Čak 81 posto hotelijera i vlasnika kampova očekuje rast bookinga i prihoda, cilj je realizacija ulaganja u vrijednosti od pet milijardi eura
Hrvatska se najbrže oporavila od posljedica pandemije od svih mediteranskih turističkih odredišta, no posljednje dvije
godine donose značajno usporavanje ritma u ovoj djelatnosti. Naime, rast stranih turističkih noćenja u 2024. usporio je na tek 0,8 posto nakon svega 2,4 posto u 2023. godini. Za to vrijeme, sedam mediteranskih konkurentskih destinacija u prosjeku je raslo 12,6 posto u 2023. te pet posto u 2024. godini, pri čemu najveći doprinos daju Italija, Španjolska i Portugal, stoji u najnovijem Fokusu tjedna glavnog ekonomista HUP-a Hrvoja Stojića.
Italija je ostvarila rast stranih noćenja od čak 16,5 posto u 2023. te 6,8 posto u 2024. godini. U odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu, inozemna turistička noćenja u Hrvatskoj su rasla jedva jedan posto, dok Portugal, Italija, Španjolska i Grčka bilježe rast od 15 posto, 13 posto, sedam posto, odnosno šest posto. S obzirom na to da je rast noćenja stranaca u hotelima u Hrvatskoj u 2024. rastao 2,7 posto u 2024. nakon 7,6 posto u 2023. godini, a kratkoročni turistički smještaj bilježi pad noćenja unatoč skoku broja novih ležajeva na 679 tisuća.
Za 3,2 posto pao je i broj noćenja u nekomercijalnom smještaju koji je prema kapacitetu (34,1 posto) uz bok vodećem kratkoročnom najmu u obiteljskom smještaju (34,4 posto). Iako hotelski kreveti čine tek 9,3 posto ukupnog smještaja i relativna baza je izrazito mala, rast svih noćenja u hotelima sličan je prosjeku Mediterana zahvaljujući domaćim gostima koji nadoknađuju sporiji rast stranih noćenja od prosjeka Mediterana.
U posljednje dvije godine Hrvatska se razinom cijena značajno približila prosjeku EU (na 90,4 posto sa 78,7 posto u 2021.), no i dalje je izazov adekvatno i tržišno očekivano dizanje kvalitete što je nužno ako ne želimo pad konkurentnosti. Cijene restoranskih usluga rastu brže nego hotelske cijene, naročito ako se usporede s prosjekom Mediterana, to jest 10,1 posto u 2024. te 51,6 posto od 2019. godine u odnosu na prosjek Mediterana gdje je lani zabilježen rast od 4,7 posto te 21,5 posto od 2019.
Hotelske cijene rasle su od 2019. znatno brže od prosjeka Mediterana (43 posto prema 24 posto), ali je njihov rast u 2024. znatno niži nego na Mediteranu (1,8 posto prema 4,6 posto). Unatoč snažnom nominalnom rastu ino prihoda od 42,2 posto u odnosu na 2019., isti su realno pali 8,6 posto. Pogoršanje započinje u 2023. a nastavilo se i lani s obzirom na to da naša loša struktura smještaja jednostavno ne može kreirati višu dodanu vrijednost.
Na Mediteranu se udio hotelskih kreveta u strukturi smještaja se na visokoj razini dodatno povećao (u prosjeku 43,3 posto), dok je kod nas na izrazito niskoj razini još i smanjen. Posljedica je i relativno niska potrošnja turista u Hrvatskoj od oko 170 EUR po danu u odnosu na potrošnju u Italiji i Španjolskoj gdje turisti u prosjeku troše oko 250 eura po danu. U Portugalu gosti pak dnevno troše i više od 400 eura.
Smanjuje se financijski potencijal za ulaganja
Pokazatelji poslovnog optimizma za usluge smještaja te pripreme i posluživanja hrane u Njemačkoj te na razini EU su u padu i sklonost štednji u idućih 12 mjeseci doseže rekordne razine. Indeed Wage tracker pokazuje da je rast plaća oglašenih u objavama za posao u euro području usporio na 2,5 posto u odnosu na prosječnih 4,5 posto u 2024. godini. Ne veseli ni relativno snažniji pad sektora putovanja iz Eurostoxx600 indeksa od -10,8 posto u odnosu na temeljni Eurostoxx600 indeks (-6,5 posto).
Ohrabruju s druge strane pak saznanja o boljem stanju bookinga domaćih hotelijera te vlasnika kampova, pa u anketi Hrvatske udruge turizma (HUT) oko 81 posto njih očekuje rast bookinga iznad šest posto, a oko 57 posto njih rast prihoda iznad šest posto.
Zato i u potencijalnom scenariju pada realnog raspoloživog dohotka i recesije u euro području ne očekujemo nužno značajan pad inozemne potražnje za putovanjima. Naime, izdaci za taj vid potrošnje građani već dulje vremena ne tretiraju kao ‘luksuz’, a oni su također relativno mali na razini ispod tri posto dohotka prosječnog Europljanina.
