Prilično je nezapaženo u javnosti prošla vijest da Hrvatska narodna stranka, važan koalicijski partner HDZ-a u održavanju aktualne vlade, traži od premijera Andreja Plenkovića donošenje novog programa. Koji bi vrijedio za preostale dvije godine mandata. Kao jedan od razloga da se uz godišnje izvješće o Vladinu radu (početkom listopada) donese i novi program HNS-ovci navode potrebu da reforma obrazovanja, zbog koje su, navodno, i ušli u Vladu, postane jedan od prioriteta. A kao glavni povod za glasovanje o Vladinu novom programu navodi se potreba da se potvrdi ‘stabilna parlamentarna većina‘. Taj drugi razlog za hrvatske prilike djeluje uvjerljivije. Vladin obnovljeni program sadržajno zapravo nije važan, poslužio bi samo u dnevnopolitičke svrhe. Bez obzira na to što bi u njemu pisalo, stranačka disciplina nalagala bi prihvaćanje toga. Ali kad se već, makar i formalno, spominje potreba za promišljanjem o Vladinu novom programu, hajde da to uzmemo ozbiljno.
>>>Miodrag Šajatović: Svakako pročitajte ‘The Future of Jobs Report 2018’
Bijeg od brojeva
HNS traži od HDZ-a da se u desetak dana napiše novi Vladin program. Čitanjem prioriteta koje si je Plenkovićeva vlada zadala prije dvije godine dolazi se do iznenađujuće spoznaje: Vlada, nažalost, provodi program koji ne može dati željene rezultate
Za početak bi bilo dobro pročitati onaj koji je još na snazi – ‘Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2016. – 2020.‘. Već na prvi pogled upada u oči da stavljanje reforme obrazovanja u Vladine prioritete nije potrebno. Zašto? Jednostavno zato što već na sedmoj stranici Programa piše: ‘Vlada će provesti reformu obrazovnog sustava, polazeći od temeljne zadaće naobrazbe kao oblikovanja i izgradnje cjelovite i slobodne osobe (...)‘. Dakle, upitno je jesu li predlagači iz HNS-a u posljednje vrijeme bar prolistali aktualni dokument.
Druga je, iznenađujuća spoznaja da vlada premijera Andreja Plenkovića zapravo provodi ono što je kao prioritete zapisala i u Saboru ozakonila. Problem je što se sada pokazuje ono na što je i Lider od početka upozoravao, da je riječ o neambicioznom, nedomišljenom i površnom uratku. U kojemu, prije svega, izostaje bilo kakav ‘benchmark‘ ili KPI. Nema ni jednoga ključnog brojčanog cilja koji se planira ostvariti. Vladajući su uredno pobjegli od brojeva, s kojima se suočava svaki menadžer koji u nekoj tvrtki s vlasnicima potpisuje menadžerski ugovor.
>>>Miodrag Šajatović: Hrvatskoj treba ministarstvo za izvanredne ekonomske situacije
Osim reforme obrazovanja, koja se kako-tako počela provoditi nakon dvije uzaludno potrošene godine, među ‘pet osnovnih stupova na kojima će Vlada posebno raditi sa svrhom razvoja poduzetništva‘ jest sljedeće: 1. provedba cjelovite porezne reforme i stavljanje u funkciju neaktivne državne imovine, 2. ulaganje u generatore rasta, 3. mjere za učinkovitost institucija i 4. nastavak jačanja održivosti javnih financija. Reforma obrazovanja bila je peti stup.
Sporo, loše, skupo
Radi se na poreznim promjenama, luta se s poticajima rastu, pokušava se poboljšati učinkovitost institucija, diže se kreditni rejting, počela je obrazovna reforma. A kao rezultat – planira se usporavanje rasta!
Porezna pravila stalno se mijenjaju, ali se od dijelova cjelovite reforme odustaje čim neka interesna skupina podigne obrvu. U funkciju se stavljaju pojedine nekretnine u državnom vlasništvu, fondovima EU ulaže se u neke generatore rasta, najavljuju se mjere u pravosuđu, radi se na poboljšanju kreditnog rejtinga i smišljaju blagi lijekovi protiv državne prenormiranosti.
Dakle, vladajući će moći jedan sat nabrajati što se sve radi u skladu sa zapisanih ‘pet stupova‘. Nedostatak je što će posljedica svega što rade biti usporavanje rasta BDP-a i dramatično povećanje državnog proračuna (32 milijarde kuna u sedam godina!). U blažoj recenziji moglo bi se reći da se pet prioriteta provodi sporo i parcijalno. Malo žešća recenzija, međutim, dovodi u pitanje odabranih pet nosivih stupova. Čitanje Vladina programa nakon dvije godine pokazuje još jedanput da je površno napisan. Da se bježalo od doista najtežih pitanja (ne spominju se ni korupcija ni kroni-kapitalizam). U programu nema ambicije da se žešćim, ambicioznim potezima izazove preokret i pobudi optimizam poslovne zajednice.
>>>Miodrag Šajatović: Burze rastu. Argentina pred bankrotom. Sve miriše na recesiju
U programu se naglašava da je riječ o ‘cjelovitom i koherentnom paketu mjera‘, ali zapravo se nakon koliko-toliko održivih prvih nekoliko stranica tekst raspada u manje ili veće fraze koje ‘mogu biti, ali ne moraju značiti‘. Jednom je generator rasta poljoprivreda, drugi put industrija, treći put izvoz i investicije. A sad se ovoliki rast BDP-a gradi na osobnoj potrošnji – koja se u Programu uopće ne spominje kao generator rasta.
Dakle, sad bi se u dva tjedna trebao napisati nov, kvalitetan Vladin ekonomski program. Čista utopija! Pogotovo u uvjetima u kojima se premijer i suradnici svakodnevno bore za opstanak u vlastitoj stranci. Tko još misli na neki tamo program ‘sa svrhom razvoja poduzetništva‘!
Pratite nas na društvenim mrežama [mks_social icon="facebook" size="48" style="square" url="https://www.facebook.com/lider10media/" target="_blank"][mks_social icon="linkedin" size="48" style="square" url="https://www.linkedin.com/company/lider-press-dd/" target="_blank"][mks_social icon="twitter" size="48" style="square" url="https://twitter.com/lider_press" target="_blank"][mks_social icon="instagram" size="48" style="square" url="https://www.instagram.com/lider.media/" target="_blank"]