Prema Izvješću Europske komisije, EU očekuju strukturne promjene u slijedećem desetljeću, pogotovo kad je riječ o stočarskoj proizvodnji koja bi trebala padati. U tom smislu Hrvatska treba prilagoditi Nacionalnu strategiju kako bi što spremnije dočekala promjene
Još se ne zna tko će preuzeti mjesto ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva nakon neopozive ostavke Josipa Dabre. Navodno su u opciji tri imena, a do petka bi trebali znati tko je taj ‘sretnik‘. Bez obzira tko će biti ministar, jasno je da ga čeka veliki posao, ne samo oko sređivanja stanja u Ministarstvu i donošenja propisa, nego i kad je u pitanju ono što nas čeka u slijedećih desetak godina. A EU poljoprivredu očekuje izazovan period, barem prema Izvješću Europske komisije (EK), ali i prema riječima Ivana Kopilovića, vlasnika obrta Agro Cibalae (s 300-godišnjom tradicijom) koji je sudjelovao u izradi Nacionalnog strateškog plana poljoprivrede i autor je brojnih stručnih i znanstvenih radova.
Kopilović kaže da je cilj Europske unije kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) osigurati dovoljne količine poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za svoje stanovništvo, zdravstveno ispravno i po prihvatljivoj cijeni te ekonomski valorizirati ruralni prostor i standard života. EK kroz indikatore ZPP-a prati implementaciju kroz određeno programsko razdoblje za koje izrađuje godišnja izvješća te srednjoročne prognoze za poljoprivrednu proizvodnju i tržište.
Gledajući samo Hrvatsku, znamo da je ovisna o uvozu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji je lani nastavio rasti. Kopilović kaže da je vrijednost uvoza u 2024. premašio šest milijardi eura, a deficit vanjskotrgovinske bilance bila je iznad dvije milijarde eura.
Domaća proizvodnja se smanjuje, upozorava taj stručnjak, a procjena samodostatnosti je otprilike 50 posto. No i Izvješće EK za cijelu EU s predviđanjima do 2035. je vrlo zabrinjavajuće, nastavlja Kopilović, u kontekstu smanjenja opsega proizvodnje, poglavito u sektoru stočarstva (proizvodnja mlijeka, proizvodnja goveđeg mesa te proizvodnja svinjskog mesa) uz promjenu potrošačkih navika gdje će se u promatranom razdoblju povećati potrošnja proteina biljnoga podrijetla. Ipak, naglašava, meso, mlijeko i jaja su izvori esencijalnih aminokiselina, masti, vitamina i minerala koji su neophodni za zdravlje čovjeka i nikada se neće moći u cijelosti supstituirati biljnim proteinima.
- U sektoru stočarstva predviđa se daljnja prisutnost afričke svinjske kuge na području EU, ali će biti kontrolirana zahvaljujućim visokim biosigurnosnim mjerama. Očekuje se veća pojavnost ptičje gripe u peradarskoj proizvodnji. Predviđa se smanjenje proizvodnje u EU u sektorima stočarstva, što znači da se neće moći uvoziti iz EU živa stoka i proizvodi prateće prerađivačke industrije u mjeri kao do sada. Zato Hrvatska mora ostvariti cilj strategije poljoprivrede i ZPP-a EU kada govorimo o samodostatnosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda – kaže Kopilović.
Pad proizvodnje mesa
I zaista, pročitamo li sažetak Izvješća EK, potrošnja govedine u EU i dalje je pod izazovom ograničene ponude i visoke cijene, u kombinaciji sa zabrinutošću za održivost. Zbog niske profitabilnosti i strože održivosti očekuje se da će doći do daljnjeg pada proizvodnje do 2035. Vezana potpora dohotku i eko-sheme u okviru ZPP-a, zajedno s relativno dobrim izgledima za cijene, mogu pomoći usporiti ovaj trend, ali ga neće preokrenuti. Očekuje se da će se broj životinja postupno smanjivati zbog pada njihove dostupnosti, povećane konkurencije i postojeće zabrinutosti oko transporta na velike udaljenosti. Uvoz govedine u EU mogao bi se polako povećati do 2035. zbog ograničene ponude u EU-u.
Potrošnja svinjskog mesa dovedena je u pitanje zbog održivosti te se stoga predviđa da će se smanjiti do 2035., a time i izvoz. Jedan od razloga je oporavak proizvodnje svinjskog mesa u azijskim zemljama, a cijene svinjskog mesa mogle bi rasti zbog povećanih troškova i smanjene opskrbe EU. Također se očekuje i pad proizvodnje ovčjeg i kozjeg mesa u EU, (iako s različitim trendovima u članicama EU) te rast uvoza nakon provedbe Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Novog Zelanda.
Za pileće meso očekuje se ipak rast proizvodnje i potrošnje, a promijenit će se i struktura potrošnje mlijeka i mliječnih prerađevina gdje će potrošači više preferirati prerađevine.
Potrebna veća omotnica
Kopilović posebno naglašava da je važno postići prehrambeni suverenitet, navodeći primjer pandemije prije pet godina kada smo osjetili što znači nedostatnost. Zato Nacionalni strateški plan u konceptu ovih trendova treba temeljiti na povećanju vrijednosti omotnice potpora. Administrativno rasterećenje i motivacija proizvođača trebaju se ostvariti kroz povećanje omotnice Izravnih plaćanja na 80 posto i Ruralnog razvoja na 20 posto. Kao iskusan poljoprivrednik zna da je puno jednostavnije dobiti poticaje kroz izravna plaćanja nego prikupljati dokumentaciju za sufinanciranje projekata iz Fonda za ruralni razvoj. Osim toga, iz Fonda za ruralni razvoj financiraju se i neki, da tako kažemo, nepoljoprivredni projekti, primjerice za izgradnju suhozida ili očuvanje rijetkih vrsta leptira, za što bi trebalo koristiti ipak neke druge izvore.
