Promjene obrazovnog sustava kao izvora napretka gospodarstva i društva su neophodne, ali ne mogu se dogoditi preko noći, kao što ni sustav nije okorio i zastario preko noći, rekao je ugledni znanstvenik Ivan Đikić u petak na zagrebačkom Filozofskom fakultetu povodom predstavljanja knjige Izvan okvira 3 - Vođenje: prema kulturi promjene profesorice Edite Slunjski. Iz toga razloga, nastavio je Đikić, ne treba ni očekivati neke ‘instant‘ promjene, ali isto tako ni skrštenih ruku promatrati situaciju koja ne zadovoljava, jer svaki pojedinac mora shvatiti kako mora postati sudionik u svim aktualnim pitanjima želi li promjenu.
Prema izvještaju svjetske mreže istraživačkih sveučilišta UNIVERSITAS 21, hrvatski nacionalni sustav visokog obrazovanja je na dnu liste EU čak i usprkos povećanim novčanim ulaganjima. To je Đikić usporedio sa situacijom u zdravstvu.
>>> Đikić: Moramo prestati šutke ispraćati mlade
- Hrvatska ima odlične liječnike, izvrsne studente, fenomenalne medicinske sestre, ali prema podacima o preživljavanju pacijenata oboljelih od svih vrsta tumora, Hrvatska je na dnu Europske unije. Te dvije teme - obrazovanje i zdravstvo, nemaju nikakve veze s ideologijom. I kad vidite da smo na dnu u tim područjima, a o tome nitko ne raspravlja, onda se stvarno mladi trebaju zapitati je li zaista moguće i vrijedno ostati u ovoj zemlji. I zato im ne možemo reći ‘nemojte odlaziti‘. Demografska kriza u Hrvatskoj je značajniji i dugoročniji ekonomski, državni i nacionalni problem nego brojne druge krize u zemlji - istaknuo je.
Ne moramo ni učiti na svojim pogreškama, tvrdi Đikić koji je sugerirao da se ugledamo na Finsku koja je do prije 50 godina bila siromašna zemlja, a danas ima BDP od 50 000 dolara po stanovniku. Usporedbe radi, Hrvatska je na 12 000 dolara. Stoga je predstavio ključne razlike u postulatima finskog obrazovanja koji bi se mogli primijeniti u Hrvatskoj. Jedan od njih je i ugled učitelja u društvu te ulaganje u njih, kao i trud da se djecu što duže zadrži u toj fazi života - jednostavno im se dopušta da budu djeca. Dapače, to se u školama i potiče jer postoji zakon koji nalaže da se na svakih 45 minuta predavanja za njih mora osigurati 15 minuta igre s obzirom na kreativnost koja se pritom razvija.
>>> Đikić o lijeku za rak: Lijek ima svoje pozitivno lice i ne tako pozitivno naličje
- Samo da se taj dio s igrom prihvati u hrvatskim školama, imali bismo sasvim drugačije generacije ljudi. Ne bi se događalo, kao što je sada vrlo često slučaj, da po završetku obrazovanja djeca budu tužna, nezadovoljna i nesvjesna svojih talenata. Kad završe školovanje, djeca u Finskoj su izgrađene osobe i one su hrabre za skok u ‘plavo nebo‘. Mi moramo obrazovanjem našoj djeci ugraditi određene odlike koje su vrlo generalne - znanje, kreativnost, inovativnost, kritičnost, odgovornost i vještinu rada s tehnologijama. Sadašnjim sustavom, talenti, koji su najveća moneta kojom raspolažemo u suočavanju s raznim društvenim, gospodarskim i tehnološkim izazovima, jednostavno se pri obrazovanju gube, ali to nije problem isključivo hrvatskog obrazovnog sustava - zaključio je Đikić.