Polarni medvjed u potrazi za hranom pluta na sve tanjem ledu i pitanje je koliko će još opstati ta vrsta. Iako je vrstan plivač, nekoliko desetaka kilometara prepliva za sat, a uočen je u oceanu čak i 300 kilometara od kopna, morska voda samo mu je sporedno stanište. Od 2008. na vrhu je popisa životinjskih vrsta ugroženih klimatskim promjenama jer se arktički led na kojemu živi ubrzano topi. Bijeli medo treća je najveća kopnena životinja (mužjak može biti težak i više od tone), živi na snijegu i ledu, a na morsku obalu odlazi kao u restoran. Ondje je u potrazi za hranom – tuljanima. Ipak, norveški znanstvenici tvrde da te velike zvijeri u posljednje vrijeme jedu i bjelokljune dupine. I jedni i drugi su, zapravo, žrtve klimatskih promjena: dupini zbog zatopljenja putuju u hladnije krajeve koji su i polarnim medvjedima sve manje hladni pa više ne biraju koga će pojesti kad ogladne. Led se topi sve brže, diže se razina mora, voda i zrak topliji su nego što bi trebali biti, pa se polarni medvjed klimatskim promjenama zasad prilagođava mijenjajući jelovnik.
Nije jedini kojemu su te promjene ugrozile opstanak. I morskim kornjačama prijeti izumiranje. Jaja koja polažu u pijesak morske obale na udaru su zbog povišene razine mora. Valovi zapljuskuju plaže sve dublje i povlače pijesak zajedno s kornjačinim nesuđenim potomstvom, a iz jaja koja valovi ne povuku za sobom sve češće izlaze ženke, zbog čije je brojčane premoći dodatno ugrožen opstanak te vrste. Ni losos nema sreće: mrijestiti se mora u hladnoj i brzoj tekućici, a vode potoka i rijeka sve su toplije. Otkako je sve manje snijega u Sjevernoj Americi, na meti je grabežljivaca i snježnobijeli zeko, koji se zimi krznom uklapa u krajolik, što mu spašava život. Dok čeka da mu krzno evoluira u novu boju zimskoga krajolika, mogao bi postati bivša vrsta. Još je mnogo životinjskih vrsta na potencijalnoj listi onih kojima prijeti nestanak. Iako nam se sve to čini vrlo dalekim i nema straha da ćemo jednog dana, primjerice, postati hrana bijelomu medi, može nam se slučajno na jelovniku naći otrovna riba. Toliko otrovna da ubije čovjeka. Naime, u našemu divnome moru, u kojemu nam je dosad najveći problem bio stati na morskog ježa ili dodirnuti meduzu, odnedavno plivaju otrovne, đavolje ribe, pridošlice iz toplijih mora. I sve se češće zapleću u ribarske mreže na južnom Jadranu... Istodobno se sredozemna medvjedica, Adriana, u Hrvatskoj zaštićena vrsta, bori za opstanak.
Zbog klimatskih promjena, najviše izazvanih čovjekovim neodgovornim djelovanjem na okoliš, znanstvenici odavno najavljuju katastrofalne posljedice za život. Uskoro će one izazvati velike migracije riba, vodozemaca, sisavaca i ptica. Ako ih već nisu prognale iz njihovih stoljetnih staništa, ubrzo će to učiniti. Visoke temperature i zagrijavanje mora ugrožava brojne životinjske vrste koje, da bi opstale, moraju pronaći novo stanište. U ovom slučaju nije riječ o pticama selicama koje zimu provode u toplijim krajevima i vraćaju se natrag u svoja stara gnijezda poput rodana Klepetana, nego o trajnom preseljenju.
