Poslodavci, oprez, prijeti vam odlazak više od polovice zaposlenih! Svaki deseti namjerava tražiti posao u inozemstvu u idućih godinu dana, svaki peti aktivno traži novi posao kako bi promijenio sredinu u kojoj radi, a još četvrtina njih to planira učiniti u sljedećih godinu dana, piše Ljubica Gatarić u Večernjem listu. Pokazalo je to brzinsko istraživanje što ga je prošle godine proveo Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu među 500 radnika.
Bez obzira na ogradu zbog malog uzorka, podaci su upozoravajući, kako za male, tako i za velike poslodavce, ali i za cjelokupno gospodarstvo. Naime, samo 45 posto anketiranih ne razmišlja o promjeni posla. Kad bi trbuhom za kruhom u inozemstvo otišlo svih deset posto potencijalnih novih pečalbara, na 1,586.438 zaposlenih (koliko ih je bilo u Hrvatskoj u siječnju) to je konvoj s više od 3000 autobusa prema Zapadu, a kad se pribroje članovi obitelji, onda je to najmanje još toliko. Kad se tome doda 317 tisuća onih koji aktivno traže posao i skoro 397 tisuća zaposlenih koji planiraju nešto poduzeti u vezi s promjenom radne sredine, ispada da je manje od 714 tisuća zaposlenih vjerno sadašnjem poslodavcu. Stoga će fluktuacija na tržištu rada biti veća, o čemu svaki poduzetnik treba razmišljati već danas. Situacija je još lošija uz pretpostavku da je potencijalni kadrovski egzodus znatno manji iz državnog i javnog sektora, pa privatnici ostaju na još većoj vjetrometini.
Kako pronaći 20.000 trgovaca?
To znači da poduzetnik koji zapošljava desetero radnika mora imati na umu da petero razmatra davanje otkaza, pa i on mora već sad razmišljati kako da nadoknadi eventualni kadrovski manjak. Već je to za njega dovoljno dramatično. A kako na rezultate te male ankete gledaju u Fortenova grupi, koja je najveći poslodavac u Hrvatskoj s gotovo 45.000 zaposlenih, od kojih o otkazu razmišlja njih možda i 20.000? U Fortenovinom HR odjelu zasigurno je opsadno stanje, kao i kod svih drugih velikih poslodavaca.
Promjeni posla skloniji su mlađi ljudi te oni čija su mjesečna primanja u kućanstvu manja od 10 tisuća kuna. No glavni razlog zašto ljudi žele novi posao loša je kvaliteta trenutačnog posla, piše Večernji i upozorava na mogući val masovnog napuštanja posla, s kojim se razvijeni svijet suočio nakon pandemije, ali i na još jednu groznicu koja trese zapadno, a posebno američko tržište rada. To je tiho odvikavanje od posla, quiet quitting, koje prerasta u sveopći pokret oslobađanja od rada. Burnout, odnosno izgaranje na poslu i od posla, više nije u modi, pa ‘kviteri‘ odrađuju minimum koji se od njih očekuje i okreću se privatnom životu. Nema prekovremenih sati, nema osobne inicijative, nema uskakanja drugima u pomoć...
Istini za volju, to je tek strana inačica staroga domaćeg trenda kojem smo mi stariji svjedočili još u socijalizmu, kad se nedodirljivost radnog mjesta zloupotrebljavala uz krilaticu ‘ne možeš me toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi‘. No taj je fenomen kod nas zasad samo u naznakama.
To potvrđuje i nedavno istraživanje portala MojPosao o tihom otkazivanju u kojem je sudjelovalo više od 1000 ispitanika. Prema odgovorima, većina radnika u Hrvatskoj (57 posto) daje sve od sebe u svom poslu, 28 posto kaže da ulaže toliko koliko je plaćeno, 13 posto ulaže minimum truda koji je potreban da bi posao bio odrađen, a samo jedan posto radi ispod minimuma – dokle god prolazi.
Radnici nedostaju i AmChamu
Toliko s pozicije zaposlenih. A kako na taj problem gleda druga strana, odnosno menadžeri? Upravo u kontekstu mogućeg novog vala egzodusa pojačanog quiet quittingom treba promatrati i rezultate Istraživanja poslovnog okružja u Hrvatskoj koje je u utorak predstavila Američka gospodarska komora (AmCham).
– Kao glavni ograničavajući faktori u poslovanju ističu se inflacija i rastući troškovi energenata te nedostatak odgovarajuće radne snage – rekla je Andrea Doko Jelušić, izvršna direktorica AmChama, predstavljajući Istraživanje na temelju ankete među 162 člana uprave domaćih i međunarodnih tvrtki u Hrvatskoj. Inflacija i energija nove su prepreke, a u Istraživanju se navodi da je nedostatak odgovarajuće radne snage među tri najveća problema s kojima se kompanija susrela u posljednjih pet godina (uz malo tržište i sporost administracije).
Kadrovski problemi prema svemu sudeći ostat će u žiži interesa ispitanih menadžera. Prema njima, 66 posto poduzeća planira nova zapošljavanja u sljedeće tri godine, od čega 17,5 posto planira zaposliti više od 20 novih zaposlenika, što je manje nego u prethodnoj godini. Približno 14 posto poduzeća planira smanjiti broj zaposlenika u sljedeće tri godine, što je znatno povećanje u odnosu na prošlogodišnjih šest posto.
To je pak orijentir i ostalim tvrtkama. Prema svemu sudeći, prošlo je vrijeme ekstenzivnog zapošljavanja. Nedostatak radne snage, ali i jačanje umjetne inteligencije, postavljaju novu paradigmu u politici zapošljavanja. Nije nezamislivo da će u nekoj budućnosti ulogu Zavoda za zapošljavanje preuzeti ‘zavod za otpošljavanje‘. Burza rada vjerojatno neće postojati u današnjem obliku, a državni službenici (vjerojatnije neki chatboti ‘uhljebljeni‘ u državnoj službi) poticat će davanje otkaza na mjestima koja nisu nužna i koja se mogu zamijeniti nekom vrstom robota, uz obveznu prekvalifikaciju na poslove koji se (još) ne mogu nadomjestiti strojevima.
No to je daleka budućnost. U međuvremenu Hrvatska bi trebala donijeti i provesti dobro osmišljenu strategiju useljeničke politike koja se neće iscrpljivati na pukom uvozu obično privremenih radnika, nego mora obuhvatiti poticanje integracije – useljenja cijelih obitelji (ponajprije stručnjaka) uz učenje jezika te osiguranje stana i adekvatnih radnih mjesta za odrasle i škole za djecu.