Kristijan Kotarski: Hrvatska trgovina u novo doba protekcionizma

Otkako je Hrvatska ušla u EU 2013., njen indeks trgovinske otvorenosti raste svake godine zaredom, osim pandemijske 2020. U 2015. vrijednost indeksa za Hrvatsku prvi je put premašila onu za EU i nastavila rasti na sadašnju razinu od 124,5 posto naspram 106 posto zabilježenih za EU-27. Trgovinska integracija značajno je potaknula rast i zapošljavanje tijekom posljednjeg desetljeća, a također je omogućila stabilno smanjenje vanjskog duga kao postotka BDP-a, koji je iznosio 75,2 posto u trećem tromjesečju 2024. i bio je niži od svojih najviših razina od 113 posto u 2013. godini.

Ukupna vrijednost izvezene robe i usluga porasla je za nevjerojatnih 14,57 milijardi dolara, s 34,24 američkih dolara u 2019. na 48,81 dolara u 2023. godini. Iako trgovina nije bila jedini čimbenik koji je doprinio rastu, budući da su osobna potrošnja i ulaganja u fiksni kapital potaknuta velikim neto transferima iz proračuna EU-a i osobnim doznakama igrali sve istaknutiju ulogu, ona je i dalje djelovala kao snažan vjetar u leđa. Nedavna empirijska istraživanja pokazuju da je rast Hrvatske duboko povezan s dinamikom međunarodne trgovine i da je trgovinski multiplikator općenito dobar prediktor stvarne dugoročne stope rasta.

Svi ti čimbenici postavljaju rast Hrvatske u ligu za sebe u odnosu na ostalih 26 država članica EU-a, mjereno kumulativnom promjenom rasta BDP-a od 19 posto u razdoblju od četvrtog kvartala 2019. do trećeg kvartala 2024. godine. Zapanjujuće je da je taj kumulativni rast bio tri puta veći od prosječne stope rasta za EU-27, a čak je veći i od one u SAD-u.

U 2025. predviđa se da će izvoz robe nastaviti solidno rasti, unatoč relativno slabom rastu potražnje u glavnim trgovinskim partnerima Hrvatske kao što su Njemačka, Austrija i Italija. S druge strane, očekuje se malo usporavanje izvoza usluga zbog sve većih troškovnih pritisaka u sektoru putovanja. Općenito, očekuje se da će doprinos neto izvoza rastu 2025. postati negativan u kontekstu snažno rastuće domaće potražnje (Europska komisija, 2024.).

Stupanj trgovinske ranjivosti Hrvatske na rastući međunarodni protekcionizam

Sve u svemu, Hrvatska je relativno zaštićena od izravnih učinaka trgovinskih ratova koji se spremaju na globalnoj razini budući da je 67,77 posto robe i 64,24 posto izvezenih usluga namijenjeno jedinstvenom tržištu EU-a, što predstavlja ‘utjehu‘ za potencijalnu eskalaciju trgovinskog rata u azijsko-pacifičkoj regiji između SAD-a i Kine (vrlo velika vjerojatnost), kao i u atlantskoj regiji između EU-a i SAD-a. Bez obzira na potonji scenarij izravnog trgovinskog sukoba između transatlantskih partnera ili značajnog trgovinskog i geopolitičkog svrstavanja EU-a sa SAD-om protiv Kine, Hrvatska je samo djelomično izložena uzvratnim američkim i kineskim carinama. 

U scenariju da američki predsjednik Donald Trump uvede carine na izvoz robe iz EU-a zbog nedogovora o rebalansu transatlantske trgovine, to bi izravno utjecalo na samo 2,5-3 posto hrvatskog robnog izvoza koji ide u SAD. S druge strane, usluge su manje podložne trgovinskim ograničenjima, posebice usluge osobnih i poslovnih putovanja koje čine otprilike dvije trećine hrvatskih izvezenih usluga procijenjenih na 24 milijarde dolara u 2023..

