Danas je održan okrugli stol na temu ‘Strateška edukacija: europska, poslovna, osobna – kojom poslodavci, posloprimci i edukativne ustanove postižu rezultate?‘ u organizaciji portala EduCentar, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te Cotrugli Business School.
Sudionici okruglog stola osvrnuli su se na jaz između poslodavaca i posloprimaca kada je neformalna edukacija u pitanju: poslodavci sve manje pozornosti obraćaju na formalno obrazovanje, važne su im vještine, a ne ‘papir‘, dok tražitelji posla još uvijek smatraju da im je ‘diploma‘ glavna prednost u konkuriranju za određeni posao.
Predstavnici poslodavaca i edukativnih ustanova složili su se da je potrebno ‘preodgojiti‘ radnu snagu jer ‘upisivanje‘ znanja u radnu knjižicu ne nosi više istu težinu kao prije 10, 20 godina budući da se danas okruženja brzo mijenjanju.
Mirna Rotim, direktorica Odjela za ljudske resurse tvrtke koja je u većinskom državnom vlasništvu (APIS IT), pojašnjava da ‘pogrešan‘ stav posloprimaca proizlazi iz činjenice da je većini želja raditi za državu, a prema zakonskoj obavezi, državne tvrtke još uvijek ‘tretiraju‘ formalno obrazovanje kao uvjet pri zapošljavanju. Stoga dolazi do slučajeva da se zapošljavaju ljudi koji nemaju toliko vještine kao netko tko nema ‘odgovarajući‘ stupanj obrazovanja.
Ljiljana Buhač, stručno- pedagoška voditeljica Poslovnog učilišta Supera, osvrće se na nedostatak proaktivnosti: hrvatski školski sustav obrazuje mlade da rade za nekog dok strani obrazovani sustavi pripremaju mlade za poduzetništvo. Nedostaje nam proaktivnosti i motiviranosti.
Na okruglom stolu predstavljeni su rezultati Istraživanja o edukativnim potrebama i ponudi profesionalne edukacije u Republici Hrvatskoj koje su u suradnji proveli portali EduCentar i MojPosao na više od 300 posloprimaca, 50 poslodavaca i 35 edukativnih ustanova.
Većina posloprimaca (65%) pohađala je neki program dodatne edukacije, no ipak ostvaren je pad od 3% u odnosu na 2012. godinu.
Među njima 26% smatra da im je to izrazito pomoglo u obavljanju radnih zadataka. Skoro trećina ispitanika (28%) smatra da su im neke edukacije bile korisne, dok druge nisu, a 27% ispitanika ne može procijeniti efekt dodatne edukacije. Petina ispitanika (19%) smatra da im je dodatna edukacija malo pomogla.
Sličnu procjenu dali su i poslodavci – njih 27% smatra kako je edukacija izrazito pomogla njihovim zaposlenicima, dok ih petina (19%) smatra da je malo pomogla. Čak 44% poslodavaca smatra da su neke edukacije bile korisne za zaposlenike, dok druge nisu, a 10% ih ne može procijeniti korist edukacije.
Dodatna edukacija sve više utječe na odluku poslodavaca o (ne) zapošljavanju. Dok je u 2012. za 65% poslodavaca dodatna edukacija bila kriterij koji je umjereno utjecao na odluku u zapošljavanju, u 2013. godini njihov je udio porastao na 71%.
Kao i prošle godine, najviše poslodavaca (63%) smatra da su njihovim zaposlenicima prvenstveno potrebne dobre komunikacijske i prezentacijske vještine. Posloprimci, s druge strane, nisu pretjerano zainteresirani educirati se na tim područjima – tek ih je 40% izdvojilo kao područja svog interesa.
Drugim po važnosti poslodavci smatraju vođenje projekata i osobni razvoj – polovica poslodavca (50%) smatra da je njihovim zaposlenicima potrebna ta vrsta edukacije, dok je za njega interes izrazilo svega 36% (vođenje projekata), odnosno 33% (osobni razvoj) posloprimaca.
Na trećem mjestu nalazi se usavršavanje iz područja menadžmenta koje je važnim ocijenilo 46% poslodavaca, a interes pokazalo 26% posloprimaca.
Proteklih nekoliko godina ostavilo je značajan trag na pružatelje edukacije - 69% edukativnih ustanova bilo je primorano prilagoditi cijene programa, ali i same programe. Čak 63% ustanova uočilo je smanjenu potražnju za edukacijom, a 54% njih kao značajnu promjenu na tržištu edukacije ističe povećanje konkurencije.