Bio sam u Bosni i ondje sam dobio ideju kako natjerati ljude da sami sruše bespravno sagrađen objekt. Ideju mi je dao moj poznanik koji je dvadesetak godina imao lokal koji je iznajmljivao ljudima koji su željeli voditi kafić. Lokal je bio dio kuće, ali ispupčen, da tako kažem, jer je zapravo naknadno nadograđen na sobu u prizemlju i prostirao se sve do nogostupa.
E, ali jednog jutra dođoše radnici i počeše razbijati zidove (ispupčenog) lokala, traktor je dva dana dolazio i punio prikolicu šutom, a poslije toga kuća kao da je zablistala. Taj lokal je izgledao kao šaka u oko inače lijepe kuće.
Ugodna rasprava s nabreklim žilama
Bio sam iznenađen kad sam to vidio, pa sam pitao vlasnika što se to događa. Smrknuta lica rezignirajućim tonom i ljutito podignutom rukom uvis reče mi: ‘Ma ovi iz grada s..u, hoće pare. Ne dam im!‘ Pomislio sam da je to još jedan dokaz korupcije lokalne vlasti, pa ga nastavih ispitivati, a onda mi on ispriča o čemu je riječ.
Vlasnik bespravno sagrađenog lokala u gradu u sjeverozapadnoj Bosni odlučio je sâm srušiti građevinu nakon što je lokalna vlast odlučila dovesti u red naplatu komunalne naknade. Kad je dobio račun, zaključio je da mu je jeftinije srušiti objekt nego za njega plaćati naknadu
Naime, tamošnji gradski oci odlučili su uvesti red u naplatu komunalne naknade, pa su svakog vlasnika nekretnina, bio fizička bio pravna osoba, pozvali da dostavi podatke o nekretnini uključujući i njezinu namjenu. Moj sugovornik to nije učinio, pa su mu ljudi iz gradske uprave pokucali na vrata, izmjerili kvadrate, ustanovili namjenu i nakon nekog vremena poslali mu višestruko veći račun za komunalnu naknadu nego što ga je inače plaćao.
Razlog je bio taj što je imao više kvadrata nego što je bilo upisano (za ono ispupčenje), a osim toga to ispupčenje, uključujući i sobu na koju je nadograđeno, bilo je poslovni prostor.
Dobivši račun sjurio se do nadležnih, a oni su mu rekli da mora plaćati komunalnu naknadu za poslovni prostor. Nastala je jedna ugodna, kulturna, argumentirana rasprava s blagim tonovima i nabreklim vratnim žilama, tako tipična za prelijepu zemlju Bosnu, u kojoj je vlasnik tvrdio da u papirima jasno piše koliko kvadrata ima njegova kuća i zašto je namijenjena.
Oni su mu, ne susprezajući se nimalo pred njim rekli da je komisija utvrdila drukčije. A onda je vlasnik kuće povukao, mislio je, najjači mogući argument vjerujući da će ozloglašenu birokraciju satjerati u kut.
- Ma ne možete vi meni naplaćivati komunalnu naknadu jer moj lokal nije legaliziran. Ja sam ga bespravno sagradio i sasvim normalno je radio sve ovo vrijeme - rekao je slavodobitno vlasnik kuće misleći da se za nelegalni objekt ne može naplaćivati komunalna naknada. A onda je uslijedio hladan tuš. Zaposlenik u gradskoj upravi mu je mrtav hladan, uljudnim bosanskim glasom odgovorio: Ti legalizaciju rješavaj na drugom mjestu, a dok taj lokal postoji, plaćat ćeš za njega naknadu. Marš van!
Vlasnik kafića tada je odlučio da neće plaćati komunalnu naknadu, već će srušiti taj ispupčeni dio kuće i vratiti ostali dio lokala u prvobitno stanje, odnosno u sobu. I tako je počelo rušenje tog objekta kojeg sam bio očevidac.
Neizmjerna sreća u susjedstvu
I da ponovim, nakon toga i kuća je zablistala. Susjedi, najblaže rečeno, nisu bili sretni zbog tog lokala, novokomponirani narodnjaci treštali su do duboko u noć (da su barem puštali milozvučne sevdalinke), gosti su se parkirali ispred drugih dvorišta nerijetko zakrčujući prolaz stanovnicima u ulici, znalo je tu biti i incidentnih situacija, ali sada je tome kraj.
No ovo je dobar primjer kako se neke ljude koji su sagradili nelegalne građevine može natjerati da ih sami sruše, ne čekajući da to urade nadležni. Naravno, neće svatko uraditi isto što i moj sugovornik, ali ako bi država za nelegalne građevine udarila veće poreze ili ih barem evidentirala kao što je to uradila jedna lokalna vlast u Bosni, onda bi, ako ništa drugo, mnogi razmislili hoće li u nelegalnu gradnju ili ne. Drugim riječima, možda bi se na taj način dijelom smanjila nelegalna gradnja, što je bolje nego da legalizacijom koju je provela hrvatska vlada nagrđujemo prostor u kojem živimo.
POST SCRIPTUM
Najnovija odluka Ministarstva rada i mirovinskog sustava da ne dopusti daljnji uvoz radne snage ne čini mi se dobra. U obrazloženju poduzetnicima ljudi iz Ministarstva kažu da se mogu obratiti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, a mogu angažirati i umirovljenike jer im je omogućen rad do pola radnog vremena. Mislim da u Ministarstvu nisu previše razmišljali o tome da bi poduzetnici inače radije zapošljavali domaće ljude kada bi mogli, ne zbog toga što žele diskriminirati strance, nego zato što im je to jednostavnije nego plaćati obveze za dovođenje stranaca, a da ni ne znaju kakvi su radnici. Ali nema ih dovoljno ni na burzi ni među umirovljenicima i zato mislim da je ta odluka pogrešna.
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom. Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.; 01/6333-548; Adresa: Edis Felić, Lider, Savska 41, 10144 Zagreb