Dva su sektora u izvoznom stroju EU-a koji čine samo otprilike 40 posto robnog suficita EU-a sa SAD-om, što ukupno iznosi 1,5 posto BDP-a EU-a. Prvi obuhvaća vozila, brodove, zrakoplove i vlakove s jedne strane, dok drugi obuhvaća farmaceutske proizvode. Trenutačno većina gore navedenih proizvoda, koji su ujedno i oni s najvećim udjelom dodane vrijednosti, podliježe minimalnim ili nikakvim carinama. Na primjer, farmaceutski proizvodi, strojevi i elektronika imaju efektivne carinske stope od nula posto. Prema scenariju u kojem su ta dva sektora najviše pogođena potencijalnim američkim carinama, najizloženiji hrvatski proizvodi bili bi farmaceutski proizvodi vrijedni 224 milijuna dolara, koji čine 35 posto hrvatskog izvoza u SAD. Električni strojevi procijenjeni na 104 milijuna dolara također bi mogli biti ugroženi. Zanimljivo je da je robna razmjena Hrvatske sa SAD-om u odnosu na trgovinu s Kinom s vremenom sve veća. To je u oštroj suprotnosti s globalnim trendom prema kojem Kina nadmašuje SAD kao glavni trgovinski partner za više od 120 država diljem svijeta.

U 2023. američko-hrvatska razmjena iznosila je 3,17 milijardi dolara u usporedbi s kinesko-hrvatskom od samo 1,54 milijarde dolara. Jedina veća razlika bila je 2022. kada su SAD zabilježile značajan suficit zbog energetske krize u Europi usred rusko-ukrajinskog rata, koji je povećao hrvatski uvoz američkog naftnog plina i drugih plinovitih ugljikovodika. U 2023. Hrvatska je 41 posto plina nabavila iz SAD-a, a trend porasta uvoza ugljikovodika nastavit će se iu nadolazećim godinama jer je Hrvatska spremna pozicionirati se kao energetsko središte Srednje Europe. Ponovio je to i premijer Andrej Plenković kada je nedavno iznosio Vladine poteze za jačanje infrastrukturne ekspanzije, uključujući plinsku vezu sa Slovenijom, Mađarskom, južnu interkonekciju prema Bosni i Hercegovini te smjer prema zapadu koji ide od Slovenije prema Austriji i Bavarskoj. Slični koraci poduzimaju se i u pogledu Jadranskog naftovoda.

Ipak, čak ni u scenariju nestabilnih transatlantskih odnosa ne bi sve zemlje bile pogođene na isti način, a američka bi administracija sigurno razlikovala zemlje koje smatra ‘najslobodnijim nacijama‘. Zaklada za informacijsku tehnologiju i inovacije (ITIF), think-tank sa sjedištem u Washingtonu izračunao je Trumpov indeks rizika (TRI) na temelju četiri pokazatelja koji obuhvaćaju: potrošnju na obranu, trgovinsku bilancu, složenu mjeru protuameričkog raspoloženja. trgovinske i tehnološke politike (kao što su digitalni porezi) i spremnost da se odupre kineskoj tehno-ekonomskoj grabežljivosti.

Na ljestvici od -5 do 5, gdje negativan rezultat predstavlja veći rizik od američkih carina, rezultat Hrvatske (3) stavlja je u sredinu uzorka od 40 zemalja. Negativni rezultati zabilježeni su za pokazatelje potrošnje za obranu (-0,26) i otpornosti prema Kini (-0,48). U tom pogledu Hrvatska ima dovoljno prostora da ublaži zabrinutost SAD-a podizanjem obrambenih izdataka prema zajedničkoj obvezi NATO-a od dva posto BDP-a i promijeni svoj ambivalentan stav prema sve većem kineskom uvozu u EU, što je bilo vidljivo i na hrvatskom ‘suzdržano‘ glasovanje o carinama koje je Europska komisija predložila za kineska električna vozila. Stoga bi Hrvatska mogla izbjeći carine SAD-a bez velike žrtve za svoju bilateralnu trgovinu, dok bi bila zaštićena od kineskog protuudara zbog ograničene trgovinske izloženosti.

