Zmije i pauci izazivaju strah i gađenje kod mnogo ljudi, a čak i u razvijenim zemljama ljudi ih se masovno boje iako nikad nisu došli u kontakt s njima, otkriva Max Planck Institute. Znanstvenici su došli do spoznaje kako je odbojnost i strah prema tim životinjskim vrstama nasljedna, odnosno čak i male bebe od 6 mjeseci osjećaju stres kada vide ta stvorenja.
U državama kao što je Njemačka većina ljudi nikada nije susrela s otrovnim paukom ili zmijom u divljini. Te vrste su u Njemačkoj toliko rijetke da ih je jedva moguće sresti. Ipak, postoji malen je broj onih koji neće drhtati pri pomisli na to da im pauk ili zmija gmižu po ruci, pa makar oni bili neotrovni.
>>>Ortoreksija – opsesija zdravom prehranom koja šteti zdravlju
Strah od zmija i pauka može kod ljudi uzrokovati tjeskobu do te mjere da im ona ograničava normalan svakodnevni život. Takvi ljudi ne mogu ući u prostoriju prije no što im netko kaže da u njoj sigurno nema pauka, isto kao što neki ne mogu ići u prirodu zbog straha da će vidjeti zmiju. U razvijenim zemljama između 1 i 5 posto stanovništva ima težak oblik arahnofobije.
Dok su neki znanstvenici pretpostavljali da je taj strah naučen iz okruženja u kojem dijete odrasta, drugi su smatrali da je on urođen. Znanstvenici s Instituta Max Planck za kognitivne i moždane znanosti nedavno su opažanjem uočili da čak i dojenčad osjeća stres kada vidi pauka ili zmiju i to dok još nisu imali priliku naučiti da te životinje mogu biti opasne.
Prilikom istraživanja bebama su pokazali fotografiju zmije ili pauka umjesto cvijeta ili ribe iste boje, a pritom bi im se zjenice znatno proširile. U stalnim svjetlosnim uvjetima takva promjena u veličini zjenice važan je signal za aktiviranje noradrenergičkog sustava u mozgu koji je odgovoran za reakciju na stres. Prema tome, čak su i najmlađa djeca pod stresom kada vide zmije i pauke.
>>>Emma Stone: Bila sam vrlo, vrlo tjeskobno dijete i imala puno napada panike
Znanstvenici koji su provodili istraživanje objašnjavaju da, slično kao i kod primata, mehanizmi u ljudskom mozgu omogućavaju identifikaciju objekata poput pauka i zmija i brzu reakciju, što je očigledno nasljedna reakcija. Jaka panična averzija ili genetska predispozicija koju djeca nasljeđuju od roditelja može se kasnije pretvoriti u anskiozni poremećaj.
Zanimljivo je da bebe kada vide sliku nosoroga, medvjeda ili drugih teoretski opasnih životinja ne osjećaju strah. Znanstvenici pretpostavljaju kako je reakcija na pauke i zmije proizašla iz koegzistencije tih životinja i ljudskih predaka od prije više od 40 do 60 milijuna godina.
Opasnosti modernog doba kao što su oštri predmeti ili utičnice, iz evolucijske perspektive, postoje kratko vrijeme stoga se još uvijek nije uspostavio urođeni mehanizam za reakcije.