Ako lideri i menadžeri u poduzeću ustraju na lošim odlukama, ako se dragocjeno vrijeme troši na projekte za koje svi znaju da su osuđeni na propast i ako nitko na to ne upozorava, takva je organizacija žrtva tzv. abilenskog paradoksa. Rizično je suprostaviti se takvu trendu, ali to je jedina mogućnost da se zaustavi put u Abilene ili bar da se iskoči iz automobila koji vozi prema katastrofi.
Što češće pozitivno odgovorite na ova pitanja, to je veća vjerojatnost da se vaša organizacija našla ‘na putu za Abilene’. Ako pak prevladavaju negativni odgovori, s popriličnom sigurnošću možete ustvrditi da je organizacija zapala u stvarne konflikte, ne u prešutne, i da se treba koristiti klasičnim mjerama i metodama upravljanja konfliktima.
Jesu li opisane situacije karakteristične za vašu organizaciju?
1. U organizaciji postoji konflikt.
2. Pri pokušaju da riješe konflikte, zaposlenici se osjećaju frustrirano, nemoćno i jadno.
3. Zaposlenici traže krivca za konflikte, najčešće u šefovima ili drugim organizacijskim jedinicama.
4. Male podskupine prijatelja i suradnika od povjerenja neformalno se sastaju na kavi ili ručku i posve se slažu o uzrocima problema i najboljem rješenju.
5. Na sastancima na kojima ti isti ljudi formalno komuniciraju s drugim podskupinama kako bi raspravili probleme njihova stajališta iznenada postaju ‘mekša’ kako bi se bolje prilagodili stajalištima većine.
6. Nakon sastanaka sudionici se žale svojoj skupini da nisu rekli ono što su htjeli reći navodeći razloge kojima spašavaju vlastiti obraz.
7. Pokušaji da se nađe najbolje rješenje problema ne uspijevaju. Zapravo, čini se da dodatno uvećavaju probleme.
8. Ljudi su sretniji izvan organizacije nego na poslu. Isto tako, čini se da su učinkovitiji izvan organizacije nego u njoj.