U drugom scenariju, u kojem postoji sve veća koalescencija između Washingtona i Bruxellesa o potrebi zajedničkog ublažavanja kineskog industrijskog viška kapaciteta koji preplavljuje globalna tržišta, kineske uzvratne carine usmjerene na hrvatski izvoz kao dio izvoza EU-a usmjerenog prema Kini imale bi zanemariv učinak na Hrvatsku. Naime, ukupna vrijednost robnog izvoza u Kinu u 2023. iznosila je mizernih 85 milijuna dolara, a drvo i proizvodi od drva činili su 43 posto ukupnog izvoza. Kina je i trivijalno tržište za izvoz hrvatskih usluga, ukupno 0,14 posto svih usluga izvezenih u 2023. Unatoč činjenici da je Kina pokazala sklonost mjerama ekonomske prisile i da je nedavno ojačala svoj okvir za gospodarsku državnost, ako je sklona upotrijebiti uvoz kao sredstvo prisile protiv Hrvatske, ima ograničenu polugu. U 2023. hrvatski udio robnog uvoza iz Kine iznosio je 2,70 posto, dok je udio uvoza usluga iznosio mizernih 0,62 posto.

Transatlantsko usklađivanje i kineski industrijski prekapacitiranost: što je na kocki za Hrvatsku?

Čini se da je scenarij trgovinskog usklađivanja SAD-a i EU-a u planu, unatoč tome što obje strane imaju nešto zamjerke jedna drugoj. S jedne strane, Europljani su sigurno ljubomorni na američke tehnološke prvake koji su potaknuli izvanredan rast SAD-a, dok je EU propustio ranu priliku da se ukrca na vlak digitalnih inovacija. S druge strane, Amerikanci su frustrirani sustavnim zanemarivanjem izdvajanja za obranu od strane EU. Međutim, čini se da dogovor dolazi i Trumpovo hvalisanje s carinama vjerojatno djeluje kao alat za pregovore. To je postalo jasno prije tri tjedna kada se novoizabrani predsjednik Donald Trump o tome oglasio na društvenim mrežama. Srećom, EU treba američki plin kako bi se odvojila od ruskog plina, koji je još uvijek na 18 posto potrošnje EU, bez obzira na nekoliko krugova energetskih sankcija usmjerenih Rusiji. Nadalje, europski su čelnici konačno shvatili da moraju povećati udio u vojnim izdacima NATO-a.

Posljednji razlog za optimističnu perspektivu odnosa SAD-a i EU-a nalazi se u činjenici da EU još uvijek ima vrlo moćan adut u rukavu da odgovori na pokušaje eskalacije Washingtona. Ovisnosti EU su velike, ali strateške ovisnosti su u korist EU. SAD se oslanja na EU za 32 strateški važnih uvoznih proizvoda, uglavnom u kemijskom i farmaceutskom sektoru, dok se EU oslanja na samo osam američkih proizvoda, među kojima najistaknutiju ulogu ima berilij.

Međutim, najvažniji adut koji sprječava trgovinsku eskalaciju je destruktivan scenarij ‘milo za drago‘, jer bi obje strane u njemu trpjele. U javnom diskursu postoji slijepa točka za trgovinu uslugama. Dok je EU osjetljiv na Trumpove carine na robu budući da je EU ostvario trgovinski suficit od 200 milijardi dolara 2023., SAD bi bio jako izložen trgovinskim ograničenjima EU-a na svoj višak u trgovini uslugama od 73 milijarde dolara. Velike američke tehnološke tvrtke kao što su Meta i Alphabet teško bi se pomirile sa smanjenim profitom koji proizlazi iz digitalnih poreza na unosnom tržištu EU-a. U tom pogledu SAD ima manje utjecaja na EU u usporedbi s drugim velikim trgovinskim partnerima.

