S jednim sam bankarom komentirao presudu banci u kojoj je osuđena jer je bila previše izložena velikoj tvrtki, a u presudi se spominje i odobravanje rizičnih kredita još nekim tvrtkama. Nije važna ni bit presude ni u kojem se kontekstu javljaju druge tvrtke, no sugovornik smatra da je sporna objava imena tvrtki u presudi.
>>>Pravda za sve: Kažnjen jer nije slao godišnja izvješća za neaktivnu tvrtku
Rekao mi je da nazivi tvrtki i visina odobrenoga kredita nisu smjeli biti javno objavljeni u presudi, na što sam mu odgovorio da je svaka presuda javna i zapitao zašto se ne bi smjeli objaviti ti podaci, pogotovo ako je banka pogriješila. Uostalom, i pravni stručnjaci u Hrvatskoj udruzi banaka (HUB) napominju (s njima sam naknadno kontaktirao) da je prema čl. 6. st. 4. Zakona o sudovima ‘rad sudova javan, osim kad je zakonom ili Ustavom isključeno sudjelovanje javnosti‘.
Htio sam prijeći na drugu temu, no sugovornik je bio uporan tvrdeći da su objavom naziva tvrtke u presudi otkriveni podaci o bankinu poslovanju, odnosno o tome s kim posluje, koje je kredite dobila tvrtka, pod kojim uvjetima, što su informacije koje mogu biti korisne konkurenciji.
Specifično poslovanje
U presudi protiv jedne banke spominju se tvrtke s podacima o njihovim kreditima. Bankari smatraju da se tako otkrivaju i poslovne tajne, zbog čega bi trebalo raspraviti o tome je li to zaista tako i, ako jest, kako bi se to moglo popraviti
Osim toga, druge tvrtke mogu pritisnuti banku i zatražiti povoljnije uvjete ako su kojim slučajem dobile skuplji kredit od onih koje su spomenute u presudi.
– Tu bi se moralo naći načina da presuda bude objavljena, tj. da bude javna, a da se ipak zaštite podaci koji su poslovna tajna – kaže mi sugovornik.
Moj je argument bio taj da je poslovanje banaka specifično u odnosu na druge sektore jer one ne upravljaju samo vlastitim novcem nego i (još više) tuđim. Uostalom, zato i postoje regulatori (HNB ili pak Hanfa kod drugih financijskih tvrtki, primjerice fondova) da se s novcem ne bi događalo ono što se događalo devedesetih, pa i poslije, kad su banke propadale, a onda i novac štediša, tvrtki te na kraju države, iako su i tada postojali regulatori.
>>>Pravda za sve: Država bi trebala plaćati liječenje i u privatnim bolnicama
Sugovornik se složio sa mnom o specifičnosti poslovanja banaka, ali ipak smatra da i u njihovu slučaju mora postojati granica u objavi poslovnih informacija. Moram reći da nije bio isključiv, samo je rekao da o svemu treba raspraviti, a ja sam zaključio da slika nije baš crno-bijela kao što mi se učinilo na prvu. Zato sam zamolio i HUB da kaže svoje mišljenje o tom pitanju. Ondje su istaknuli da su ‘najveći pravni stručnjaci do sada naglašavali potrebu javnog objavljivanja sudskih odluka, čime se povećava transparentnost u radu sudova i njihova učinkovitost te se omogućava unaprjeđenje komunikacije s građanima‘.
Pravila Vrhovnog suda
Postoje i Pravila o anonimizaciji sudskih odluka te Uputa o načinu anonimizacije sudskih odluka od 31. prosinca 2003. koje je donio Vrhovni sud i u kojima je navedeno da riječi od kojih se sastoji ime i prezime treba zamijeniti inicijalom – početnim velikim tiskanim slovom s točkom (Glava II. točka I. Upute). U HUB-u zaključuju da objava naziva i dodijeljenih kredita u presudi protiv banke, dakle, s pravnog stajališta nije sporna jer se VS-ovi dokumenti odnose na fizičke osobe, a kad je riječ o poslovnoj ili bilo kakvoj drugoj tajni, objava se može izbjeći jedino ako je sud u postupku odlučio da će se zbog nekog interesa postupak voditi kao tajan. Ipak, i u HUB-u smatraju da se ne trebaju objavljivati svi važni podaci banaka u presudi.
>>>Pravda za sve: Obrtnik koji bi htio raditi i u mirovini neka osnuje tvrtku
O svemu tome trebalo bi dobro razmisliti. Razumijem interes javnosti, ali i poslovne interese banke i njezinih klijenata. Možda je to prilika i HUB-u da pokrene inicijativu kako bi se našao model da i javnost bude informirana, ali da se pritom ne naruši poslovna tajnost banaka te općenito tvrtki. 
POST SCRIPTUM Postoji mogućnost da se pogrešno zaključi da sam ovim tekstom kritizirao novinare koji su prenijeli tekst presude. Međutim, nije mi bilo ni nakraj pameti kritizirati kolege koji su korektno obavili posao, to više što bih i ja, da sam došao do presude, objavio sve što je pisalo u njoj. S obzirom na to da još razmišljam – ili, da budem iskren, nemam stajalište o tome bi li trebalo objavljivati nazive tvrtki koje su spomenute u presudama (možda ipak naginjem tomu da se objave, pogotovo ako su banke radile mimo propisa) – najbolje je pri takvoj dvojbi držati se propisa, a oni (za sada) dopuštaju objavu podataka. Dakle, kolegice i kolege nisu pogriješili ni pravno ni moralno.
Pratite nas na društvenim mrežama [mks_social icon="facebook" size="48" style="square" url="https://www.facebook.com/lider10media/" target="_blank"][mks_social icon="linkedin" size="48" style="square" url="https://www.linkedin.com/company/lider-press-dd/" target="_blank"][mks_social icon="twitter" size="48" style="square" url="https://twitter.com/lider_press" target="_blank"][mks_social icon="instagram" size="48" style="square" url="https://www.instagram.com/lider.media/" target="_blank"]