Kada je u ožujku 2020. godine na samom početku lockdowna uzrokovanog pandemijom koronavirusa glavni grad Hrvatske zatresao snažan potres, mladom programeru Vedranu bio je to okidač za odluku koja mu se već dugo vrzmala po glavi – odlasku iz Zagreba.
Osim nesigurnosti koju je počeo osjećati zbog potresa, shvatio je da ga veliki grad 'guši' te da bi mu manja i mirnija sredina bolje odgovarala. U prilog mu je išla činjenica da svoj posao može obavljati s bilo koje lokacije, zbog čega se konačno odlučio vratiti u rodno selo blizu Križevaca, da bi se naposlijetku ove godine preselio u Koprivnicu.
Iako se dolaskom u Zagreb s 18 godina zaljubio u veličinu grada, brzi način života i brojne mogućnosti koje su mu se otvorile, s godinama je uvidio da mu nešto ipak nedostaje.
Pandemija olakašala remote rad
– Teško je pronaći parking ili unajmiti jeftiniji stan s parkingom. Htio bih kupiti nekretninu, ali cijene stanova u Zagrebu su mnogo skuplje nego u nekim manjim gradovima koji su recimo sat, dva vožnje od Zagreba. Htio sam biti bliže prirodi i okružen zdravijim zrakom. Kroz ovih nekoliko godina rada stekao sam dovoljno iskustva da svoj posao mogu dovoljno dobro samostalno obavljati bez rada i nadzora u uredu. Uz to što radim u tvrtci koja je veliki obožavatelj remote pristupa radu, shvatio sam da mi lokacija iz koje radim nije toliko bitna – objašnjava Vedran kojega je u Zagrebu najviše 'držalo' druženje s prijateljima.
Manja sredina, ističe Vedran, nije za svakoga, no on jako cijeni mir i čist zrak koji mu Koprivnica trenutno pruža. Kaže i da su ljudi ljubazniji. Zagreb je mjesto gdje se radi i gradi posao, a to potvrđuje i Mia Biberović, glavna u rednica i partnerica Netokracije te izvršna direktorica Hrvatske udruge digitalnih izdavača, koja se nakon izgradnje uspješne karijere još prije više od tri godine vratila u svoj rodni Osijek. Nakon što je njezin suprug tamo dobio poslovnu ponudu, ona je svoj posao nastavila raditi na daljinu. Dolaskom pandemije takav joj je novi način rada uvelike olakšan.
– Do tada je svima bilo iznenađujuće što radim od kuće, iz drugog grada, a onda je to odjednom postalo normalno. Ne samo to, poznajem sve više ljudi koji su zbog pandemije i potresa odlučili odseliti iz Zagreba u manja mjesta, možda si priuštiti kuću za obitelj, umjesto stana, jer je čak i najmanje dvorište (a takvo je naše) značilo ogromnu razliku za obitelji s djecom u vrijeme lockdowna – priča Biberović koja zbog poslovnih obveza i dalje često putuje u Zagreb.
Kraj velikih gradova?
Iako je trend selidbi u manje gradove dobio zamah tijekom pandemije koronavirusa, stručnjaci ne predviđaju da će napraviti značajnije promjene u strukturi velikih svjetskih gradova. Kako prenosi Business Insider, utjecaj iseljavanja na velike gradove u SAD-u jest minimalan.
Naime, kada su stanovnici velikih gradova pohrlili u predgrađa, mnogi su pomislili da je velikim, prenapučenim gradovima došao kraj te da će budućnost gradskog načina života biti drugačija, nadasve mirnija. Međutim, ekonomist Enrico Moretti izjavio je za Bloomerg da se ne treba zanositi. Svakodnevno putovanje stanovnika gradova u urede vjerojatno se neće toliko promijeniti, jer dan ili dva rada od kuće i tri do četiri dana u uredu tjedno ne znače veliku promjenu.
– Možda je danas jednostavnije graditi posao izvan Zagreba no što je bilo prije desetak godina, ali osobno i dalje mnogo toga odrađujem u Zagrebu, iako su sada svi skloniji sastancima online no što su to bili prije pandemije. Konferencije i drugi poslovni događaji većinom se događaju u glavnom gradu, a o drugim sadržajima da ne govorimo – napominje Biberović
S druge strane, Osijek je, kaže, manje i mirnije mjesto, ali opet dovoljno veliko da nudi dobar balans za obiteljski život. Definitivno nije 'umirući' grad kako ga se često naziva.
