Hrvatska već dugo na rang-listama država prema kriteriju atraktivnosti za ulagače stoji katastrofalno loše. Samo u tekućem mjesecu mediji su bili preplavljeni vijestima o investitoru koji je kupio zemljište od jedinice lokalne samouprave i uredno ga platio vjerujući stanju u zemljišnoj knjizi, ali država je donijela novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu, u kojemu stoji da je to zemljište državno i umjesto da država to riješi izravno s općinom ne miješajući investitora, sve je završilo u parnici koja traje 15 godina.
Kad krećete u veću investiciju, može vam se dogoditi da se u međuvremenu promijene propisi ili da se onaj tko vam je izdao dozvolu za gradnju predomisli. Primjera je mnogo, a jedan je u tijeku – uredno dobivenu građevinsku dozvolu za gradnju hotela Općina Baška Voda je ‘zamrznula‘
I dok se investitor i općina spore, država se uredno uknjižila i uopće je nije briga što je investitor ‘izvisio‘, a općina nema novca u proračunu da mu nadoknadi gubitak.
Toliko o zaštiti investicija i pravnoj sigurnosti poslovanja u Hrvatskoj, jer nikada ne znaš što će se bitno promijeniti od trenutka kada u posao kreneš do trenutka njegove realizacije.
A kada bi navedeni slučaj bio jedini ili barem rijetka pojava, ne bi trebalo trošiti riječi. Ali nije.
Ovaj tekst bavi se još jednim u izgleda beskonačnom nizu nevjerojatnih primjera, primjera koji prije podsjećaju na Divlji zapad nego na pravnu sigurnost i vladavinu prava prema kriteriju 21. stoljeća u srcu Europe.
Je li klizište samo izlika? U jednoj maloj dalmatinskoj općini (Baška Voda) poznatoj po razvijenom turizmu, prekrasnoj prirodi i gotovo nevjerojatnom skladu mora i tipične mediteranske klime s jedne strane i planina i kontinentalne klime s druge strane, u njezinoj neposrednoj blizini (kroz planinu vodi prekrasna cesta do obližnje autoceste) jedan hrvatski poduzetnik sagradio je hotel i uspješno poslovao.
Uviđajući da je šteta ne povećati opseg posla, prodao je hotel i stotinjak metara dalje (sve u prvom redu do mora na visini od 15-ak metara iznad plaže, bez ikakvih zadiranja u pomorsko dobro, ispred parcele je i šetnica koja ima i funkciju protupožarnog puta) odlučio graditi novi i veći hotel.
Birokratska kalvarija trajala je godinama (konkretno 15 godina) i napokon je u 2018. uredno ishodio građevinsku dozvolu (parcela od 4000 metara kvadratnih, 97 soba, 270 ležajeva, prizemlje i tri kata), koja je postala pravomoćna i prema kojoj je prijavljen i početak radova.
Nažalost, investicija veća od 200,000.000 kuna i dalje je na čekanju. U ovom trenutku pristup gradilištu onemogućen je postavljenim stupićima i natpisom ‘klizište‘, načelnik općine u medijima izjavljuje da postavljanje stupića nema nikakve veze s gradnjom, već s odronom, prostor se nije obnavljao više od 50 godina i zbog opasnosti za ljude zabranjen je promet. Na pitanje o tome kad će se problem sanirati odgovorio je da ne zna.
Za neke opasno, za neke nije U teoriji bi stvari stvarno mogle biti takve kakvima ih prikazuje načelnik. Međutim, kada se ode na teren (što smo i učinili), stvari stoje bitno drukčije.
Naime, baš neposredno uz klizište postavljen je kiosk-kafić koji sezonski nesmetano radi i dalje, odmah ispod na plaži su i kafić i javni zahod koji također rade, a prije spomenuti kiosk-kafić ima i minijaturnu terasu koja se izdiže iznad plaže i kao da joj klizište ne smeta.
Sveučilište u Splitu izradilo je geotehničko mišljenje o stabilnosti zasjeka na pristupnoj cesti-šetnici i zaključilo da se promet uz službu nadzora može odvijati, uz potrebne tehničke detalje.
Općina bi, da je stvarno riječ o opasnosti, sigurno zabranila rad na širem području klizišta, ali i učinila sve da sanacija (ako je potrebna) bude obavljena prije početka sezone (ne radi gradilišta koje i tako tijekom ljeta ne smije raditi, nego radi turista općenito).
Potpuno je sigurno da bi, da je riječ o stvarnoj opasnosti, mjerodavne državne inspekcije (ne lokalne) zabranile rad na gradilištu, kao i potaknule odgovorne da problem saniraju – ništa od toga nije se dogodilo, a problem postoji već mjesecima (da ne spominjemo onih prethodnih 15 godina) i prijeti eskalacijom. I pitanje – ako je stvarno tako opasno, zašto je građevinska dozvola uopće izdana?
Pobijanje dozvole Istodobno Općina pokušava ‘srušiti‘ pravomoćnu građevinsku dozvolu, kao da joj od komunalnog doprinosa neće pripasti milijuni i kao da se u proračun prema raznim osnovama neće slijevati dodatna sredstva od rada hotela.
Lako je zamisliti blisku budućnost – investitor će pokrenuti niz raznih postupaka, uglavnom na temelju stajališta da ne postoji jednakost pred zakonom kao europski i hrvatski obvezujući pravni standard, drugim riječima da je Općina nekome majka, a ovom investitoru maćeha, s obzirom na veliku vrijednost predmeta spora troškovi će biti golemi, a u svakom slučaju na kraju će ih platiti građani, dakle oni koji ni za što u ovoj situaciji nisu krivi, a za sve to vrijeme će umjesto pored prekrasnog novog hotela turisti prolaziti pored ograđenoga gradilišta.