Kreditne agencije neće upravljati Hrvatskom, ali bit će važne za međunarodnu ocjenu stanja u zemlji. Objava rejtinga i Vladin je orijentir, pa bi neki CIO trebao koordinirati nastup prema rejtinškim agencijama
Htjeli mi to ili ne, izvješća svjetskih rejtinških agencija opasno su zaigrala na hrvatskoj političkoj sceni. Prvotno zamišljena kao nezavisna stručna izvješća namijenjena ocjeni kreditnog rejtinga nekog dužnika, bilo zemlje bilo trgovačkog društva, sve više postaju mjerilo ocjenjivanja izvršenja političkih obećanja. U tom smislu sve su relevantnija, jer političari i tako nikad nisu prihvatili neki nezavisni način ocjenjivanja svoga rada osim na izborima, naravno. Međutim, na izborima taj se problem rješava nizom novih i najnovijih obećanja, a za većinu je i tako jedino važno da ne pobijede oni drugi ma tko bili.
Hladni tuš iz Moody‘sa
I u našoj zemlji to ima odjek. Već poslije primopredaje vlasti između stare i nove vlade dio je političara statistički podatak o rastu industrijske proizvodnje ocijenio, sasvim propagandistički, kao veliko povjerenje svjetskih investitora u novu vlast. Ljestvica je od početka podignuta na najvišu razinu. Poslije toga je premijer, s pravom, posvetio mnogo vremena radu sa stranim ulagačima, štoviše, susretao se s rejtinškim agencijama. Činilo se sve za bolju ocjenu, mnogo se očekivalo od predloženoga proračuna, a onda hladan tuš iz Moody‘sa, posebno ako znamo da su statistički pokazatelji pozitivni i da su trendovi bolji nego u proteklim godinama. Što se događa?
Prije svega nismo izoliran otok, nego dio velikog stroja EU koji se kreće u nekom smjeru i nekim tempom. Naša tradicionalna zatvorenost dovela nas je u sukob s trendovima iz okoline. Pritisak je na nas da to shvatimo i dinamično postavimo svoje važne ciljeve. Od toga su, naravno, uvijek bježale sve dosadašnje vlade. Nisu mogle nakraj s redovitim objavama statističkih kretanja Državnoga zavoda za statistiku, a kamoli s dinamično postavljenim europskim modelom koji, koliko god bio nekonzistentan, prihvaća da je tržište jedinstveno. Naš sustav predizbornih, izbornih i sličnih obećanja investicijski svijet ne prihvaća. Ne prihvaća on to već dugo, a sada je reagirao odmah na početku. Morao je jer se kreditni rejting ocjenjuje na osnovi kvantitativne i kvalitativne analize kreditnih čimbenika. Procjena institucija o tome koliko Vlada, njezine institucije i vođenje politike utječu na održive javne financije samo je jedno od pitanja; drugo je, primjerice, učinkovito vođenje politike i ispravljanje ekonomskih neravnoteža na koje smo upozoreni. Počinjemo li kršiti postignute dogovore s Europskom komisijom? Spremnost na teške odluke znak su investitorima da mogu biti relativno sigurni za svoju investiciju. Ekonomski sustav još nije doveden u položaj održivoga gospodarskog rasta.
Drmanje HNB-a – snižavanje rejtinga
Monetarna politika kao dio tradicionalne procjene (institucije, ekonomika i monetarna politika) raspravom u Saboru, koja je bila sve samo ne monetarna, razdrmala je HNB preko svake mjere. Dio izbornih pobjednika ne može pristati na ovakav HNB. Ne sagledava što se činilo i mogao bi izazvati promjene koje će dalje smanjiti procjene nezavisnih agencija. Naravno da ne treba braniti svaki trošak u HNB-ovu poslovanju, ali ne mogu ni razgovori o kuharima ili putnim troškovima u HNB-u biti presudni za ocjenu monetarne politike koja se pokazala važnim faktorom stabilnosti. U svakom slučaju, u raspravama bi trebalo društveno odgovoran. Pa i za pobjednike vrijede neka pravila. Vlada je te i druge probleme uočila na vrijeme, prihvatila je HNB-ovo izvješće i poslala ga u proceduru. Sve je obavljeno konstruktivno i tako treba. Ali u Saboru je krenulo naopako i poslana je poruka o neprovedivosti Vladine politike. A to je poruka na koju je kapital morao reagirati i to su agencije učinile. U ocjeni političkih rizika bio je posve eksplicitan. Čak neugodan. Budući da je riječ o budućnosti, sve prebaciti na prethodnike može se samo u nekoj populističkoj raspravi, a ne u razgovoru s ulagačima. Zato upozorenje kreditnih agencija uza sve loše ima ponešto dobroga. Prije svega, upozorava na odgovornost institucija. Na tome vlast mora ozbiljno poraditi. Populistička predizborna obećanja jednostavno presporo nestaju s poslijeizborne političke scene. Vlast mora ubrzati te procese.
Ne mislim da će kreditne agencije upravljati državom, ali da će biti važne za međunarodnu ocjenu ekonomskog stanja (i ne samo ekonomskog) u zemlji, u to sam siguran. U ovoj godini objave rejtinških agencija bit će u medijima, pratit ćemo ih. Možda bi kao potporu trebalo predložiti predsjedniku Vlade da nekoga zaduži, nekoga poput već poznatoga CIO-a, da se pobrine za minimum koordiniranosti u nastupu prema rejtinškim agencijama. Bilo bi to dobro ulaganje.