Čitao sam poslovna predviđanja za iduću godinu. Četrdesetak gospodarstvenika, političara i menadžera, među kojima sam bio i ja, iduću godinu vidi podjednako i dobro. Svi su na različite načine prenosili istu ili sličnu poruku. Tako visok stupanj podudarnosti budi optimizam da, barem među sudionicima ankete, postoji konsenzus i da je valjda napokon sazrelo vrijeme da zajedno krenemo u jedno za Hrvatsku dobro razdoblje. Naslovi su po redu: ‘Iskoristiti pozitivna kretanja i okružje za provedbu najpotrebnijih reformi‘ – apsolutno se slažem sa svim anketiranima. U podnaslovima pohvala reakciji sustava na Agrokorovu krizu i upozoravanje na potrebu poboljšavanja kapaciteta javne uprave te snažnih reformskih poteza koje moramo povlačiti sada kada ih je najlakše ostvariti. ‘I dalje gledam na problem depopulacije kao na izvanredno stanje i kroničnu krizu‘ – to sam i sâm istaknuo u svom osvrtu.
Iskreni optimizam
Idemo dalje: ‘Fiskalna konsolidacija u funkciji gospodarskog rasta Hrvatske‘ – apsolutna istina. Podnaslovi: ‘Naglasak će biti stavljen na provedbu strukturnih reformi...‘ – zvuči odlično, i meni i svima koji su u predviđanjima sudjelovali. ‘Glavni izazov – ubrzanje dinamike potencijalnog rasta, a to će donijeti i veću dostupnost te niže cijene kapitala‘, ‘po starom nije dovoljno za snažniji rast poduzetnika na nova tržišta‘, ‘godina novih prilika za rast i razvoj na zdravim temeljima‘, nesporne su poruke. Kolege bankari su optimistični, poruke iz naslova: ‘Nije dovoljno samo željeti uspjeh, za njega je potrebno planirati i svojski se potruditi‘, ‘Godina nikad boljih prilika za promjenu‘, ‘Zajednički nam je cilj prosperitet hrvatskog društva u cjelini‘.
Nužna je promjena mentaliteta, treba više cijeniti one koji rade, pokušavaju i katkad griješe, nego one koji stoje sa strane i traže tuđe pogreške.
Uobičajeno je da se potkraj godine, kada se predviđa iduća, ne bude pesimističan, znamo da to nije dobro za posao. Bez optimizma i vjere da se može bolje nema napretka. Mislim da su ove godine svi u svom optimizmu iskreni, kao i u visokom stupnju sloge u tome što treba raditi da bi nam bilo bolje i da bi to osjetilo što više ljudi. Fiskalna konsolidacija i privatno poduzetništvo, posebno izvoznici, unatoč lošem okružju za investicije, preokrenuli su trend pada BDP-a i stvorili podlogu za daljnji rast, a nadam se i snagu za promjene koje trebaju omogućiti da Hrvatska ne bude samo jedna od najljepših zemalja nego i jedna od najljepših za život. Te su pozitivne činjenice nadjačale i krizu Agrokora, koja sigurno negativno utječe na tekuću godinu i rezultate mnogih kompanija. Kako će i s kojim posljedicama za gospodarstvo završiti, ne znam, ali je sigurno da je Vlada brzom i hrabrom reakcijom spriječila nekontrolirani raspad koncerna, koji bi se s teškim posljedicama prenio na cijelo gospodarstvo.
Najhitnijim zadatkom čini mi se zaustavljanje iseljavanja iz Hrvatske, svih građana iz svih njezinih dijelova, a ponajprije mladih i obrazovanih iz Slavonije. Vidim da je problem prepoznat i da počinju akcije. Hitno treba unijeti dozu optimizma i u te krajeve, a paralelno provoditi dugoročne aktivnosti koje će osigurati održivost. Mladima treba dati priliku za posao i utemeljenu nadu da mogu napredovati – profesionalno, intelektualno, socijalno i ekonomski. U tome bismo svi trebali dati konkretan doprinos, što će u granicama mogućnosti učiniti i Hrvatska poštanska banka.
Novi iskorak
Osim optimizma i zajedništva, treba nam promjena mentaliteta, da se počnu više cijeniti oni koji rade, pokušavaju i katkad griješe, nego oni koji stoje sa strane i traže tuđe pogreške. Dva su naša najveća otvorena pitanja za napredak – pravosuđe i uprava. Uz ispriku onim kolegama sucima koji predano rade svoj posao, žive s njim i ostvaruju odlične rezultate, činjenica je da je pravosuđe opterećeno teškim problemima, a da se od kritike i kontrole brižno zaštitilo. Uprava je, opet uz nemali broj časnih iznimki kojima se generaliziranjem čini nepravda, birokratizirana, prevelika i nedovoljno efikasna. Oba su problema, pogotovo prvi, poznata godinama i toliko su duboka i komplicirana, a njima se nitko ozbiljnije nije usudio pozabaviti. Svijet se ubrzano mijenja, a mi se godinama bavimo istim problemima.
Rekao bih nekoliko riječi o HPB-u. Nakon dvije najuspješnije godine od osnutka banke, iduću bi trebao obilježiti naš novi iskorak. No preduvjet za nastavak rasta i odličnih rezultata je provođenje procesa dokapitalizacije, s kojim već kasnimo.
Kvalitetom usluge i proizvoda sve smo bolji i građanima i gospodarstvu. Mreža poslovnica i regionalnih centara velikim je dijelom renovirana i reorganizirana pa veličinom i izgledom odgovara potrebama naših klijenata, a i statusu najveće hrvatske banke u usponu. Poseban nam je fokus, a i dobri rezultati, u sferi digitalnog. Tehnološka revolucija u bankarstvu izaziva duboke promjene. U tome ne slijedimo druge, nego sve više pokrećemo tržište, svoju relevantnost ne dokazujemo veličinom, već inovativnim uslugama.
Projekt ‘Banka u Pošti‘ s našim velikim partnerom HP-om još ni blizu nije pokazao svoj puni doseg. Hrvatska se dijaspora prije mnogo godina opekla u suradnji s našim bankama. Mislimo kako je došlo vrijeme da se poslovanje s dijasporom obnovi na zdravim osnovama, u korist naših iseljenika, članova njihovih obitelji i u korist HPB-a. Trenutačno se dubinski snima Jadranska banka. Do kraja ove godine taj bi projekt trebao završiti, a on je ujedno test možemo li i kako brzo preuzimati manje banke ako nakon dubinskog snimanja donesemo takvu odluku. Jadranska banka jak je lokalni igrač na dobrom tržištu koje je perspektivno i gdje inače želimo biti jače prisutni.
Iako smo manji i u državnom vlasništvu, što se katkad shvaća kao atribut sporosti, u nekim smo segmentima pokazali da možemo biti brži i moderniji od konkurencije. Nismo savršeni, ali sada smo već ozbiljno dobri, stvorili smo podlogu da budemo mnogo veći i mnogo bolji, možda čak i najbolji. Tržište i okolina se mijenjaju, a propuštenu godinu neće biti lako nadoknaditi.