U medijima se u posljednje vrijeme sve češće može čuti pojam "univerzalni temeljni dohodak". Iako ideja nije nastala nedavno, pilot projekti koji nastoje istražiti praksu isplaćivanja ovakve vrste transfera sve više uzimaju maha. O tome što je temeljni dohodak uopće, koje su njegove pozitivne i negativne strane, te kako bi funkcionirao u Hrvatskoj, razgovarali smo s profesorom međunarodne političke ekonomije sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Kristijanom Kotarskim.
>>> Iznenada, i MMF razmatra temeljni dohodak
Što je univerzalni temeljni dohodak?
To je instrument državne ekonomske politike koji bi svim građanima trebao davati određenu svotu novca svaki mjesec, neovisno o tome jesu li zaposleni ili ne, traže li aktivno posao ili ne, i to neovisno o tome koje su dobne skupine. To bi trebalo pružiti socijalnu sigurnost u eri rapidne robotizacije i automatizacije.
Što to znači "neovisno o tome koje su dobne skupine"? Zahvaća li to i djecu?
Tako je, temeljni dohodak trebao bi zahvatiti i djecu od samog rođenja, no on bi bio nešto manjeg iznosa.
Koje su pozitivne, a koje negativne strane univerzalnog temeljnog dohotka?
Zagovaratelji smatraju da u postindustrijsko doba, kada se smanjuje broj radnih mjesta u industriji zbog automatizacije, nestaje fond dobro plaćenih radnih mjesta, te se suočava s problemom zapošljavanja tog "viška" ljudi. Oni u tom periodu prolaze kroz razdoblje velike nesigurnosti i temeljni dohodak bi im trebao ublažiti taj šok. Također smatraju da bi i oni građani koji nisu državljani određene države također trebali primati temeljni dohodak i da bi takav transfer smanjio troškove administriranja "klasičnih" socijalnih programa. S druge strane, protivnici se pitaju demotivira li temeljni dohodak sam rad i što bi se dogodilo s nekim uslužnim djelatnostima, poput sobarica, kuhara i slično. Poslodavci bi tada trebali ponuditi daleko veću nadnicu da bi ih zadržali na poslu, što bi dovelo do porasta cijena. Drugi važan argument je skupoća cijelog programa. Takva politika vlade bi u nekim državama previše koštala i ne bi se mogao zadržati postojeći socijalni sustav.
>>> Branson o srži biznisa, definiciji poduzetnika, skorašnjem letu u svemir i temeljnom dohotku
Kako bi izgledalo uvođenje temeljnog dohotka u Hrvatskoj? Je li to uopće moguće?
Mislim da to nije moguće ni u ekonomskom, a niti u političkom smislu. Objasnit ću zašto. U ekonomskom smislu, temeljni dohodak bi si mogle priuštiti države koje su izrazito bogate i koje imaju visoki BDP per capita, velik fond kapitala i visok stupanj tehnološkog razvoja, a naravno i zemlje u kojima postoji visoka stopa zaposlenosti (otprilike 75% radno sposobnih). U državama poput Hrvatske, ta stopa kreće se oko 60%, što znači da imamo premalo ljudi koji rade i koji bi uplaćivali novac u sustav iz kojeg bi se isplaćivao temeljni dohodak.
Druga stvar je da Hrvatskoj još ne prijeti robotizacija i automatizacija u toj mjeri jer World Robotics Report pokazuje da dosta zaostajemo za EU po broju robota u industriji. Ono što je u ekonomskom smislu najveća prepreka, to je skupoća programa. Naime, prema preporukama stručnjaka, temeljni dohodak trebao bi iznositi 60% prosječne plaće, što bi za Hrvatsku iznosilo oko 3600 kuna. Kad bi to pomnožili s otprilike 4 milijuna građana, dobivamo iznos od 180 milijardi kuna koje bi svake godine trebao podnijeti državni proračun, a to je jedan i pol hrvatski proračun. U tim uvjetima trebali bi u potpunosti "skresati" sve socijalne programe, a to bi proizvelo velike redistributivne efekte. Postojali bi građani koji bi bili "neto gubitnici" uvođenjem temeljnog dohotka jer sad dobivaju više (na primjer, branitelji ili 450 tisuća zaposlenih u državi i državnim poduzećima), a to bi bilo politički riskantno. Zato smatram da zasigurno još dugo nećemo to uvesti.