Žao mi je, ali ako Agrokor želi preživjeti onda ne smije platiti dugove dobavljačima, a pogotovo ne malim dobavljačima. Dodatna sredstva koja će, navodno, osigurati banke ne smiju se baciti u rupu bez dna starih obveza. Ta se sredstva moraju iskoristiti za nastavak poslovanja odnosno kao svježi obrtni kapital kojim će se pokrivati tekuće obveze odnosno financirati vrijeme između dospijeća novih obveza i prodaje kupljene robe, odnosno plaćanja kupljene robe. Pri tome Agrokor mora upotrijebiti svoju pregovaračku moć i dominantnu ulogu u pojedinim tržišnim segmentima, ali ovaj put unutar zakonskih okvira. Ako je cilj preživljavanje Agrokora i stabilizacija hrvatskoga gospodarstva.
Zatišje pred buru
Ovo što sam naveo jedan je od osnovnih postulata kriznog menadžmenta. U isto vrijeme težnja za podmirivanjem starih dugovanja jedna je od osnovnih pogrešaka menadžera u krizi. Novim novcem ne plaćaju se stare obveze. I u zdravim tvrtkama smanjivanje obveza smanjuje novčani tok te time povećava rizik pada u probleme. Zbog toga se obveze moraju smanjivati ili iz dobiti ili iz sredstava dobivenih boljom naplatom i smanjivanjem potraživanja, a nikako ne novim zaduživanjem. Jedna od uloga Antonia Alvareza III., ili bilo kojega kvalitetnoga kriznog menadžera, bila je upravo kontrola izdataka.
>>>Ante Ramljak: S pet domaćih banaka dogovoren kredit od 80 milijuna eura za Agrokor
Angažman stručnjaka takvog profila uobičajen je u zrelim gospodarstvima. Banka klijentu ‘predlaže‘ angažiranje kriznog menadžera u trenutku kada procjeni da je njezina izloženost prema klijentu prevelika te da se ne može naplatiti bez odobravanja dodatnog financiranja. Tako je Agrokor formalno nalogodavatelj Alvarezu, ali on se ponajprije brine o interesima stvarnih nalogodavaca, što su banke. U tom su slučaju interesi banaka i tvrtke slični odnosno da tvrtka preživi i da je sposobna vraćati dugove bankama iz budućeg poslovanja. Krizni menadžer tada i formalno preuzima ulogu u upravi, a posebno ulogu u nadgledanju i odobravanju svih plaćanja.
Bojim se da je riječ o zatišju pred buru. U jednom trenutku netko će na jednu stranu staviti sve obveze, a na drugu dostupna sredstva i zaključiti da se vaga naginje, i to jako.
Za sada se čini da svi dionici Agrokora žive u slozi i razumijevanju. Vlada, banke i dobavljači zajednički govore da su prioritet dobavljači, posebno mali i blokirani. Banke su obećale dodatno financiranje, Vladin povjerenik rekao je da će se dodatno financiranje upotrijebiti za isplatu plaća i dobavljača, a dobavljači su rekli da su oni jedini koji su do sada financirali Agrokor te da očekuju da se njima prvo plati. Eto, tek što se nisu dogovorili. Bojim se da je riječ o zatišju pred buru. U jednom trenutku netko će na jednu stranu staviti sve obveze, a na drugu dostupna sredstva i zaključiti da se vaga naginje, i to jako. Tada će početi zauzimanje tvrdih pregovaračkih pozicija i pokušaj naplate vlastitih potraživanja u najvećem mogućem iznosu. Ako će se do tada dodatno financiranje potrošiti za smanjivanje obveza prema dobavljačima, onda neće biti obrtnoga kapitala te Agrokor neće moći ispunjavati ni nove obveze te će stečaj biti neizbježan. Sve banke članice koordinacijskog odbora u stranom su vlasništvu i njihove uprave brinu se o sredstvima svojih deponenata. Trenutak kada će odozgo doći nalog da se prestane financirati Agrokor uslijedit će vrlo brzo zaključi li se da povjerenik radi isključivo u interesu malih dobavljača i radnika. Što svojim izjavama neoprezno potenciraju članovi Vlade.
Iako na koljenima, Agrokorova pregovaračka moć i dalje je ogromna u odnosu na veliku većinu njegovih dobavljača. Oni jednostavno ne mogu brzo naći alternativni prodajni kanal za distribuciju svojih proizvoda. Agrokoru je mnogo lakše naći druge dobavljače pa makar i u inozemstvu, pogotovo stoga što već radi s tim dobavljačima na drugim tržištima. Tu ponovno dolazimo do apsurda javno iskazanih prioriteta. Jedini dobavljači bez kojih Agrokor ne može upravo su oni s kojima Agrokor mora pregovarati na istoj razini odnosno veliki dobavljači. Agrokor, dakle, mora preferirati velike dobavljače nauštrb malih usprkos deklarativnoj brizi za male.
Nema novca za sve
Čak i na pregovaračku moć velikih dobavljača treba staviti ogradu i prisjetiti se da je Agrokor povremeno u nedavnoj prošlosti imao neke sporove s Vindijom, Atlanticom, Orbicom te je ostajao bez njihove robe, a da se na rezultatima to nije drastično osjetilo. Tu, naravno, treba isključiti dobavljače globalnih brendova poput Coca-Cole, Nestléa i slične. Ponovno moram istaknuti činjenicu da je važnost dugova za dobavljače sve manja što je dug stariji. Ako bez blokade posluju tri mjeseca nakon što nešto potražuju, to znači da bez tog novca mogu. Mnogo su važnija nova potraživanja. Zbog toga je neizmjerno važno osigurati plaćanje svih novih obveza, obveza nastalih nakon otvaranja postupka prisilne uprave, na vrijeme, bez obzira na veličinu i ekonomsku snagu dobavljača. Time će se osigurati njihovo preživljavanje, a ne plaćanjem starih obveza.
>>>Citirajući neizvjesnost Moody’s ponovno snizio kreditni rejting Agrokora
Da, reći ćete, ali dobavljači su već sada blokirani! Bacite pogled na tvrtke o kojima se piše da su blokirane i zadržite se na onima koje dosad još nisu odblokirane. Bojim se da ćete uočiti da je uglavnom riječ o tvrtkama vrlo niskog boniteta čija je blokada ponajprije uzrokovana njihovim poslovanjem, u kojem su problemi s Agrokorom bili samo okidač nelikvidnosti. Priča o mjenicama prodanim faktorinškim kućama, na žalost, odnosi se na takve tvrtke. Faktoring je ekstremno skup način financiranja kojem se tvrtke okreću kada ne mogu financirati svoje poslovanje na bilo koji drugi način. Kada prodate robu uz rok plaćanja od tri mjeseca, onda ta tri mjeseca morate podmirivati svoje obveze prije nego što naplatite svoje potraživanje. Ako za to nemate svoga kapitala, onda se zadužite, ako se ne možete ni zadužiti, onda prodate to potraživanje faktorinškoj kući uz diskont pet do 10 posto i na taj način osigurate sredstva za preživljavanje. Ali uz koju cijenu? Deset posto na tri mjeseca! Trošak financiranja, kamata, vam je 40%! Bojim se da imate problem. I još jednom, za kraj, poruka Agrokorovim vjerovnicima. Novca nema dovoljno za sve. Bez drastičnih operativnih i strateških promjena, bolnih rezova, neće ga ni biti. Smanjite očekivanja i uđite realno u pregovore.