Vlasnik Viktora Lenca nepravomoćno je osuđen na talijanskom sudu na šest godina zatvora zbog nezakonitog odlaganja otpada. Prisjetimo se što je početkom listopada ispričao za Lider u intervjuu neposredno po preuzimanju tog riječkog brodogradilišta.
Remontno brodogradilište Viktor Lenac koje je još u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije popravljalo trgovačke i ribarske brodove, prije nekoliko mjeseci je dobilo novog vlasnika, talijansku obiteljsku korporaciju Palumbo grupu s mrežom od šest brodogradilišta u Sredozemlju, jednim na Atlantskom oceanu, dvama novim gradilištima, 14 pristaništa, od kojih je ono na Malti drugo najveće pristanište u Europi, te nudi široku paletu specijaliziranih usluga za bilo koju vrstu plovila i jahti.
Viktor Lenac je 1993. godine bio prvo hrvatsko brodogradilište koje je privatizirano i registrirano kao dioničko društvo. Sada 82 posto temeljnoga kapitala brodogradilišta koje je 2017. ostvarilo 30 posto veće prihode i dobit pripada talijanskoj obitelji koju predvodi Antonio Palumbo. Palumbo je nedavno posjetio brodogradilište te je na prvoj sjednici Skupštine donio odluku da se ostvarena dobit spremi na račun brodogradilišta, a ne dioničara. Najavio je i korjenite promjene u produktivnosti i dosadašnjoj organizaciji rada.
Interes Palumbo grupe za hrvatsku brodogradnju postoji već dugi niz godina. Koji su vam bili početni ciljevi i kako je tekao put do preuzimanja Viktora Lenca?
– Ovo pitanje ima veliku važnost za mene osobno. Već dugo sanjam o preuzimanju Viktora Lenca jer sam ga oduvijek smatrao važnim brodogradilištem. Riječ je o jednom od najvećih remontnih brodogradilišta na Sredozemlju, koje bilježi dugu i uspješnu tradiciju. Prije nekoliko godina počeli smo stvarati međunarodno važnu mrežu brodogradilišta, a uključivanjem Viktora Lenca u nju uvjereni smo da činimo ispravan korak u strateškom pozicioniranju naše grupe.
Potkraj 2017. godine poslali ste pismo namjere za sudjelovanje u restrukturiranju Uljanika. Je li vam sada, s obzirom na poslovne probleme u koje je Uljanik upao, drago što niste strateški ušli u taj projekt? Što biste vi učinili drukčije?
– Kao što sam već ranije istaknuo, ne bih komentirao rad drugih brodogradilišta i Uprava. Cilj slanja pisma namjere bilo je saznati postoje li uvjeti za nastavak sudjelovanja u procesu restrukturiranja. No ubrzo smo uvidjeli da smjer u kojem se razvija situacija oko Uljanika nije u skladu s onim kojim ide Palumbo grupa.
Vaš prvi korak na skupštini dioničara bio je odluka o zadržavanju dobiti Lenca u iznosu od 37 milijuna kuna iako su se neki dioničari nadali dividendi. Može li se u budućnosti očekivati slična strategija?
Prvi nam je cilj trebao biti vratiti se kući s dividendom. No to nisam napravio. Nezadovoljan sam, pa i zbunjen, jer smo se našli u situaciji u kojoj su u prijašnji dioničari zahtijevali isplatu dividende, pritom potpuno zanemarujući potrebe i planove brodogradilišta.
– Ne skrivam pomalo nezadovoljstvo situacijom koju smo zatekli. Kao investitoru koji je na kraju preuzimanja stekao više od 80 posto temeljnoga kapitala Društva, prvi nam je cilj trebao biti vratiti se kući s dividendom. No to nisam napravio jer je takav obrazac ponašanja u suprotnosti s mojim principima poslovanja i posljedično s vizijom Palumbo grupe. Moje nezadovoljstvo, pa i zbunjenost, proizlaze iz činjenice da smo se našli u situaciji u kojoj su u prijašnji dioničari zahtijevali isplatu dividende, u potpunosti zanemarujući pritom potrebe i planove brodogradilišta.
Koji će biti vaš idući korak? Kao glavne ciljeve spomenuli ste povećanje proizvodnje i optimizaciju organizacije rada. Na koji način to mislite postići?