Ukupna omotnica treba se, veli, povećati najmanje za 50 posto, a investicijske potpore trebaju se vezati uz kapitalna ulaganja programa državne potpore iz nacionalnog proračuna po značajnije jednostavnijim procedurama od programa Ruralnog razvoja. Kapitalna ulaganja u poljoprivredu trebaju se financirati s intenzitetom od 50 posto u biljnoj proizvodnji i 80 posto u stočarskoj proizvodnji. Poljoprivredni proizvođači moraju imati osiguranu egzistenciju i stabilne prihode po modelu koji su u Njemačkoj gdje se plaća poljoprivrednog proizvođača stavlja u omjer s prosječnom plaćom radnika u automobilskoj industriji. Kopilović veli da su najznačajnija kapitalna ulaganja potrebna u sektoru stočarstva, i to u adaptaciju postojećih objekata u stočarskoj proizvodnji, gradnju novih farmi te nabavu matičnog stada kroz koncept tipizacije proizvodnje i besplatne legalizacije objekata u poljoprivredi, kao i izdavanja besplatne građevinske dozvole.
- Prema projekcijama Europske komisije smanjivanje stočarske proizvodnje uzrokovat će smanjenu potrošnju stočne hrane gdje su dominantni kukuruz i proteinska krmiva. Dolazi do rasta proizvodnje leguminoza zbog promjene potrošačkih navika i povećanih potpora kroz zelenu arhitekturu. Hrvatska ima značajnu proizvodnju kukuruza koja prelazi dva milijuna tona. Smanjivanje stočarske proizvodnje u EU imat će posljedicu da će naši viškovi kukuruza izgubiti dosadašnje kupce u EU. Iz tog razloga je to dodatan motiv da povećamo stočarsku proizvodnju koja će potrošiti našu ratarsku proizvodnju. Održiva ratarska proizvodnja trebala bi se usmjeriti na porast domaće stočarske proizvodnje – kaže Kopilović.
No u Hrvatskoj su obnovljivi izvori energije u poljoprivredi, a posebice bioplinska kogeneracijska postrojenja također značajni potrošači kukuruza kao sirovine. U trendovima EU predviđa se vrlo značajno smanjenje potrošnje kukuruza u obnovljivim izvorima energije što će također dio površina pod kukuruzom ostaviti bez tržišta. To bi, naglašava Kopilović, trebao biti dodatni motiv za povećanje stočarske proizvodnje.
Masline i maslinovo ulje stabilni
Kada govorimo o biljnoj proizvodnji i nasadima, prema sažetku Izvješća EK, proizvodnja maslina ostat će relativno stabilna, međutim, do 2035. očekuje se da će proizvodnja maslinovog ulja u EU-u blago rasti potaknuta povećanjem prinosa. Očekuje se da će se potrošnja vina nastaviti smanjivati, potaknuta smanjenim unosom alkohola kod mlađih generacija, promjene navika i demografije, a zbog toga, kao i zbog velike domaće ponude, uvoz vina u EU trebao bi padati. I proizvodnja i potrošnja voća i povrća ostat će stabilna, doduše, suočena s izazovima u vezi s ekstremnim vremenskim prilikama, sve većim troškovima energije, ograničenja uporabe pesticida i izbijanja štetočina.
Zeleni ugovor je sastavni dio strategija od polja do stola, podsjeća Kopilović i on usmjerava poljoprivredu EU do 2035. godine uz adekvatnu prilagodbu utjecaju klimatskih promjena, globalne volatilnosti tržišta te geostrateškim utjecajima svjetskih sila.
- Europska komisija procjenjuje da će inflacija u sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije biti na razini oko dva posto godišnje. To svakako treba uzeti u obzir s obzirom na rast cijena u lancu opskrbe hranom. Klimatske promjene će imati veliki utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju, poglavito utjecaj suše, poplava, pojava ledotuče i uopće pojava vremenskih ekstrema. U EU unatrag 50 godina štete u poljoprivredi su se utrostručile. Odgovor na klimatske promjene treba biti snažnija sanacija šteta poljoprivrednim proizvođačima, kroz fondove uzajamne pomoći i upravljanja rizicima. Smanjivanje proizvodnje provođenjem strategije od polja do stola kao i povećani troškovi uslijed klimatskih promjena uzrokovat će povećanje troškova poljoprivrednim proizvođačima, a nastavno s tim i cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda će rasti. Ekonomski održivi koncept treba biti pokriće fiksnih i varijabilnih troškova u proizvodnji kroz tržišnu cijenu poljoprivrednog proizvoda. Povećana proizvodnja i potrošnja leguminoza treba pozicionirati hrvatsku poljoprivredu u proizvodnji GMO free soje gdje izgradnju tvornice soje treba staviti u nacionalne strateške projekte. Potrošačke navike se mijenjaju, a povećana konzumacija biljnih proteina u Hrvatskoj može se ostvariti kroz preradu soje i potrošnju. Trendovi su i povećana konzumacija svježeg voća i povrća, a manje prerađevina – kaže Kopilović.
Čitajući sažetak Izvješća EK i slušajući našeg poljoprivrednog stručnjaka, jasno je da Vlada premijera Andreja Plenkovića, odnosno Ministarstvo poljoprivrede trebaju poraditi na Nacionalnoj strategiji da nas opet vrijeme ne pregazi. Zato ministra, tko god to bio, čeka težak posao.