Bila bi šteta da vlada premijera Andreja Plenkovića ne bude u prilici odraditi mandat do kraja. Nakon uspješno završenih akrobacija u njezinu preslagivanju neočekivanom akvizicijom HNS-a kao glavnoga koalicijskog partnera HDZ-ovoj vladi s još više sigurnosti nego do sada mogla bi se postaviti teza da političar Andrej Plenković ima, za hrvatske prilike, znatne liderske potencijale.
Posljednji pravi lideri na premijerskim mjestima bili su, svaki na svoj način, Nikica Valentić i Ivica Račan. Od tada do Andreja Plenkovića svakom od premijera nedostajala je jedna ili više karakteristika pravih lidera. Ivo Sanader imao je dosta liderskih odlika, ali pokazalo se da je imao problem s odabirom glavnog cilja. Malo se previše fokusirao na cilj stvaranja vlastite materijalne sigurnosti. Zoran Milanović nije imao osobit liderski potencijal.
Čekanje prosvijećenog apsolutista
Ostvari li Plenković do početka 2018. cilj na koji je sada usredotočen - ovladavanje Predsjedništvom i Glavnim odborom HDZ-a - morat će si postaviti novi fokus. To bi moralo biti podizanje kapaciteta rasta BDP-a.
U proteklih dvadesetak godina pokazalo se da zajednica kao cjelina nema kritičnu masu da se nužne promjene počnu događati ‘odozdo‘. Ostala je mogućnost da se pojavi, što bi dr. Nikica Gabrić rekao, prosvijećeni apsolutist. To jest visokorizičan put jer na ovim prostorima apsolutisti najčešće pogube onaj pridjev ‘prosvijećeni‘. Ne postoji općeprihvaćeni popis vještina koje bi neki lider, i u biznisu i u politici, trebao imati. Može ih se ipak prikupiti desetak često navođenih.
Imati jasan cilj i usredotočiti se na njegovo ostvarenje jedna je od karakteristika lidera. Tu Plenković dobiva vrlo dobru ocjenu. Još od vremena kad je kao crna ovca na Saboru HDZ-a kritizirao tadašnjeg vođu Tomislava Karamarka očito je da je Plenkovićev primarni cilj ovladati HDZ-om. Da bi to uspio učiniti do kraja ove godine, mora imati snagu premijera. I to je glavno objašnjenje zašto tako uporno gradi parlamentarnu većinu.
Druga važna odlika lidera jest sposobnost donošenja teških odluka. Brzo donošenje za njega osobno i Vladu u cjelini visokorizičnoga ‘lex Agrokora‘ primjer je teške odluke. Koja nosi opasnosti, ali da nije u određenom trenutku donesena, uz ostale neizmijenjene okolnosti posljedice za nacionalnu ekonomiju bile bi katastrofalne. Primjer donošenja teške odluke bila je i smjena Mostovih ministara kad nisu poduprli ministra financija Zdravka Marića.
Hod po rubu
Sljedeće su liderske karakteristike preuzimanje rizika i snaga da se, ako se izjalovi jedan plan, krene u realizaciju drugoga. Neki autori govore o sposobnosti hoda po rubu. Odreći se Mostovih ruku u Saboru i igrati na prikupljanje točno 76 glasova, što mu je bio minimum za opstanak, pritisak zbog uvjeravanja HDZ-ova vodstva da većina nije u pitanju, odabir suradnika (Šeks i kompanija) koji će odrađivati proces... i konačni rezultat zaslužuju respekt. Ovdje nije riječ o tome tko je za HDZ, a tko protiv njega. Riječ je o ocjeni liderskih sposobnosti. A kad se tomu doda i sposobnost da se nakon propalih pokušaja vabljenja HSS-ovaca igra na kartu da će se dobiti pet ruku HNS-ovaca, ocjena se povećava.
Strast, pozitivna energija i sposobnost motiviranja drugih u Plenkovićevu slučaju nisu javno previše uočljivi. Nema karizmu Ćire Blaževića, ali nije ni potpuni antitalent. Pokazao je i da ga se ne može isprovocirati i natjerati na preuranjeni korak (Hasanbegović). Može se ovo testiranje Plenkovićevih liderskih karakteristika činiti kao neprimjereno navijačko pretjerivanje. Ali uz niske kriterije kakvi vladaju hrvatskom političkom scenom ono što je do sada pokazao premijer u svakom je slučaju iznad prosjeka.
Pravi će test je li Andrej Plenković lider kakva se čekalo biti na prijelazu iz 2017. u 2018. Ostvari li cilj na koji je sada usredotočen – ovladavanje Predsjedništvom i Glavnim odborom HDZ-a, morat će si postaviti novi fokus. Podizanje kapaciteta rasta BDP-a morao bi biti taj fokus. Jer bez znatno većeg BDP-a i većeg punjenja proračuna neće opstati pokuša li riješiti mnoge, pod tepih godinama pospremane, neravnoteže. Sporazum s HNS-om u dijelu u kojemu se govori o ekonomiji pun je praznih rečenica. Pravi lideri moraju biti i inovativni. Svoditi ekonomski program na fraze o reformama i povećanju konkurentnosti još je prihvatljivo u vrijeme fokusiranosti na stvarno ovladavanje polugama vlasti. Ali ključni je nedostatak ako Andrej Plenković ne stane iza originalnoga, Hrvatskoj primjerenog, novog modela nacionalne ekonomije.
Ima mišljenja da Plenković nema liderske sposobnosti, nego samo ima puno sreće. Ostavka ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera novi je test za tezu o Plenkovićevu liderskom potencijalu i protiv nje.