Opet je harala tuča pa su novine pune toplih ljudskih priča o uništenim urodima. Zaista, iz tekstova i fotografija curi očaj poljoprivrednika koji su izgubili cijeli urod. Jedni su lani izgubili sve od mraza, a sad su im jabuke stradale od tuče. Drugi kažu da još nisu svjesni što ih je snašlo, ali shvatit će za mjesec dana, kada dođu računi za struju i vodu. Treći plaču, razmišljaju da pobiju svih sto krava da se ne muče jer ih neće imati čime hraniti. I većina stradalnika nije imala osiguranu nijednu biljčicu. A i koje bi im osiguravajuće društvo napravilo policu, pitaju se.
U tome je kvaka: većina osiguravatelja nudi poljoprivredno osiguranje. Jedna kuća nabraja zaštitu od tuče, požara, udara groma, poplave, proljetnog mraza, oluje, posolice, pozebe u razdoblju vegetacije i zimskog mirovanja, gubitka sjemenske kvalitete, gubitka kvalitete plodova voća i stolnoga grožđa.
Druga reklamira da Ministarstvo poljoprivrede subvencionira 25 posto premije, koju dodatno sufinanciraju i županije, gradovi i općine. A poljoprivrednici pojma nemaju. Ili se bar prave neukima, a zapravo se kockaju uz ideju ‘pa neće baš mene’. I dok je njihov očaj legitiman, očajna je država koja daje poticaje i beneficije neosiguranim poljoprivrednicima i onda im još dijeli mrvice zbog elementarne nepogode.