Stoga se Hrvatska trenutno čini relativno izoliranom od rastućeg trenda protekcionizma na globalnoj razini. Doista, Hrvatska ima vrlo ograničenu trgovinsku izloženost Kini, dok je trgovina SAD-Hrvatska relativno uravnotežena, s perspektivom daljnjeg poboljšanja zbog porasta uvoza američkog plina, što bi zadovoljilo administraciju Donalda Trumpa. Čak i u slučaju američkih carina od 20 posto na izvoz, koje bi se mogle izbjeći povećanjem kupnje vojne opreme od američkih korporacija za proizvodnju oružja, još uvijek bi bila u stanju graciozno prebroditi oluju. Međutim, nije izoliran od neizravnih i dugoročnih posljedica ključne strukturne promjene u globalnom gospodarstvu u posljednjih 20 godina, gigantske koncentracije proizvodnje u Kini. Stoga bi veća gospodarska suradnja između SAD-a i EU-a omogućila veću tržišnu integraciju koja vodi razvoju velikih ekonomija razmjera, što igra nezamjenjivu ulogu u stvaranju snažne i konkurentne pozicije u odnosu na kineski hiperkonkurentni izvoz. Hrvatski proizvođači i izvoznici također bi profitirali od ove šire suradnje između SAD-a i EU-a jer bi bili u mogućnosti značajno proširiti svoju proizvodnju i djelovati kao važno središte u inicijativama ponovnog podupiranja i podupiranja prijatelja unutar fragmentiranog geopolitičkog krajolika. Niži troškovi proizvodnje u usporedbi sa zrelijim gospodarstvima poduprli bi ovaj trend.

Osim prijetnje rastuće asimetrične ovisnosti o određenim kategorijama kineskih proizvoda poput magnezija ili aktivnih farmaceutskih sastojaka, koja bi došla do izražaja u scenariju kineske invazije na Tajvan, postoji i latentnija i oštrija prijetnja deindustrijalizacije EU. Kontinuirana erozija udjela korporacija iz EU-a na kineskom tržištu, erozija tržišnog udjela u zemljama u razvoju, kao i kineski industrijski višak kapaciteta koji dolazi na obale EU-a, produbili bi ekonomski problem EU-a. U tom slučaju Hrvatska ne bi bila pošteđena poteškoća jer bi njezin izvoz roba i usluga ključnim trgovinskim partnerima iz EU-a ozbiljno stradao. Stoga je pronalaženje zajedničke i provedive strategije EU-a za podizanje njezine konkurentnosti, što znači i privremeno povećanje carina na kinesku subvencioniranu robu, uvjet je sine qua non (lat. bez kojega se ne može) ekonomskog opstanka EU. Uz tu težnju neraskidivo je vezan gospodarski opstanak Hrvatske.

EU mora povećati svoju konkurentnost

Otkako je Hrvatska ušla u EU 2013., značajno je povećala svoju trgovinsku otvorenost, što je pridonijelo njezinom izuzetnom gospodarskom rastu, posebice nakon pandemije COVID-19. Dvije trećine hrvatskog uvoza i izvoza namijenjeno je ili dolazi iz EU koja djeluje kao tampon. U kontekstu rastućeg globalnog natjecanja u snazi ​​i protekcionizma, hrvatski izvoz relativno je zaštićen jer Hrvatska ima vrlo ograničenu trgovinsku ovisnost o Kini. S druge strane, bilateralna trgovina sa SAD-om je u porastu i relativno je uravnotežena. Postoje lijekovi kojima bi Hrvatska mogla ublažiti prijetnju carina administracije Donalda Trumpa i poštedjeti svoj izvoz na američko tržište. To su povećane kupnje američke vojne opreme i energenata, a iste lijekove lako bi mogla iskoristiti EU kao cjelina. S druge strane, najveća prijetnja gospodarskom prosperitetu Hrvatske i EU leži u kineskom industrijskom kapacitetu koji prijeti deindustrijalizacijom kontinenta. EU mora povećati svoju konkurentnost i spriječiti skok kineskog uvoza.