– Trenutačno vodstvo brodogradilišta, kao i radnici, imaju moju bezrezervnu podršku. Važno je, pritom, da svi budu svjesni činjenice da se nalazimo u vihoru nemilosrdne konkurencije. Produktivnost, fleksibilnost i upravljanje troškovima jedini su pobjednički alati kako bismo ostali konkurentni i zadržali trenutačnu razinu zaposlenja. To je recept kojega se držim već 50 godina koliko poslujemo u ovoj industriji. Ja sam, prije svega, poduzetnik i veliki zaljubljenik u industriju brodogradnje i zato bi bilo veliko razočaranje i poraz kada bi se ovako važno brodogradilište ugasilo s gubicima. Kako za cijelu zajednicu, za koju je Viktor Lenac mnogo više od brodogradilišta, tako i za mene osobno.
Hoćete li zadržati sjedište tvrtke, mijenjati iznos temeljnoga kapitala, članove NO-a i Uprave brodogradilišta?
– Mjesto obavljanja poslovne djelatnosti društva Viktor Lenac neće se mijenjati. Također, držimo da trenutačna struktura Nadzornog odbora ne odražava vlasničku strukturu te ćemo predložiti izbor novih članova. Pri tome ćemo postupati u skladu s visokim profesionalnim, stručnim i moralnim kriterijima.
Koliko planirate uložiti u Viktor Lenac i koji su vam investicijski prioriteti?
– Naši ciljevi ostaju nepromijenjeni sve dok god budu postojali pozitivni pomaci u skladu s novom poslovnom filozofijom i pristupom. Uzimajući u obzir srednjoročni i dugoročni potencijal tržišta, osnovni cilj nam je unapređenje postojećih potencijala brodogradilišta Viktor Lenac. Želimo provesti razvojni proces kako bi se stvorili poslovni uvjeti za postizanje veće učinkovitosti, veće operativne profitabilnosti s ciljem povećanja vrijednosti brodogradilišta u budućnosti.
Rezultati dosadašnjeg poslovanja Viktora Lenca bili su prilično volatilni i ovisili su o pojedinim projektima. Suradnja s Američkom ratnom mornaricom mnogo je pridonijela rezultatima poslovanja, ali koliko je opasno oslanjati se, odnosno ovisiti o jednom velikom poslovnom partneru?
– Ranije sam već spomenuo našu mrežu brodogradilišta, a sada je na brodogradilištu Viktor Lenac da osvijesti prednosti koje mu može donijeti suradnja u sklopu naše mreže. Američka ratna mornarica zasigurno je vrijedan i poželjan partner s kojim želimo, ne samo nastaviti, već i proširiti suradnju kako bismo joj postali partner za njezinu cijelu flotu.
Hoće li Viktor Lenac i dalje ponajprije biti remontno brodogradilište i kako će izgledati buduća sinergija s vašim ostalim brodogradilištima unutar Palumbo grupe?
– U skladu s našom vizijom, Viktor Lenac će i nadalje biti fokusiran na poslove remonta, a posebnu pozornost dat ćemo offshore industriji nafte i plina.
Lani je potpisan kolektivni ugovor s 460 radnika, čija je prosječna neto plaća u prvom polugodištu 2018. iznosila 6679 kuna. Mislite li tu unijeti neke promjene? Kolika su primanja vaših radnika u drugim europskim brodogradilištima?
– Sva prava koja su zaposlenici ovog važnog hrvatskog brodogradilišta uživali do sada, mi ćemo poštovati. Potpuno smo uvjereni da je Uprava napravila ono što je smatrala potrebnim i dobrim za brodogradilište. U tom smislu, njegovat ćemo odnos prema zaposlenicima na temeljima koje je postavila dosadašnja Uprava te ih pritom kontinuirano poticati da usvoje pristup poslu u skladu s filozofijom Palumbo grupe.
U hrvatskim brodogradilištima, a za pretpostaviti je da je situacija slična i globalno, kronično nedostaje zavarivača, cjevara, brodomontera. Kako rješavate problem nedostatka radne snage u drugim brodogradilištima i možemo li očekivati migracije radnika u Lencu?
