Još jedna priča pokazuje da bi bilo dobro da porezni obveznici dobivaju račune za uplatu doprinosa. Požalio mi se prijatelj da nije mogao ostvariti povrat poreza jer je prema nekim stavkama za doprinose imao preplatu, a prema nekima bio je dužan. Problem je u tome što je preplatu i dugovanja mogao prebiti u svim stavkama osim u onima u kojima je bio dužan nekoliko lipa, pa je zbog tog sitniša čekao povrat od desetak tisuća kuna. Inače je upisan u registar poreznih obveznika te sâm uplaćuje poreze i doprinose. S obzirom na to da nije dobio povrat poreza, otišao je kod svoga referenta. Od njega je saznao da je prema nekim stavkama preplatio doprinose za nekoliko desetaka kuna, ali je imao i dug od nekoliko desetaka kuna te nekoliko lipa.
Gdje nastaje trošak?
Predložio je referentu da se višak novca preknjiži na dug, ali referent mu je rekao da je to moguće samo u slučaju tih nekoliko desetaka kuna, ali nije moguće u slučaju podmirivanja duga od nekoliko lipa. Navodno, objasnio je referent, poništavanje duga od nekoliko lipa velik je trošak.
Nije mi bilo jasno, kao ni prijatelju, o kakvom je trošku riječ, pa je, priča, otišao u banku i uplatio nešto lipa, kao i proviziju od dvije kune. Možda je upravo to bio razlog, naime, zanimalo nas je mora li možda PU prilikom preknjiženja plaćati proviziju, odnosno je li o tome riječ kada referent spominje veliki trošak, ali u odgovoru PU-a nismo dobili takvo pojašnjenje. U njemu piše da se prema Naredbi ministra financija zahtjevi za preknjiženje i povrate više uplaćenih sredstava podnose u pisanom obliku. Nakon toga ‘provjerit će se opravdanost zahtjeva te u slučaju opravdanosti postupiti prema zahtjevu poreznog obveznika, ispostavljajući nalog za preknjiženje i/ili povrat Financijskoj agenciji‘. Dakle, to je bilo sve što je stiglo iz PU-a, nije spominjan trošak preknjiženja, jedino je bio obvezan podnijeti zahtjev, što je i učinio pa su neke stavke s većim iznosima ipak preknjižene. Je li u ovom slučaju referent bio neupućen ili je postojala neka usmena uputa da se potraživanja PU-a od nekoliko lipa ne mogu poništiti preknjižavanjem, ostat će nejasno, u PU-ovom odgovoru to se ne navodi.
Griješe i manje nemarni
Tako je moj prijatelj, da bi ostvario povrat poreza, morao otići u banku uplatiti nekoliko lipa i tek nakon toga ga je dobio. No cijela je ova priča ispričana zbog netransparentnosti PU-a, koji ne šalje obveznicima plaćanja doprinosa mjesečne račune na kojima bi bilo vidljivo postoji li neki dug zbog eventualnoga kašnjenja uplate ili slično. Upravo zbog toga moj je prijatelj, koji je doduše pomalo nemaran platiša (ne da neće platiti, nego zaboravi), imao preplate na nekim stavkama, a na nekim dug. Doduše, PU početkom godine donese rješenje koliko porezni obveznik mora platiti koji doprinos, ali je problem u tome što se može uvijek dogoditi propust i onome koji nije površan (primjerice, zbog prezauzetosti uplati novac u petak poslije četiri sata, koji sjedne u ponedjeljak). Istina, stanje se može provjeriti ako se nazove referent, ali to je često lutrija, tako da bi porezni obveznici prije svake uplate doprinosa morali ili nazvati referenta ili otići do njega kako bi provjerili moraju li slučajno uplatiti i zatezne kamate. Da je moj prijatelj dobivao račune, pa makar i mailom, znao bi koliko točno treba uplatiti i ne bi bilo problema.
Računi bez poštarine
Često se raspravlja o tome treba li slati račune za uplatu poreza i doprinosa svima koji su u registru poreznih obveznika (RPO). Mislim da treba, a na koji će način biti poslani, to je drugo pitanje. Uvažavajući činjenicu da je plaćanje poštarine trošak za Poreznu upravu, jedno od rješenja je da se računi šalju mailom, ako porezni obveznik na to pristane. Ja bih, primjerice, pristao jer se i meni dogodilo par puta da sam zakasnio, pa sam morao zivkati referenta da mi kaže koliki mi je dug. Referent je inače ljubazan, ali treba ga ‘uhvatiti‘ i tu može biti problem. Da sam dobio račun, problem bi bio riješen. Zato smatram da je najbolje rješenje da porezni obveznici budu obaviješteni, jer ako dobivamo račune za režije, zašto ih i PU ne bi mogao poslati? Uostalom, uvjeren sam da većina onih koji su u RPO-u barataju mailom, tako da trošak slanja računa ne bi baš bio velik.