Cijelu predsjedničku kampanju Donald Trump je bazirao na uvođenju carina svim ‘trgovinskim neprijateljima‘ SAD-a, prvenstveno ciljajući na Kinu, Meksiko i Kanadu, ali i na Europsku uniju. Suprotno najavljivanom, za sada se još ne odlučuje na tako radikalne poteze, znajući koliko bi te odluke uzdrmale svjetska tržišta, ali i standard američkih građana. Zašto baš te zemlje?
Kina je najveći trgovinski suparnik SAD-u koja im konkurira nižim cijenama industrijskih proizvoda, sve više u automobilskoj industriji (električna vozila), umjetnoj inteligenciji (DeepSeek) te u dizajnu čipova. Prijetnja carinama od 25-50 posto Kolumbiji koja u SAD izvozi 16 milijardi dolara godišnje je svojevrsna pokazna vježba za potencijalne carine od 25 posto za Kanadu i Meksiko početkom veljače ako i one ne porade na zaustavljanju propuštanja ilegalnih migranata u SAD. Za to vrijeme, američki kongresmeni započinju zakonodavni proces kako bi nametnuli carine od 100 posto na svu robu iz Kine klasificiranu kao stratešku (automobili), dok bi minimalna carina od 35 posto bila nametnuta na ostalu robu.
Trumpov cilj je jačanje granice SAD-a, deportacija ilegalnih migranata te jačanje obrambene industrije, a oni koji ne surađuju suočit će se s američkim carinama. Još od 1985. SAD su tradicionalno neto izvoznik usluga, a ono što Trumpa posebno ‘ljuti’ je visoki robni trgovinski deficit SAD-a sa spomenutim zemljama. Na globalnoj razini, Trump nastoji popraviti robnu bilancu prvotno kroz suficit u međunarodnoj razmjeni energentima što je lani postignuto u segmentu nafte i prirodnog plina, a Trump će baciti ‘sve karte’ na jačanje izvoza energenata.
U carinskim prijetnjama Trump se fokusira na ekonomije s kojima SAD ostvaruju najveći trgovinski deficit (Kina, Njemačka, a potom Meksiko i Kanada) iako se udio kineskog uvoza smanjio na 13,5 posto s prosječnih 22 posto tijekom 2015.-2018. U tom svjetlu, EU se priprema za trgovinske sporove sa SAD-om dvosmjernom strategijom. S jedne strane, EU sprema uzvratne carine i druge protumjere, a s druge istražuju se mogućnosti otvaranja pregovora sa SAD-om. Na primjer, EU bi mogla smanjiti carine na uvoz automobila iz SAD-a kao odgovor na Trumpove kritike da EU koči njihov uvoz. Isto tako, EU može povećati uvoz LNG-a iz SAD-a, za što nakon potpunog embarga na ruske energente i nema baš alternativa pa upravo to u zadnje vrijeme EU i radi. No zbog značajnog pada cijene, vrijednost izvoza američkog LNG-a se gotovo prepolovila s 25 milijardi dolara u 2022. na nešto više od 12 milijardi dolara tijekom posljednjih 12 mjeseci. Ako bi se značajno povećao uvoz američkog LNG-a, to bi i dalje malo utjecalo na smanjenje trgovinskog deficita, koji je trenutačno na razini od 230 mlrd USD godišnje.
Ono što Trump pod svaku cijenu želi zaštiti jest auto industrija, s čime će najviše biti pogođen Meksiko koji ostvaruje najveći trgovinski suficit prema SAD-u upravo u tom sektoru. U posljednjih 12 mjeseci, Meksiko je u SAD izvezao automobila i kamiona u vrijednosti od oko 100 milijardi dolara, a SAD su izvezle dijelove u Meksiko vrijedne 36 milijardi, a uvezle za 83 milijardi dolara.
Isto tako, jedan od planova je i uvođenje opće carine na razini od 10 posto, no ako bi se to uistinu uvelo, to bi vrlo vjerojatno značajno utjecalo na aprecijaciju dolara, što bi onda imalo dodatan učinak na rast inflacije (povrh viših carina), kao i na cjenovnu konkurentnost američke izvozno-orijentirane industrije.
Kakav utjecaj Trumpove mjere mogu imati na CEE regiju?
Najveću ovisnost o izvozu robe na američko tržište prema udjelu u BDP-u ima Slovačka (malo iznad 6 posto), Slovenija (5,8 posto), te Mađarska (5,1 posto), dok Hrvatska u SAD izvozi robe vrijedne svega 1 posto BDP-a. Čak 80 posto slovačkog izvoza u SAD su automobili, 73 posto slovenskog izvoza u SAD su lijekovi. Mađarska i Hrvatska također najviše izvoze farmaceutske proizvoda (25,6 posto, odnosno 32,6 posto). Upravo bi farmaceutska industrija CEE regije mogla biti na najvećem udaru ako Trump odluči ‘napasti‘ farmaceutsku industriju EU carinama, obzirom na to da je taj sektor jedna od rijetkih europskih globalnih komparativnih prednosti i najviše je izložen kroz izvoz.
Napokon, Trump će u svojem drugom mandatu tražiti NATO članice EU-a značajno povećanje sredstava za ulaganja u obranu na razinu od 5 posto BDP-a, a SAD razmišljaju i o prebacivanju dijela vojne industrije upravo u Europu, što bi potaknulo jačanje trgovinske razmjene. U tom svjetlu ne iznenađuje kako pojedine članice EU (Poljska, Litva) najavljuju ulaganja upravo prema Trumpovim zahtjevima.
Zaključno, Trumpova najvjerojatnija strategija je umjetna prijetnja carinama kako bi ‘isporučio’ predizborna obećanja, a to je sigurnost granice deportacijom ilegalnih migranata, jačanje vojne industrije, smanjenje poreza za tvrtke te jačanje američke globalne konkurentnosti. A jedino oštrom trgovačkom politikom u vidu uvođenja carina to može i ostvariti. Iako robni izvoz Hrvatske u SAD čini tek oko 1 posto BDP-a, po prvi puta je premašio razinu od milijardu eura, riječ je o dominantno visokotehnološkom izvozu koji odnedavno postiže visoke stope rasta u sektorima poput farmaceutike, opreme i postrojenja, kemikalija, elektronike itd. Pored toga, SAD su od lani vodeće tržište za naš izvoz IT usluga čija vrijednost će u ovoj godini premašiti 200 milijuna eura. S obzirom da to da euro slabi u odnosu na američki dolar, ubuduće će upravo kroz performans na tom tržištu biti zanimljivo pratiti podizanje dodane vrijednosti našeg ukupnog izvoza.