U nama ne tako dalekoj Njemačkoj nedavno je odjeknula vijest da jedna agencija više neće zapošljavati pripadnike generacije Z, iziritirana ‘zahtjevnim‘ mladim ljudima koji mnogo više cijene slobodno vrijeme od posla. Na razgovore za posao ti mladi, prema nekim definicijama rođeni od sredine 1990-ih godina do ranih 2010-ih, dolaze s vlastitim popisom želja, a neki idu toliko daleko da od poslodavaca zahtijevaju da određene dane budu slobodni zbog – satova joge. Dojam je da je riječ o generaciji koja zahvaljujući povoljnim uvjetima razgrađuje vjekovni odnos poslodavac – radnik, a time i jedan od temelja kapitalističkog sustava. Dio je problema i to što sustav više ne može jamčiti svoj dio pogodbe – sigurnost radnog mjesta i dovoljna primanja. Što se događa s ovom generaciom na domaćem terenu saznala je Donatella Pauković u ovotjednoj temi broja.
Lose-lose situacija. Te tri riječi sažeto opisuju trenutačnu situaciju s još jednim izmjenama Zakona o radu, s kojima nijedna strana nije zadovoljna. Ne može se, naravno, očekivati da uobičajeno suprotstavljene strane, sindikati i poslodavci, dijele zajednička stajališta, no ove zakonodavne izmjene još su jednom duboko podijelile i zaratile poslodavce i radnike. S ponuđenim kompromisnim rješenjima svi su nezadovoljni. Osim Vlade, koja je ovim izmjenama samo ‘nabrzaka‘ željela zadovoljiti briselske zahtjeve. Kao i obično. O novom Zakonu o radu piše Antonija Knežević.
Ove je godine biotehnološka tvrtka Genos, svjetski lider u istraživanju u području glikobiologije, obilježila petnaest godina poslovanja. Njezin osnivač i suvlasnik, sveučilišni profesor Gordan Lauc, pokrenuo je 2007. u Osijeku. Tvrtka je nedavno ozbiljnije počela komercijalizirati svoje intelektualno vlasništvo i očekuje da će se rast, koji je dosad bio organski, još ubrzati. Planirana je i suradnja s investitorima osnivanjem drugih tvrtki, a najveći izazov bit će sačuvati lidersku poziciju u istraživanju glikoma. O Genous piše Kata Pranić.
Treba reći popu pop, a bobu bob. Te maksime čvrsto se već godinama drži Branko Roglić, jedan od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika, koji se nimalo ne libi uputiti javnu kritiku i upozoriti na nepravilnosti u gospodarstvu i društvu. Izravno i bez okolišanja odgovarao je i na pitanja u ovom intervjuu, u kojem smo pretresli brojne aktualne političko-gospodarske teme. Iako je, kako sâm kaže, ušao u osamdesetu, i dalje s velikim žarom i entuzijazmom govori o planovima Orbico grupe, u koju je utkao svoju poslovnu i životnu filozofiju, temeljenu na stvaranju dodane vrijednosti, redu, radu i nerasipnosti. Sa Roglićem je razgovarala Antonija Knežević.
Zeleni plan, zelena agenda, net zero, elektrifikacija, carbon offset, ESG, trgovanje emisijama. Sve su to, kako se kaže, buzzwords koje u posljednje vrijeme svakodnevno viđamo u svim medijima, tvrtkama i organizacijama. Jednostavno je postalo nemoguće izbjeći te sinonime, a mnogi se danas njima koriste samo da bi bili u trendu i da ne bi bili ostavljeni negdje iza zelene agende, takoreći izopćeni. O antiekološkom i anti klimatskom sentimentu piše Jozo Knez.
U vrijeme rata raste popularnost vojnih analitičara. U vrijeme pandemije na scenu stupaju epidemiolozi, tijekom potresa seizmolozi. Svi su se oni u posljednje dvije godine iz poznatih razloga ‘izredali‘ u javnom prostoru, no možemo reći da su među ‘prorocima‘ trenutačno najveće zvijezde ekonomski analitičari. O kakvom se poslu radi saznala je Željka Laslavić.
Uz novi broj stiže i poseban prilog Poslovna Hrvatska 2023.