Cijene nekretnina prate trendove
A uz usporeniji način života u manjim mjestima, ljude na selidbu tjeraju i cijene nekretnina. Josip Čaljkušić se nakon 10 godina života u Splitu upravo zbog jeftinijih nekretnina 2019. godine odlučio preseliti u obližnje Dugopolje, a pandemija mu je dodatno potvrdila da je donio dobru odluku.
– Puno smo lakše podnijeli lockdown, budući da smo ipak donekle u prirodnijem okruženju gdje smo mogli šetati u prirodi i nismo se osjećali kao da nam je ograničena sloboda kretanja. S obzirom na manji broj ljudi u odnosu na grad, osjećali smo se sigurnije – kaže Čaljkušić o Dugopolju kao boljem izboru za život u odnosu na Split.
– Nema tolike gužve, mirnija je okolina, ima sve potrebne sadržaje za djecu i odrasle. Na lokaciji gdje smo mi kupili nekretninu žive više-manje mlade obitelji s djecom, tako da je i društveni život dobar – dodaje Čaljkušić kojemu povratak u Split više nije opcija.
Iako su u Hrvatskoj nekretnine u manjim gradovima još uvijek povoljnije, u Europi se i taj trend s pandemijom počeo mijenjati. Hina prenosi da su zbog fleksibilnijeg načina rada cijene stambenog prostora počele rasti brže izvan velikih gradova nego u njima, i to prvi put od početka 90-ih. Podaci su to nedavnog istraživanja švicarske banke UBS, a veliki trend porasta potražnje nekretnina u predgrađima zabilježen je njemačkom gradu Frankfurtu.
Ljudi, dakle, zbog posla i dalje žele biti blizu centara velikih gradova, a u isto vrijeme žele ugodnije okruženje od gradske vreve. Čaljkušić kaže da njemu Dugopolje sve to pruža jer je od posla kojeg obavlja u Splitu udaljen svega 15 minuta vožnje automobilom.
Povratak u rodni grad
– Meni je život u Novskoj smireniji, ne gubim puno vremena u prometu, sve mi je na pet minuta. U odnosu na Zagreb, u Novskoj mi ništa ne nedostaje. Mislim da mojoj supruzi možda nedostaju trgovački centri, ovdje nemamo neki veliki izbor dućana. U Zagrebu smo za sat vremena vožnje automobilom tako da to nije neki preveliki problem. Život je prekratak da provodim veliki dio vremena u svakodnevnim prometnim gužvama – kaže Vlajinić, inače profesor matematike i informatike u novljanskoj osnovnoj školi, koji o ponovnom preseljenju u Zagreb ne razmišlja.
Upravo mu je mogućnost zaposlenja u Novskoj bio poticaj za povratak kući, a veliku mu je ulogu u toj odluci igralo i proširenje obitelji. Također smatra da, za razliku od njegova djetinjstva, Novska danas nudi brojne sportske i kreativne aktivnosti za djecu.
– Supruga i ja smo rado stan zamijenili obiteljskom kućom u Novskoj, gradski park s vlastitim dvorištem, a tržnicu s tatinim vrtom – priča Vlajinić potvrđujući da su nekretnine u Novskoj također puno jeftinije nego u Zagrebu.
Zagreb samo u krajnjoj nuždi
Čini se da su rad od kuće, pandemija i kriza polako počeli vraćati ljude u manje i rodne gradove. S obzirom na najavljena poskupljenja, mogućnosti fleksibilnog rada, ali i porast zabrinutosti zbog klimatskih promjena, vrijeme će pokazati hoće li ovakve selidbe prerasti u veći trend u Hrvatskoj.
Kako kaže Vedran, vraćanje u Zagreb zadnja mu je opcija koju bi 'iskoristio samo u slučaju nužde koja bi vjerojatno mogla biti vezana samo uz posao'.
– No, dok je god moguće raditi ovaj posao s računala i bilo gdje u svijetu, mislim da potrebe za Zagrebom nema – zaključuje Vedran.