Piše: Ina Vojvodić
Međunarodna konferencija Žene u filmskoj industriji u organizaciji Društva filmskih redatelja, održana u Zagrebu od 20. do 22. veljače, svojim je dvodnevnim programskim uređenjem uz velik odaziv koji nije nimalo slučajan, potvrdila potrebu žena za novim poglavljima komunikacije i poboljšanja statusnih pitanja u filmskoj industriji domaćeg okruženja.
Aktualnim temama i prisustvom osebujnih, eminentnih gošći, glumica, redateljica i producentica otvoren je dijalog na temu vidljivosti filmskih stvarateljica, profesionalne zastupljenosti žena u industriji, rodne ravnopravnosti, autorskih prava te specifičnosti unutar kojih se filmašice realiziraju kao dio sedme umjetnosti.
Film je muškog, a filmska industrija ženskog roda
Uvodnim okruglim stolom Film je muškog, a filmska industrija ženskog roda možda i najreferentnijom točkom dvodnevne konferencije, moderatorica Sanja Ravlić zajedno s cijenjenim predstavnicama europskih filmskih organizacija osvrnula se na realnost dugotrajne (pod)zastupljenosti žena u filmskoj industriji. Konkretno i u brojkama.
Ukratko, od osnutka Canneskog filmskog festivala 1946., samo pet posto filmova režirale su žene. Taj postotak još je minorniji (2,8 %) u kontekstu sveukupnog djelovanja Pulskog festivala, dok najviši udio redateljica autorskim filmom, dosada bilježi filmski festival u Veneciji (13 %).
Europska filmska industrija i dalje savladava vlastitu malu školu rodne ravnopravnosti jer u posljednjih pet godina ne postoji nijedna europska zemlja koja je dosegnula udio 30% redateljica-autorica filmova s kino distribucijom. Dakle, problem nadilazi domaće razmjere, pa se možda samo malo možemo opustiti, kako nismo jedini koji tapkaju u mraku.
[caption id="attachment_376470" align="aligncenter" width="671"]
Foto: Dora Barker[/caption]
Kako promijeniti igru u ‘žensku korist‘?
Vijeće Europe na formalnoj razini prepoznaje slabiju poziciju žena i svojom Preporukom o rodnoj ravnopravnost žena u audiovizualnoj industriji, poziva vlade država članica na veću odgovornost. Konkretnije mjere iz Preporuke dalje razvija njegov specijalizirani fond Euroimage. Spomenimo da su današnji lideri moderne politike ravnopravnosti spolova u europskoj filmskoj industriji, poslovično socijalno osviješteni Šveđani s udjelom od 40% zastupljenosti u korist redateljica.
O Akcijskom planu Švedskog filmskog Instituta donesenim prije par godina na konferenciji je govorila Kristina Borjeson, predstavnica Švedske u Euroimageu.
Nizom konkretnih mjera Šveđani bez uvijanja provode mjere aktivne politike rodne ravnopravnosti; posebnom web stranicom promoviraju vidljivost nordijskih redateljica, mentorskim programima spajaju iskusne režiserke i debitantice, sistematičnim praćenjem pravično odobravaju sredstva muškim i ženskim autorima dok istraživačkim procjenama čiste i anticipiraju neregularnosti unutar industrije.
https://www.youtube.com/watch?v=J-UDHQWIjXk
Drugi ili treći film - za hrvatske redateljice izazov
Što se pak domaćih okvira tiče, producentica i moderatorica panela Sanja Ravlić ističe kako je za domaće redateljice osim samog debitiranja pravi izazov razvijati drugi ili treći film, te napominje kako će prava ravnopravnost u industriji nastupiti onda kada žene budu imale luksuz da budu jednako prosječne kao muškarci.
Dosad je u Hrvatskoj uz Snježanu Tribuson autoricu četiriju cjelovečernjih filmova, jedino Ivona Juka uspjela probiti stakleni zid na koji debitantice nailaze nakon prvotnog skoka u «kraljevsku» disciplinu cjelovečernjeg filma.
