr. sc. Damir Boras, dekan Filozofskog fakulteta, jedan je od najiskusnijih, bar kad je riječ o višegodišnjem sudjelovanju u raznim tijelima Sveučilišta. Svoj program izložio je u skladu s osnovnim načelima. Na prvo mjesto načela stavlja poštovanje svih zaposlenika i studenata, spremnost na pridržavanje i očuvanje akademskih norma te zauzimanje za razvoj Sveučilišta kao jednog od najvažnijih činitelja u društvu. Slijedi zauzimanje za demokratske postupke u odlučivanju i upravljanju te potpunu informiranost svih i otvorenost u svim važnim poslovima Sveučilišta. Iz tih načela,Boras prelazi na načelo oslanjanja na dekane u vođenju Sveučilišta. Velikim sustavom kao što je zagrebačko sveučilište, koji k tome ima sastavnice s velikom autonomijom, treba drugačije upravljati nego malim sustavima, ali naglašavaju se dogovor i nadzor. Borasov program, dakako, spominje i unapređivanje rada i kvalitete te nužnost da se što više ispune domaće i međunarodne norme i mjerila za vrednovanje visokih učilišta, ali tako da to ne poremeti nastavni proces. U programu se razrađuje i povezivanje i integriranje Sveučilišta u funkcijama i procesima koji imaju ekonomsku i organizacijsku opravdanost, uza zadržavanje autonomije sastavnica u svim područjima, te zauzimanje za pravedniju raspodjelu sredstava zasnovanu na prikladnim kriterijima, a na temelju programskih ugovora.