Afera s krađom novca na izmišljenim službenim putovanjima koja se, sad se otkriva, događala u Banskim dvorima u kontinuitetu najmanje tri zadnje vlade, sasvim očekivano, prelazi u sferu visoke politike. Sad kad Tomislav Saucha, predstojnik Milanovićeva kabineta, koji je po kratkom postupku spremljen u Remetinec, više nije glavni osumnjičenik, a tajnica Sandra Zeljko ima sve veće izglede da se od svjedokinje pretvori u osumnjičenicu, i kad su se krajnje neobično na presici zajedno pojavili premijer Plenković i glavni državni odvjetnik Cvitan, afera ‘Dnevnice‘ još će dugo biti politička priča.
>>>Sumrak uhljeba – Država ne može naći ni dužnosnike ni direktore
Nažalost, prema svemu sudeći, bit će propušten još jedan odličan povod da vlast iskoristi tu nevjerojatnu situaciju i upusti se u kvalitetnu reformu državnog aparata. Ako je u Vladinu ‘stožeru‘ moguće godinama na najbanalniji način krasti novac poreznih obveznika, što bi se tek moglo očekivati u drugim dijelovima aparata?!
Kad je uhljeb poduzetan...
Treba priznati i da kriminala ima svugdje gdje su ljudi u doticaju s novcem. I u bankama i u drugim financijskim institucijama (najčešće daleko od očiju javnosti) otkrivaju se slučajevi posrnulih djelatnika koji su krali novac. Vjerojatno postoji i statistika koja kaže da se može očekivati da će toliko i toliko promila zaposlenika posegnuti za vulgarnim oblikom nezakonitog stjecanja osobne koristi na račun svojeg položaja. Šteta je što će pozornost javnosti za stanje u državnom aparatu biti usredotočena samo na visoku politiku. Ovo je mogla biti dobra prilika da se krene u suzbijanje i druge, mnogo raširenije i opasnije pojave u mnogim dijelovima državnog aparata.
Svi smo čuli za riječ ‘ladičar‘. Većinu će ona asocirati na uspravne škrinje za duboko zamrzavanje u koje se namirnice stavljaju u ladice. E, ali kad je riječ o državnoj administraciji, to je interni pojam koji opisuje službenika koji korist stječe – odlaganjem predmeta u ladicu stola.
Svi smo čuli za riječ ‘ladičar‘. Većinu će ona asocirati na uspravne škrinje za duboko zamrzavanje u koje se namirnice stavljaju u ladice. E, ali kad je riječ o državnoj administraciji, to je interni pojam koji opisuje službenika koji korist stječe – odlaganjem predmeta u ladicu stola. Bez namjere generaliziranja (barem trećina zaposlenih u državnom aparatu pošteno i odgovorno radi svoj posao), sve češće upotrebljavani pojam ‘uhljeb‘ dobro opisuje dio zaposlenika po ministarstvima, agencijama, zavodima... koji su se državne službe dokopali rođačkim ili stranačkim vezama (vrlo često u kombinaciji jedne i druge veze). I koji ne rade kako bi porezni obveznici koji ih hrane imali pravo očekivati. Treba, međutim, i među vrstom zvanom uhljebi raspoznavati podvrste. Jedno su uhljebi obični. Zasjeli su na neko nepotrebno radno mjesto, uglavnom ne rade više od sat-dva na dan i sasvim bez ambicija slažu dan za danom do mirovine.
Mito u hard i soft varijanti
Postoje, međutim, i poduzetniji uhljebi. To je podvrsta uhljeb ladičar. Oni su u poziciji da rješavaju zahtjeve, molbe ili žalbe. Sve predmete koji im stignu slažu u ladicu stola, pune njima police ormara, a ako i ondje ponestane mjesta, kite košuljicama s predmetima vlastite stolove (to stvara i dodatni dojam da ih šef zatrpava poslom) i maksimalno zavlače njihovo rješavanje. Dio među njima računa na klasično podmićivanje kako bi neki predmet ipak riješili. Varijanta novac za uslugu. Češći je slučaj da se umjetna potražnja za dobrom voljom uhljeba ladičara ‘mijenja‘ za neke druge usluge. Ako neki ladičar u općini napravi uslugu lokalnom liječniku, medicinskoj sestri, policajcu, sudcu, keramičaru... očekuje da će mu biti uzvraćeno kad zatreba neku njihovu uslugu. Premijera, ministara ili načelnika takvi se ladičari ne boje. Čak kad bi se netko od nadređenih i usudio nešto pokušati, zakoni koji štite zaposlene u državnom aparatu sasvim su sigurno jamstvo da neće ostati bez posla. Malo je veća muka primiriti ponekoga nadobudnog novaka koji dođe u službu pa krene normalnim umjesto usporenim tempom rješavati predmete. Tu metode znaju biti i na granicu grubih. Cilj opravdava sredstvo. Nadobudna jedinka ili se pokori zakonu ladičara ili pobjegne glavom bez obzira.
Najveća je opasnost za uhljebe ladičare informatizacija, koja prijeti smanjivanjem slobodnoga ladičarskog odlučivanja. No pokret ladičarskog otpora dobro je organiziran. Što pokazuje i to da se u Banskim dvorima akontacije dnevnica još isplaćuju na ruke. Na sreću ladičara, ni u ovoj vladi nitko ne pokazuje hrabrost (ludost?) da se s njima uhvati ukoštac. Snaći će se ladičari i s promjenom da se predmeti više ne slažu u ladice nego u kompjutorske fajlove. Otporna je to podvrsta uhljeba!