Nova porezna reforma predstavljena prošlog tjedna, kako premijer sam ističe, još jedna je u nizu reformi koje je ova Vlada donijela u proteklih sedam godina na vlasti. Radi li se zaista o pravoj reformi sustava ili manjim kozmetičkim izmjenama, hoće li nove promjene usmjeriti Hrvatsku u novom smjeru ili je riječ o prilagodbi koja će omogućiti veće plaće samo nekima, s voditeljem Krešimirom Macanom su u novoj epizodi podcasta Špica s Macanom razgovarali predsjednik udruge Glas poduzetnika Hrvoje Bujas i poslovni savjetnik i poduzetnik Andrej Grubišić.
Kako je priopćeno, Bujas smatra kako je za konkretnu poreznu reformu potrebno provesti niz popratnih reformi, kao što su primjerice reforme pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, koje će svojim mjerama omogućiti efikasnije upravljanje porezima, te ističe da je Hrvatska prema neto primanjima trenutačno zadnja u eurozoni, te među zadnjima u Europskoj uniji, dok su porezi i dalje među najvišima.
– Smanjivanje davanja za prvi mirovinski stup, kako bi se minimalno podigla neto plaća, sve skupa je prebacivanje loptice, odnosno dijeljenje ničega, jednako smo siromašni – zaključuje Bujas, te u kontekstu povećanja fiskalne autonomije jedinica lokalne samouprave dodaje kako ona eventualno može pomoći samo nekim gradovima poput Svete Nedelje ili Bjelovara, koji si, u svrhu privlačenja potrebnog radnog stanovništva, mogu priuštiti manji porez na dohodak.
Grubišić pak puno većim izazovom od poreza na dohodak smatra doprinose koje plaćamo za mirovinski i zdravstveni sustav.
– Pravi iskorak bi bio reduciranje doprinosa i liberalizacija oba sustava, međutim tu bi imali klasičnu političku problematiku, jer pozitivni rezultati toga ne bi bili vidljivi u tijekom godine ili dvije, ali bi nakon dvadeset ili trideset, što nije horizont mnogih koji su danas u visokoj politici – Grubišić navodi primjer Češke, koja je nakon izlaska iz socijalizma bila na dnu, ali je sporim napretkom tijekom tridesetogodišnjeg perioda došla do pozicije u kojoj ima 25 posto veći BPD po glavi stanovnika od većine bivših socijalističkih država, a po kvaliteti kupovne moći se izjednačila s Japanom.
Može li Možemo ili ne može, kako se nova vlast nosi s upravljanjem glavnim gradom nakon dvije godine mandata, što su realizirali, a koji su budući planovi, s Krešimirom Macanom su u drugoj temi tjedna razgovarali zastupnici u skupštini Grada Zagreba, Gordan Bosanac iz redova Možemo i Renato Petek iz SDP-a.
Problem je nedostatak kompostane, ali i TikTok
Bosanac je kao najveće uspjehe istaknuo izgradnju novih vrtića, kojima do kraja mandata planiraju osigurati dovoljno mjesta za svu djecu u gradu, potom visoku razinu obnove nakon potresa, ukidanje mjere ‘roditelj odgojitelj‘ čime su osigurali jednaku redistribuciju sredstva za potrebe svih građana, te uvođenje novog modela gospodarenja otpadom, kojim je znatno povećano recikliranje u Zagrebu.
Uz pohvalu za postignute uspjehe na spomenutim područjima, Petek se osvrnuo na izazove koji se i dalje nalaze pred aktualnom vlašću, kao što je nedostatak kompostane, ključnog postrojenja za efikasan sustav gospodarenja otpadom, a za čiju je izgradnju postojala prilika početkom mandata. Upozorio je i na propuste u komunikaciji s građanima koji, kako kaže, nisu upoznati s budućim projektima i onime što se planira u narednom periodu.
O potencijalnim opasnostima TikToka, jedne od najpopularnijih društvenih mreža trenutno u svijetu, te zašto je većini državnih službenika zabranjeno korištenje, a zabranjuje se i potpuno u pojedinim državama, s Macanom su razgovarali Ilija Brajković, stručnjak za marketing iz marketinške agencije Kontra i Velimir Grgić, autor prve ozbiljne knjige o TikToku na svijetu, novinar, publicist i scenarist.
Sugovornici su objasnili kako je glavni razlog njene popularnosti algoritam, koji na temelju prijašnjih pregleda za svakog korisnika prepoznaje sadržaj koji želi gledati ubuduće, a napredniji je od bilo kojeg sličnog na tržištu jer se bazira na umjetnoj inteligenciji. Zanimljivost takvog načina prikazivanja sadržaja je u tome što postoje različiti standardi upotrebe aplikacije u Kini, od kuda potječe, gdje je sama aplikacija svoje vrijeme korištenja ograničila do određenog doba u noći, te svojoj publici prikazuje pretežito edukativne sadržaje zbog kojih se djeca žele baviti znanošću, podučavanjem i istraživanjem, dok na Zapadu nema nikakvih ograničenja, djeca su izložena raznim ‘izazovima‘ i zabavnijem sadržaju, te djeca uglavnom žele postati ‘influenceri‘.