– Zasigurno je riječ o globalnom problemu, koji je naglašen otežanim pronalaženjem mladih ljudi koji su motivirani za rad u ovoj grani industrije. Naša grupa ovdje nije iznimka, zbog čega smo ponekad, kao i sva ostala brodogradilišta, prisiljeni tražiti zaposlenike i izvan zajednica u kojima poslujemo. Najvažnije nam je, pritom, da zaposlenici poštuju vrijednosti na kojima počiva poslovanje naše grupe i da su spremni pridonositi ostvarenju postavljenih poslovnih ciljeva.
Javna je tajna da radnici (i) u Lencu zabušavaju, odnosno provode u škveru mnogo radnih sati, a produktivnost im je niska. Kako do veće produktivnosti?
– Rekao bih da ovaj problem ima svoje dvije strane. Danas zaposlenici nisu motivirani i dobro organizirani. No vjerujem da je to zato što ne dobivaju zadovoljštinu za žrtvu i napore koje svakodnevno ulažu. S druge strane, mi vjerujemo u priznavanje zasluga svakog zaposlenika i njegovih sposobnosti i zato ćemo raditi na promjeni aktualnog stanja u brodogradilištu.
Razmišljate li u tom kontekstu o skraćivanju radnog vremena s osam na šest sati?
– Moj je zadatak trenutačno osluškivati probleme s kojima se suočava više od 450 zaposlenika brodogradilišta. Samo u suradnji sa zaposlenicima želim otkriti načine kako možemo riješiti probleme, pritom uvijek vrednujući njihov težak svakodnevni posao. Upravo zato od svih zahtijevam i očekujem osjećaj odgovornosti.
Jesu li hrvatski škverovi, uključujući i Lenac, sposobni proizvoditi sofisticirane brodove, ili je to samo mit koji prodaje Uprava Uljanika?
– Vjerujem da brodogradilište kao što je Viktor Lenac mora imati ambiciju izvršenja važnih projekata.
Kako izgleda konkurentska borba među brodogradilištima na globalnom tržištu? Pada li i dalje vrijednost projekata i kako se branite od turskog dampinga?
– Tijekom ovih 50 godina, koliko radim u brodogradnji, znam za samo jednu borbu – poštovanje preuzetih obveza tako da se isporuči brod u skladu s vremenskim okvirom koji je dogovoren s naručiteljem, uz maksimalnu razinu profesionalizma i fleksibilnosti.
Dvije regulative snažno će utjecati na brodarsku industriju na ulasku u treće desetljeće 21. stoljeća: The 2020 Global Sulphur Limit i Ballast Water Management Convention. Prema prvoj, brodari će biti prisiljeni investirati ili u goriva s manjim udjelom sumpora ili ugradnju tzv. scrubbera. Je li za vaša brodogradilišta pa i Viktor Lenac zanimljiv tržišni segment scrubber retrofita – instalacije scrubbera na postojeće brodove? Postoji li mogućnost da u jednom trenutku nastane gužva u brodogradilištima, a time i nepoželjna kašnjenja za brodare?
– Zaista se nadam da će se ostvariti sve što ste spomenuli, međutim, to nije sigurno. Ono što jest sigurno je, iz mjeseca u mjesec, vođenje bitke s konkurencijom te poštovanje preuzetih obveza prema našim klijentima.
Gdje vidite budućnost brodogradnje, s obzirom na najnovije trendove upotrebe obnovljivih izvora energije (sunca i vjetra) za pogon brodske propulzije te na pilot-projekte autonomnih brodova. Kako se vaša brodogradilišta pripremaju za korjenite promjene u industriji?
– Gledajući jaku sinergiju koju smo stvorili u našoj mreži brodogradilišta, nadam se da će moja vizija razvoja biti ojačana te se nastaviti ostvarivati u budućnosti. Želim da naših 50 godina iskustva bude prekretnica koja će omogućiti Viktoru Lencu da bude spreman na velike promjene i nove trendove koje očekuju industriju brodogradnje. Kako bismo u tome bili uspješni, važno je biti blizu zaposlenika jer samo tako možemo prebroditi trenutke kriza. U suprotnome, moglo bi se reći da nakon 50 godina nismo uspjeli. Želim svim svojim srcem pokazati da brodogradilište Viktor Lenac možemo učiniti još važnijim, strateškim dijelom naše mreže.