Već desetljećima se u Hrvatskoj priča kako zaostajemo za zapadom u fleksibilnosti tržišta rada i kako će nas vrijeme pregaziti. Europa smišlja nove modele rada i načine zapošljavanja, a mi se i dalje 'ko pijan plota' držimo ugovora o radu na neodređeno.
A onda stiže hladan tuš.
Ne samo da ne zaostajemo već imamo najfleksibilnije tržište rada u Europi! Naime, prema podacima agencije EU-a - Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta Eurofound iz 2020. godine, od devet novih modela rada na europskom tržištu, Hrvatska od svih EU27 zemalja jedina ima prisutnih svih devet.
U aktualnoj temi tjedna u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera smo ih detaljno razradili, uz pomoć stručnjaka poput Predraga Bejakovića iz Instituta za javne financije i Hrvoja Butkovića, višeg suradnika sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose, koji su svoje analize slali Eurofoundu te Irene Jolić Šimović, HR stručnjakinje iz tvrtke Studio 5. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike dalo je za svaki model pripadajući zakonski okvir kojim se može provoditi.
No da ne prejudiciramo, u trendu smo samo teoretski. U praksi, kao i uvijek, teoriju rijetko primjenjujemo.
Osim razrade modela, stručnjaci su dali i svoja predviđanja o dinamici promjena tržišta rada u Hrvatskoj u budućnosti.
Prema mišljenju Hrvoja Butkovića, u budućnosti će se klasični pojam radnika svakako trebati proširiti jer će se u protivnom samo produbljivati jaz između u pravilu dobro zaštićenih radnika s ugovorima na neodređeno vrijeme i svih ostalih koji su izloženi neizvjesnostima fleksibilizacije. Hrvatska si kao mala zemlja snažno pogođena fenomenom iseljavanja tako nešto, kaže, ne može dopustiti.
– Danska je primjerice već pred pet godina uvela novi sustav naknada za nezaposlene koji ne diskriminira rad izvan radnog odnosa već omogućuje ostvarivanje prava na naknadu neovisno od izvora prihoda. Isto tako, u SAD-u i drugdje u svijetu sve se više koriste tzv. individualizirani računi za neovisne profesionalce koji funkcioniraju po principu banke sati. Dakle, s obzirom na odrađeni broj sati neovisni profesionalci ostvaruju određena prava iz područja socijalne sigurnosti. Financiranje po ovoj osnovi ostvarenih socijalnih prava ne može biti istovjetno radnom odnosu. Ono u većoj mjeri mora ovisiti o opće-društvenoj solidarnosti, bez da se pri tome izgube iz vida obveze poslodavaca – zaključuje Butković.
Ugovor na neodređeno ostaje svetinja
Na globalnom tržištu rada rodio se još jedan novi trend, a to je personalizirani i individualizirani pristup zaposlenicima koji je već značajnije prisutan u SAD-u i Velikoj Britaniji, a sve više primjetan u EU.
– Trend je ubrzan tijekom pandemije i lockdowna, velikim nedostatkom radne snage, sve većom digitalizacijom i sve većom svjesnošću sebe novih generacija koje pristižu na tržište rada. Trend se zamjećuje i na hrvatskom tržištu, tako da mnoge kompanije u ICT segmentu traže načine individualiziranog pristupa svojim zaposlenicima. U tom smjeru rasti će i potreba za primjenom novih modela rada, koji će imati fleksibilniju notu u odnosu na tradicionalni radni odnos na neodređeno vrijeme.
Više će biti u primjeni primjerice rad za više poslodavaca, dijeljenje zaposlenih, radni vaučeri, platformski rad, mobilno zaposleni i sl. Neće odgovarati svima sve jednako, poslodavac će morati potrošiti vrijeme i kreirati vrste rada individualizirano. U sektorima u kojima imamo veću potrebu za sezonskim radom, biti će izazov zbog nedostatka radne snage, uvesti primjerice dijeljenje zaposlenih među sektorima. To iz današnje perspektive zvuči neizvedivo no moglo bi biti rješenje – smatra Jolić Šimović.
Promjena koja se u praksi konkretno mogla nazvati dobrim rješenjem za mnoge individualce koji obavljaju netradicionalne poslove bila je mogućnost otvaranja paušalnih obrta koju su mnogi prozvali jednim od najboljih poteza vladajuće strukture. Međutim, nakon kratkog vremena uvidjelo se da ljudi predobro žive s takvom mogućnosti. Štoviše Porezna uprava brojne je paušalce prozvala za 'prikriveno zapošljavanje', odnosno da im je preveliki udio prihoda ovisan o jednom klijentu. Drugim riječima, optužili su ih indirektno za utaju poreza, zbog čega moraju platiti zaostali porez na dohodak i sva ostala davanja (mirovinsko, zdravstveno).
Mnogi će na koncu od tog modela rada odustati, odnosno neće im biti isplativ. I svaki takav korak na kraju nas vraća na prvi i osnovni kriterij odabira poslodavca, a to je sigurnost radnog mjesta. I dok nam bilo kakav drugi model ne uspije zadovoljiti egzistencijalne potrebe, ugovor na neodređeno ostaje tradicijska svetinja.
Cijeli tekst i detaljnu analizu pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.