Ovih se dana oko izmjena Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML), koji je upravo na dnevnom redu Hrvatskog sabora, digla u javnosti velika prašina. Glavi fokus, kako medija, tako i političke oporbe su plaže i gdje će se tko smjeti ubuduće kupati na Jadranu.
Međutim, predložene izmijene zahvaćaju puno šire polje regulacije pomorskog dobra, a tiču se, kako i sami naziv Zakona kaže, u velikom dijelu marina i nautičkog turizma. Predstavnici toga sektora prilično su nezadovoljni, kako finalnim sadržajem Zakona, tako i načinom na koji se sastavljao. Naime, u Radnoj skupini za donošenje Zakona sudjelovali su i predstavnici Grupacije marina u Hrvatskoj gospodarskoj komori, koja je uz Grupaciju čartera dio Udruženja nautičkog turizma pri HGK te često ukazuje na potrebna zakonska, strateška i stručna usmjerenja. Predstavnici Grupacije iznijeli su svoje prijedloge koji su, najprije prihvaćeni, da bi na koncu, prije nego što je Zakon krenuo u javno savjetovanje, kompletno izbačeni.
- Nakon dvije vrlo izazovne godine uzrokovane pandemijom, tijekom koje je upravo hrvatska nautička industrija pokazala najveću otpornost, nadali smo se da će upravo ti nepobitni podaci biti dobar argument za doradu postojećeg Zakona o pomorskom dobru u smislu pravne regulacije i zaštite postojećih i budućih koncesionara luka nautičkog turizma (marina), po isteku koncesijskog razdoblja. Jedan od uvjeta Europske komisije za dodjelu sredstava iz NPOO-a svakoj članici za saniranje štete koju je izazvao COVID 19, bio je set reformi postojećih zakonskih rješenja, među kojima se našao i ZPDML-a. Formiranjem Radne skupine od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture krajem 2021.godine i mi smo dobili svoje mjesto u dosta šarolikoj paleti svih sudionika koji su imali mogućnost davanja prijedloga unapređenja ili korekcija postojećih zakonskih rješenja. Sam rad svih sudionika Radne skupine je organiziran i vođen u Ministarstvu na dosta nespretan način, budući su svi sudionici sudjelovali u pregledu i komentiranju svih članaka prijedloga samog Zakona, što je na kraju rezultiralo i zamorom i nekvalitetnim raspravama na licu mjesta – priča Sean Lisjak, predsjednik Grupacije marina i član Uprave Tehnomonta.
Dodaje kako se Grupacija u svojim prijedlozima fokusirala na istek koncesija, s obzirom na činjenicu da je ozbiljno uređenje poslovanja luka nautičkog turizma-marina, u Hrvatskoj ozbiljnije počelo krajem 90-ih, kada su potpisane prve odluke i ugovori o koncesijama za marine. Ti prvi ugovori sklapani su uglavnom na rok trajanja od 30 godina, što znači da da u narednih pet do sedam godina prestaju koncesije nekim od hrvatskih najstarijih marina, pogotovo onih u sustavu ACI-ja.
-Zadali smo si zadatak da to pokušamo riješiti kroz ovaj Zakon i pripremili smo pravno formuliranu dopunu članka 63. Radnog materijala ZPDML-a, kojom smo željeli definirati postupak i proceduru po isteku koncesija, kao i regulirati status naših zaposlenika kojima se praktički raskida radni odnos dolaskom novog koncesionara. Svjesni činjenice da su koncesije vremenski ograničeno konzumiranje određenog prostora, te uvažavajući činjenicu da se svakome treba omogućiti nadmetanje na javnim natječajima, ipak smo željeli naglasiti da je naprosto suludo ne valorizirati i samu vrijednost uspostavljene tvrtke (marine) kao takve i sva ulaganja tijekom tih 30 godina, istovremeno štiteći radnike i sebe od potencijalnih tužbi kroz radne sporove. Naime, cijelo vrijeme se provlači teza da u roku trajanja koncesionar treba amortizirati svu vrijednost ulaganja i praktički po isteku trajanja koncesije, treba napustiti to područje, zaključati vrata, poslati ljude bez pravnog uporišta kući i čekati ishod novoga natječaja koji će se raspisati?! U Grupaciji marina to smatramo nekorektnim, pravno i ekonomski neodrživim jer se ne valorizira sama tržišno stvorena vrijednost, goodwill kao takav te ne poštuju obveze iz radnog prava – ističe Lisjak.
Grupacija je, dodaje, angažirala pravnog stručnjaka HGK koji je formulirao osam podstavaka koji su pravno uobličili njihova stajališta oko procjene vrijednosti marina te dopunu člnaka 69. koji bi regulirao status radnika. -Nakon vrlo žestokih rasprava sa predstavnicima Ministarstva prometa i Ministarstva financija koji su sudjelovali u radu Radne skupine krajem 2022. godine, naši prijedlozi su uvršteni u Radni materijal zakona. Štoviše, usuglasili smo se da se naši prijedlozi putem pošalju u i DG Legislative u EK na mišljenje, kako bi se potvrdile ili otklonile sumnje da srž samog prijedloga nije u nesuglasju sa pravnim okvirom EU. Na žalost, nekoliko dana prije podizanja završnog dokumenta radne verzije ZPDML na e-savjetovanje, naši prijedlozi su iščezli iz samoga materijala, bez ikakvog objašnjenja. Ponovo smo ih iznijeli na samom e-savjetovanju te putem dopisa potpredsjednika HGK tražili direktno objašnjenje od Ministarstva prometa zašto se to dogodilo, ali do danas nismo uspjeli dobiti odgovor – tvrdi Lisjak.
Svjesna činjenice da ova tematika nije medijski podatna kao strah od zabrane pristupa plažama, Grupacija smatra da je propuštena vrlo dobra prilika da se zaštiti zaista izvorni hrvatski proizvod, nautički turizam, koji se rađao upravo radom i trudom vlasnika i djelatnika prvih marina. -Ne skrivamo naše razočarenje i nezadovoljstvo što predlagatelj zakona nije imao hrabrosti ipak na neki način barem malo zaštititi „dobre“ koncesionare od sve agresivnijeg nasrtaja, vrlo često upitnog kapitala – zaključuje Lisjak.
Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2021, na morskoj obali Hrvatske postoji 206 luka nautičkog turizma, i to 85 marina, od kojih su 21 u suhom vezu, 83 sidrišta, 15 privezišta 23 odlagališta plovnih objekata.
ACI koji u svome sustavu ima 22 marine, ovakvom zakonskom odlukom bit će prvi na udaru, s obzirom da mu za otprilike šest godina ističu koncesije koje je potpisao na 30 godina. U najširem smislu najopasnija posljedica je nemotivacija investitora da ulažu u marine kojima ističe koncesija jer teško da će netko novom koncesionaru u ruke predati već uhodani biznis i infrastrukturu, bez ikakve kompenzacije na dosadašnja ulaganja.