S druge strane, postojeća struktura kapaciteta u kojoj dominiraju kratkoročni najam s najnižim udjelom hotelskog smještaja u ukupnom smještaju u Europskoj uniji i na Mediteranu, a koja općenito generira malu dodanu vrijednost te privlači goste slabije kupovne moći, hrvatski turizam suočava s izrazitim ograničenjima daljnjeg rasta. Pogotovo u slučaju ako se u kratkoročnom nekomercijalnom najmu u još neizvjesnijoj godini nastavi lanjski pad broja inozemnih noćenja.
Turizam je jedina djelatnost u Hrvatskoj gdje je bruto dodana vrijednost po zaposlenom 2022. dosegnula prosjek Njemačke, no posljednje dvije godine bilježimo realni pad produktivnosti nasuprot rastu na Mediteranu. Uvidom u rezultate vodećih 10 listanih hotelijera tijekom posljednje tri godine bilježimo stagnaciju EBITDA marže na razini od oko 30 posto te pad neto marže na 10 posto uz kontinuirani rast udjela troška rada u prihodima. EBITDA marža je ujedno četiri postotna boda ispod razine 2019. godine, a udio troška rada (27,4 posto) je tri i pol postotna boda iznad razine 2021. godine.
Posljedica je to žustrog povećanja minimalne plaće za 92 posto od 2019. godine, povrh trajnog poskupljenja energenata iznad prosjeka EU, a ovogodišnji rast ‘minimalca’ od 15,4 posto dodatno vrši pritisak na profitabilnost kao i financijski potencijal za ulaganja u hotelskom sektoru. Za ilustraciju, gotovo 70 posto hotelijera očekuje rast troška rada između 5-10 posto ili iznad 10 posto. Stoga ne iznenađuje kontinuirani pad novčanih izdatka za ulaganja na tek 26,1 posto poslovnih prihoda ili čak 13 postotnih bodova ispod razine 2019. godine.
Nužno poboljšati uvjete za ulaganje u hotele
HUT-ova anketa pokazuje kako 44 posto hotelijera smatra ulaganja u turizmu nedostatnim, a među preprekama ističu planove urbanizma, dug proces ishođenja građevinskih dozvola, problem turističkog zemljišta i pomorskog dobra kao i profitabilnost projekata.
Zbog nekontrolirane ekspanzije kratkoročnog/nekomercijalnog smještaja te gubitka konkurentnosti, pada produktivnosti i rastuće uvezene i domicilne neizvjesnosti u poslovnom okruženju nužno je, navode u HUP-u, poboljšati uvjete ulaganja u hotelske kapacitete u četiri područja, a s ciljem realizacije pet milijardi eura ulaganja tijekom pet godina:
1. Operacionalizirati Zakon o prostornom uređenju, Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade te Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, naročito kada su ulaganja u prometnu i komunalnu infrastrukturu u nadležnosti više lokalnih jedinica uprave te ako jedna ‘odbija’ suradnju. U izradu prostornih planova lokalna država treba uključiti (regionalne) turističke zajednice. Također je potrebno uvesti obvezu nositelja projekta za izračun prihvatnih kapaciteta kao i donošenje Plana upravljanja destinacijom u Zakon o turizmu s ciljemzabrane ili ograničavanja da se površine namijenjene za stambenu namjenu koriste kao smještajne jedinice za privremeni boravak gostiju.
2. Jedna od glavnih novina Zakona o pomorskom dobru je institut ‘koncesije na zahtjev’, no nužno je kroz podzakonske akte definirati otvorena pitanja, poput problema zemljišta u kamping segmentu u temeljnom kapitalu društva naknadno proglašenim pomorskim dobrom, kao i obavljanja komercijalnih aktivnosti na pomorskom dobru. Korisnicima je nužno omogućiti jednostavno dobivanje koncesije, neposredno na zahtjev, za tehnološki ili funkcionalno neodvojive cjeline morskih plaža, turističkih privezišta i turističkih luka s hotelima, kampovima i turističkim naseljima. Nadalje, potrebno je precizno i pravedno regulirati status imovine koja je nakon završetka pretvorbe i privatizacije ušla u režim pomorskog dobra. Kvalitetno reguliranje pomorskog dobra je preduvjet investicijskog razvoja i dizanja kvalitete hrvatskog turizma.
3. Rješavanje pitanja pomorskog dobra je najčešće prepreka i za rješavanje pitanja ‘turističkog zemljišta’ te potpisivanja ugovora o zakupu čime bi se konačno definirao pravni interes turističkih poduzeća po pitanju ‘turističkog zemljišta’ odnosno otvorio put nužnom novom investicijskom ciklusu.
4. Jedinice lokalne samouprave moraju donijeti stratešku odluku o turističkom rastu u budućnosti, prvenstveno po pitanju smještajnestrukture temeljene na poticanju kvalitete smještajnih objekata sukladno razvojnim planovima i održivom razvoju sredine.