Problem je mnogo ozbiljniji nego što se trenutačno može shvatiti. Okoliš kakav poznajemo temeljito je ugrožen klimatskim promjenama. Primjerice, porast temperature zraka i mora izaziva lančane reakcije na svim razinama i utječe na kvalitetu života čovjeka, ali i životinja te biljaka, toliko da nekim životinjskim i biljnim vrstama prijeti nestanak. Izbjeći katastrofalne posljedice klimatskih promjena znači krenuti na vrijeme prema hladnijem dijelu kontinenta, i to ne samo Amerike nego i Australije, Europe, Afrike... Život na sjeveru uskoro bi mogao značiti sigurnu budućnost i opstanak vrste. Američki znanstvenici izradili su mapu predviđene migracije riba, ptica i drugih životinja. Stručnjaci sa Sveučilišta u Washingtonu i ekolozi Nature Conservancyja, organizacije koja se bavi zaštitom okoliša, u sklopu projekta ‘Migrations in Motion’ (Migracije u pokretu), napravili su animiranu mapu smjera kretanja životinjskih vrsta koje će u idućim desetljećima potražiti nova staništa. Riječ je o ukupno 2954 vrste koje su već ugrožene klimatskim promjenama ili će njihov opstanak uskoro biti upitan. Mapa je izrađena prema podacima o utjecaju klimatskih promjena na okoliš iz 2013., a rute kretanja određene su prema teoriji električnog kruga i na temelju strujanja vjetrova u SAD-u. Znanstvenici su svu pozornost usmjerili na migracije životinja u Sjevernoj i Južnoj Americi. Proučili su sadašnje stanje u životinjskim staništima i na temelju toga pretpostavili na koja bi se područja tog dijela svijeta trebale preseliti da bi njihove vrste opstale. Migracijski koridori na mapi ucrtani su raznim bojama: žuta označava kretanje vodozemaca, ružičasta sisavaca, a plava smjer migracije ptica. Prikazane su odvojene rute kretanja riba, sisavaca i ptica te je animacijom dočarana masovna selidba prema sjeveru. Prikazane su i zapreke na migrantskim rutama: gradovi su označeni kao crne rupe, naznačene su i druge prirodne zapreke poput Velikih jezera u Kanadi i SAD-u. Predočavajući buduće migracije životinja u Južnoj Americi, znanstvenici su se najviše bavili područjem Amazone i migrantskim rutama zapadno od njega.
Istražujući budući migracijski kaos, još se detaljno ne bave putovima seobe medvjeda ili drugih pojedinačnih vrsta. Zasad su zaokupljeni samo time koje će vrste migrirati i otprilike u kojem smjeru, što na neki način ohrabruje jer pokazuje da još ima prohodnih prirodnih putova s kraja na kraj kontinenata koje nisu uništili eksploatacija prirodnih dobara i urbanizacija. Naime, za opstanak neke vrste neometana je komunikacija u staništu i šire važna gotovo kao utjecaj klimatskih promjena. Zbog prirodne nepristupačnosti nedirnuta su ostala planinska područja, što će životinjama olakšati prolazak, no urbanizirano ili poljoprivredno zemljište to onemogućuje, izjavio je Brad McRae, jedan od kreatora migracijske mape i ekolog Nature Conservancyja. Prema njegovim riječima, mapa je grubi prikaz migracijskih ruta. Da bi se točno definirale, trebat će provesti još istraživanja.
Jedno je sigurno: što je veća nadmorska visina i što je hladnije, to će područje budućim migrantima biti zanimljivije za osvajanje. Migracija će, primjerice, biti i iz jednog dijela Amazone u drugi. To je veliko područje na kojemu će seoba teći bez zastoja za razliku od Sjeverne Amerike u kojoj je gdjegdje, npr. u području Mississippija, u cjelinu povezano samo dva posto prirodnih površina. I ondje će biti problema sa zaprekama: Istočna obala SAD-a jako je urbanizirana, a područje je s kojega će životinje uskoro masovno odlaziti jer na njemu nema gorja i sve je toplije.
Neovisno o mapi migracija životinjskog svijeta, ekolozi Nature Conservancyja pod vodstvom su Brada McRaea u lipnju izradili i posebnu studiju u kojoj su istražili sve fizičke zapreke na migracijskoj ruti, odnosno ono što je tijekom urbanizacije divljine napravio čovjek – ima samo 41 posto ‘slobodnoga’ zemljišta, odnosno onoga koje je prirodno povezano tako da omogućuje neometano kretanje životinja. Sigurno utočište životinjama u pokretu, među ostalim, nacionalni su parkovi na sjeveru SAD-a. Put do njih životinje će morati pronaći same, no vjerojatno će u tome uspjeti jer se još orijentiraju prema iskonskome, nepomućenom osjećaju za snalaženje u prostoru. One koje ne uspiju, zauvijek će nestati s planeta i ostaviti trag samo u povijesti životinjskog svijeta. Ekolozi ne namjeravaju te migracije potpuno prepustiti životinjama jer ističu da je ljudska dužnost omogućiti im selidbu u nova staništa bez zapreka. Sada pokušavaju otkriti najjednostavnije migracijske rute i upozoriti javnost na to koliko je važno omogućiti neometanu migraciju životinjskog svijeta.