Situacija podzastupljenosti, osim kod domaćih redateljica (20%), ipak je naglašeno najviša u sektorima snimanja i skladanja posebno u profesiji snimateljica (niti 3%) koje zapravo, iznimno rijetko u Hrvatskoj dobivaju priliku snimati dugometražni film. Od 1990. do danas samo je pet snimateljica snimilo domaći film, od kojih su čak tri nagrađene. Ohrabruje podatak da najveći interes novih generacija za odsjek snimanja na Akademiji pokazuju upravo mlade žene.
Interesantno je spomenuti kostimografiju kao jedini sektor u Hrvatskoj u kojem su žene daleko brojnije od muškaraca. S druge strane sektori u kojima je koncentrirano više moći i odlučivanja, odnosno ugovorenih honorara i dalje nastavljaju zaobilaziti žene u širokom luku.
Možda je najbolji komentar na takve konstelacije u razgovoru dala vodeća bosanskohercegovačka producentica Amra Bakšić Čamo, koja je između mnogih filmskih projekata stakleni zid produciranja probila filmom Smrt u Sarajevu u režiji oskarovca Danisa Tanovića.
[caption id="attachment_376471" align="aligncenter" width="672"]
Foto: Dora Barker[/caption]
- Dugo sam smatrana šarmantnom producenticom i jedina stvar koja je promijenila moju poziciju jest kada je muškarac u ovom slučaju režiser-oskarovac, odlučio raditi sa mnom, unutar moje producentske kuće. Tek sam tada postala manje šarmantna, a više etablirana producentica. Jako je teško ući u velike igre i zauzeti poziciju koja bi bila takva da kao žena mogu sama voditi veliki projekt, bez da svi gledaju gdje mi je taj muškarac iza mene.
Što žele žene – ženski pogled unutar domaće audio vizualne industrije
Drugi dan Međunarodne konferencije o ženama u filmskoj industriji dinamičnim su dijalozima i panelima obilježile glumice, redateljice i producentice otvoreno artikulirajući što se iskustveno događa ženama tijekom profesionalnog djelovanja, te na koje barijere nailaze u današnjoj audiovideo industriji.
Vidljivosti i zastupljenosti žena u odnosu na muškarce, postojanje ili nepostojanje kvota, potreba ujednačavanja standarda izvrsnosti i kvalitete među autorima, jednaki pristup žena i muškaraca pozicijama odlučivanja - pitanja su koja danas potiču filmske djelatnice, ali se ta ista pitanja jednako dovode u odnos sa stvaralačkim položajem žene u bilo kojoj profesiji.
Da kriteriji izvrsnosti i vidljivosti u radu nisu jednako postavljene za muškarce i žene, jedan je od ključnih problema hrvatske filmske industrije jer ‘jednostavno ne može biti da 95% umjetničkih savjetnika HAVC-a za dugometražni film budu frajeri‘ ističe glumica Lana Barić, dok se redateljica Vlatka Vorkapić izjašnjava o potrebi poštenije raspodjele moći i postojanje kvota, upravo za one pozicije moći u kojima žene jednako kao i muškarci trebaju sudjelovati kreiranjem, odobravanjem i distribuiranjem kulture filma.
[caption id="attachment_376472" align="aligncenter" width="671"]
Foto: Dora Barker[/caption]
U Hrvatskoj audiovizualni projekti žena danas, osim što ovise o volji, znanju i inspiraciji autorica, paradoksalno najviše ovise o volji onih koji o tim projektima odlučuju, primjećuje redateljica Vlatka Vorkapić.
- Pa bi, možda, bilo vrijeme da povjerenica za cjelovečernji igrani film bude žena, čime bi se otvorilo više prostora za filmove koje rade žene na raznim nivoima - kazala je Vorkapić.
