Iako smo suradljivi i spremni pomoći kolegi, situacije o kojima ne znamo dovoljno ili zapravo nisu naša odgovornost nam se itekako mogu obiti o glavu…
Pitanje:
Prošle godine se moje mjesto unutar odjela donekle izmijenilo i ne vodim više neke klijente. Nakon što je uvidjela da dolazi do promjene u sustavu za jednog od klijenata s kojim sam imala dobar odnos, koordinatorica drugog odjela me zamolila da ga nazovem i uputim u korake kako bi zadržao sve beneficije. Povrh svega, rok je bio od danas do sutra. Kako mi to nije bilo teško, a i svima bi se olakšao posao, učinila sam to i ostala osupnuta. Dotični klijent, osim što se iznenadio mojim pozivom, postao je ljut i drzak jer ga se nije uputilo na vrijeme te mi je na kraju čak i zaklopio slušalicu. Osjećala sam se blesavo jer sam preuzela zadatak u dobroj namjeri za sve, a i nije bio moj posao. Ljuta sam na sebe, i nije prvi put da se ovako nešto dogodi… U čemu konkretno griješim?
>>> Strah u ulici državne službe
Odgovor:
Razumijem da ste ljuti na sebe. No, to je dobra vijest jer ovaj uvid govori o Vašoj zrelosti. Da ste slučajno ljuti na klijenta ili koordinatoricu koja Vas je zamolila da sudjelujete, ne samo da bi moj odgovor bio duži i temeljitiji, nego biste možda imali problem promijeniti fokus i gledati s pozicije svoje osobne odgovornosti. Nije rijetko da ljudi vide problem u drugima i indirektno traže načine kako da “promijene” druge, a ne svoju poziciju ili kut gledanja.
Nazvala bih ovo sindromom “vrućeg krumpira”. Nećete taj naziv naći nigdje u psihološkoj literature, no čini mi se dovoljno slikovit da prikaže Vašu situaciju: nečeg što je vruće i nelagodno te bi nam moglo opeći dlanove jer je upravo izvađeno iz vatre, nastojimo se brzo riješiti tako da dobacimo drugoj osobi. Konkretnije, u ovom slučaju koordinatorica koju spominjete, više ili manje svjesno, izazov koji ima odlučuje proslijediti dalje jer osjeća da bi moglo biti problematično. Vrlo je moguće da je i njoj netko “dobacio” ovu situaciju, iz sličnih razloga i po istom principu.
Niz se može nastavljati, odnosno vrući krumpir prosljeđivati, sve dok se ne pojavi netko kome “nije teško”. I tako ste Vi obavili poziv, u najboljoj namjeri.
>>> Kad vas na poslu pogodi trač odbijte popiti otrov
Ono što je konfuzija u podlozi koja dovodi do pogrešne odluke jest teza: “ako mi nije teško, znači da to trebam učiniti”. Očigledno kod Vas postoji uzročno-posljedična veza između te dvije misli, tim više što kažete da Vam se ovakva situacija ne događa prvi puta.
Lijepo je da Vam nije teško. To bi moglo značiti da ste bilo suradljiva, aktivna, energična, motivirana, altruistična, radišna osoba ili sve to istovremeno.
No, što je ono što uistinu trebate učiniti? O čemu imate dovoljno informacija? Što je Vaša odgovornost? Jeste li dovoljno upućeni i uključeni da možete procijeniti kako će odjeknuti Vaš doprinos? Što može poći u krivom smjeru i znate li kako ćete minimizirati štetu? Koje su druge mogućnosti za rješenje ove situacije?
Sve su ovo pitanja koja si možete postaviti prije nego što se prihvatite nekog zadatka pod geslom “nije mi teško”. I ako nemate jasne i konkretne odgovore, nemojte preuzeti taj krumpir jer je velika vjerojatnost da će upravo Vaši dlanovi ostati opečeni.
Ako si date vremena i promislite prije nego što se “automatski” uključite, ne samo da nećete biti ljuti na sebe već će i Vaša okolina dva puta razmisliti prije nego što Vam dobaci vrući krumpir, odnosno pokuša Vas angažirati oko nečeg što nije Vaš posao.
Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ana-Marija Vidjak, edukator i coach www.sto-ako-ipak.hr