Upozorio me neki dan prijatelj poduzetnik na reklamu popularne besplatne kompjutorske igrice koja se vrti na nizu TV kanala. Mjesto igranja – ured. Dolazi kolega i upozorava gejmera da će uskoro početi sastanak – za 15 minuta, a ovome lakne jer ima još punih četvrt sata za – igranje. Moj prijatelj tvrdi da bi poslovne asocijacije (HUP i HGK) tužbom trebale nadoknaditi satnicu koju je oglašivač (tvrtka Wargaming) ratnom igrom ukrala hrvatskim poduzetnicima: ‘Organizator gospodarstvenicima ‘krade’ nemala sredstva da se ljudi igraju na poslodavčevoj infrastrukturi za vrijeme radnog vremena i ne rade ono za što su plaćeni.’ World of Tanks na svim platformama igra 150 milijuna ljudi, a u Hrvatskoj je navodno više od 100 tisuća igrača. Mnogi od njih igraju se tenkovskih bitaka i na radnome mjestu. Pa, ako svaki deseti za igru potroši svakog radnog dana samo onih 15 minuta iz reklame, to je 2500 izgubljenih radnih sati.
Uz prosječnu mjesečnu bruto satnicu od 43,73 kune, to je više od 100.000 kuna na dan, za 22 radna dana 2,2 milijuna kuna, a na godišnjoj razini 10.000 igrača stoji poslodavce puna 24 milijuna kuna. Stoga ne čudi poduzetnička oštrina mog prijatelja: ‘U mojoj smo tvrtki jednu osobu pronašli i otpustili kada je zatečena da na radnom mjestu zalijeva cvijeće i vrt te gradi naselja u svom virtualnom gradu’. Znam da će me sad napasti svi gejmeri, od tenkista do igrača raznih vrsta tetrisa i pasijansa. Oni će tvrditi da nakon malo relaksacije efikasnije rade. No brojke su neumoljive. Svaki zaposlenik koji 15 minuta na dan potroši na igranje stoji poslodavca u prosjeku 2420 kuna na godinu. Zato poslodavcima preostaje blokada igara, što je samo djelomično rješenje, ili najdrastičnije mjere protiv pasioniranih gejmera; iako sam skloniji vrednovanju (ne)rada prema rezultatima. No vjerujem da će poslodavci u budućnosti paziti da ne zapošljavaju ovisnike: narkomane, alkoholičare, pušače i – gejmere. Osim poduzetnika koji proizvode igrice.
>>>Najava igre Super Mario za iPhone ojačala dionice Nintenda za čak 18 posto