Već sam nekoliko puta sâm sebi obećao da više neću čitati što na društvenim mrežama objavljuju oni koji se deklariraju kao ekonomski liberali, neoliberali ili libertarijanci.
Potkraj 18. stoljeća djelovali su socijalisti utopisti. Početkom 21. stoljeća imamo liberale utopiste.
Čast iznimkama, ali većina (najčešće ekonomisti naturščici) toliko pojednostavnjuje stvari i za sve rješenje vidi u ‘slobodnom tržištu‘ da nije lako razumjeti kako intelektualac može biti zarobljen u neku dogmu do te razine da je ne propituje. Ne uspijevam ih ignorirati. Evo, prije nekoliko dana jedan od njih dijeli savjete kako pomoći poljoprivrednicima. Protivi se poticajima, nametima na uvoz, subvencioniranim kreditima. Iako priznaje da kao ni političari nema pojma što poljoprivrednicima treba, u nastavku posta nudi rješenja.
Političari bi trebali zapovjediti sređivanje zemljišnih knjiga, smanjiti broj ljudi u birokratskom aparatu koji ‘rade‘ za dobrobit poljoprivrednika, riješiti probleme Petrokemije, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, smanjiti broj gradova i općina... I ‘riješiti se državnog zemljišta na kojem raste korov; transparentno ga dajte onima koji ga žele koristiti, a ne dilajte ispod stola‘.
Ideje naše, benzin vaš
To je tipičan primjer (neo)liberalnog aktivizma. Činjenica jest da je nesposobna i neefikasna država previše zastupljena u odnosu na tržište. Ali krajnje je naivno očekivati da je rješenje u tome da bi političari htjeli provesti ta nuđena ‘genijalna i jednostavna rješenja‘. Sve u ostapbenderovskom stilu ‘ideje naše − benzin vaš‘.
>>>Sve što (ni)ste željeli znati o ‘oslobađajućem’ neoliberalizmu
Ako se i prihvati da takva ili slična pojednostavnjivanja mogu dati rezultate, ostaje činjenica da je posljednjih četvrt stoljeća pokazalo da politička kasta u Hrvatskoj ne želi provoditi recepte koji bi značili smanjenje moći te iste političke kaste. Može se dogoditi smjena generacija političara, ali politički pomladak nije različit od seniorske ekipe.
Bit rješenja kojima (neo)liberali zasipaju društvene mreže i medije svodi se na ‘slobodno tržište‘, koje sadašnji političari sigurno neće prihvatiti. Hrvatskoj trebaju novi političari. Liberali, evo vam prilike!
Iznerviran besmislenošću bombardiranja neostvarivim prijedlozima, sad je teško ne skliznuti u sarkazam pa priupitati sve te velike znalce jednostavnih rješenja znaju li tko su bili Henri Saint-Simon, Charles Fourier i Robert Owen. Nisu glumci. Nisu pjevači. Čak ni sportaši.
To su najpoznatiji pripadnici škole utopijskog socijalizma iz prve polovine 18. stoljeća. Ti socijalisti utopisti ostali su zapamćeni po neprovedivim idejama. Sad bi se moglo reći da u Hrvatskoj početkom 21. stoljeća imamo (neo)liberale utopiste.
Ali da se iz sarkazma ipak vratimo konstruktivnosti, evo drugog pristupa. Treba priznati da su ovdašnji liberali, neoliberali, libertarijanci (jedan se duhovito deklarira kao retroliberal) puni elana i srčanosti. Očito imaju i dosta slobodnog vremena. Pa neka onda na praktičnom primjeru pokažu da su spremni iskoristiti blagodati tržišta.
Liberali utopisti
Gospodo liberali s društvenih mreža, iz udruga i centara, molim vas da izađete na političko tržište – osnujte novu liberalnu stranku! Ionako je taj prostor ispražnjen. Imate tri godine do izbora, napravite politički program, izađite na političko tržište (izbore); osvojite, recimo, od pet do osam zastupničkih mjesta i s time uđite u koalicijsku vladu. I onda do mile volje namećite rješenja koja nudite postojećim političarima. Naravno, u osnovi je liberalne filozofije da imate slobodu ne osnovati stranku i nastaviti salonski popovati što bi netko drugi trebao napraviti. Pritom se uopće ne obazirući na praksu drugih zemalja i realnost da danas nigdje ne postoji ‘slobodno tržište‘ kakvo većina od vas zamišlja i propagira.
Uspješne su zemlje one u kojima postoji kvalitetan spoj tržišta i pametne državne intervencije (svaka regulacija odmah je i intervencija, da se razumijemo). Ali ako hoćete da vas uzimamo ozbiljno, ajte vi lijepo na političko tržište! Pa samo na prikupljanju potpisa protiv poreza na nekretnine udruga Lipa prikupila je 140.000 ljudi. Eto vam potencijalnih članova i glasača! Naravno, izlazak na bilo koje tržište, pa tako i na političko, nosi i rizik. Stranka može propasti na izborima. To vas ne bi trebalo opterećivati jer su i stečajevi dio slobodnog tržišta. Ako je vaša mantra ‘da će tržište sve najbolje riješiti‘, onda nema razloga ne vjerovati da će potrošači (glasači) znati prepoznati kvalitetu vašeg proizvoda (programa).
Dok ne steknete hrabrost svoja ‘dociranja s balkona‘ pretočiti u borbu na političkom tržištu, bez uvrede, ali teško vas je ne nazivati liberalima utopistima. Ako skupite hrabrost, Lider će vam širom otvoriti svoje stranice.