Žene su danas u audiovizualnom sektoru donekle zastupljene ulogama povjerenica u kratkim formama, dokumentarnom i animiranom filmu. No kada je riječ o mjestima gdje je velika lova i velika moć, tu žene nemaju pristupa, oglasila se komentarom iz publike filmska kritičarka Dijana Nenadić.
- Mislim da danas nije samo žena ta koja je dovedena u pitanje. U pitanju je umjetnost, kultura o kojoj nijedna zemlja na ovim prostorima ne vodi računa i tu je kraj priče - osvrnula se na situaciju legenda jugoslavenske kinematografije Neda Arnerić.
[caption id="attachment_376473" align="aligncenter" width="671"]
Neda Arnerić, Foto: Dora Barker[/caption]
Neke od nevjerojatnih žena ove vrijedne konferencije koje su sudjelovanjem na panelima dijelile svoje stavove i iskustva imena su protagonistica filmske umjetnosti poput Nede Arnerić, Mirjane Karanović, Ksenije Marinković, Lane Barić, redateljica Snježane Tribuson, Vlatke Vorkapić, Marije Perović, Lidije Zelović, Teone Strugar Mitevski, te producentica Amre Bakšić Tilić, Bianke Oane, Ankice Bakšić Čamo i Tamare Babun.
Iako je konferencija posvećena umjetnicama i stvarateljicama audiovizualne industrije, mnoge su se predstavnice različitih kulturno-umjetničkih profesija iz publike svojim angažiranim istupima i inteligentnim komentarima, složile kako je uz njegovanje posrnule vrline solidarnosti, potrebno vratiti žene s pozicija kulturnih margina u centar zbivanja i odlučivanja gdje kao stvarateljice i pripadaju.
Izbor najzanimljivijih komentara
U nastavku su zanimljivi komentari, izrečeni tijekom konferencije, koji jasno izražavaju poziciju žena u industriji danas.
Kvote postoje, one su nevidljive i možda, ako ih učinimo vidljivima, poraste i svijest o tome da jako malo žena u Hrvatskoj dobije dugi igrani film. (Romana Rožić, diplomirana filmska i TV redateljica)
Kulturu koju danas vode žene na visokim strukturama tipa Vijeća Europe, obilježava vladanje po muškim principima jer se često jednako ponašaju kao i muškarci. Uvijek postoji mi-vi odnos po profesijama (mi iz muzeja, vi s filma), dok zapravo imamo iste probleme potplaćenosti i ogromne količine truda i rada koje ulažemo da bismo postigli nešto. (Irena Sertić, muzejska djelatnica)
Zašto je u redu da me netko deset dana na snimanju zove «mala» i ne može mi zapamtiti ime 72 sata? Mislim da je važno spusti stvari i na tu razinu da bi shvatili što je danas biti žena u filmskoj industriji. (studentica)
Radila sam kako sam najbolje znala, ali ono što mogu reći sigurno je da te društvo kao ženu stavlja u određenu poziciju i da bez obzira na sve predstavljaš na neki način manjinu. Osobno ne vjerujem u podjelu na muški i ženski film, no ako se netko osjeća bolje sa ženskom ekipom, scenaristicom, producenticom, radeći isključivo ženske teme, treba da ima pravo da to izabere i da to nije ništa čudno. Žene obično nisu blizu gdje je veliki novac u pitanju, ali su tu gdje ima puno posla. (Amra Bakšić Čamo, producentica BIH)
Izazovna stvar danas zapravo je - napraviti film. (Bianca Oana producentica iz Rumunjske čiji je film Touch me not prošlogodišnji dobitnik Zlatnog medvjeda u Berlinalu)
Iako filmove dijelim na dobre i loše, termin «ženskog filma» nepametno je ignorirati jer ženski ugao gledanja tretira priču na drugačiji način. (Marija Perović redateljica, Crna Gora)