Procjenjuje se da će privatni vlasnici, udruge i tvrtke ove godine oboriti rekord u lansiranju malenih svemirskih tijela zvanih CubeSats ili nanosateliti. NASA pokreće cijele inicijative kako bi potaknula njihov razvoj u zajednici, pa i među srednjoškolcima. Vojska ih je napustila, a nekadašnji njihovi glavni tvorci – sveučilišta i vlade – planiraju ove godine pustiti samo pokoji u zrak.
Nanosatelite, teške manje od dva kilograma, na visinu od 160 do 2000 kilometara pušta sve više privatnih investitora. Njima prikupljaju podatke o svemu što ih muči.
Nanosateliti, teški manje od dva kilograma, operiraju u niskoj Zemljanoj orbiti (na visini od 160 do 2000 kilometara), kao i gotovo pola operativnih satelita zasad puštenih u svemir. Mogu ostati u orbiti nekoliko godina, a onda izgore. Mnogo veći i moćniji sateliti namijenjeni komunikacijama i snimanju kruže na visini od 34.000 kilometara, a sateliti za GPS na visini od 20.000 kilometra.
Naravno, nanosateliti su višestruko jeftiniji i može ih se razviti za desetke tisuće dolara, umjesto milijuna koliko stoje veliki sateliti, a baš poput njih mogu u sebi sadržavati programe za mjerenje vremena, osiguravati podatke za navigaciju i prognoze, pa i špijuniranje.
>>> Analitičari: Bliski istok financijski i geografski pozicioniran za iskorištavanje svemira
Prije 15-ak godina o tome se moglo samo sanjati, a sada je tehnologija potaknuta velikim ulaganjima u svemirska istraživanja toliko napredovala da su mnogi svjetski poduzetnici poželjeli uložiti u svoj privatni nanosatelit. Svrha im je gotovo neograničena. Mali sateliti obećavaju, primjerice, neprekidni dotok geoprostornih podataka 24 sata na dan, upozoravaju na promjene vremena i potencijalne prirodne katastrofe, pomažu državama u borbi protiv prijetnji, pa i poznatima i slavnima da zaštite svoju privatnost.