Klimatski paket rasteže živce i novčanike

Kao da europsko gospodarstvo nije dovoljno pogođeno pandemijom, prekinutim dobavnim lancima (koji su se tek nedavno počeli vraćati na pretpandemijske postavke), ratom u Ukrajini koji, barem je takav dojam, utječe na gotovo sve industrije, Europska komisija pripremila je novi paket zahtjeva kako bi se spasila klima i kako bi industrija bila ‘Fit for 55‘. Pitanje je li Europa spremna za 2055. godinu i spašavanje klime za mnoge se industrije u postojećim uvjetima čini deplasiranim.

Mnogi nisu spremni ni za drugu polovinu 2023. ni za izazove koje nose posljednja dva kvartala, a kamoli za ono što će se događati tek za dvadesetak godina. Ipak, jasno je da moramo razmišljati i o dalekoj budućnosti; moramo smisliti načine kako manje utjecati na klimu i kako svladavati klimatske izazove, moramo učiniti što je u našoj moći i prestati uništavati planet, no istina je i to da taj posao institucije Europske unije ne namjeravaju nikomu olakšati. Često, dojam je na terenu, ni pod cijenu europske deindustrijalizacije. Ali to je baš najlošiji scenarij, koji će se vjerojatno izbjeći ako odigramo prave karte.

Pogodovanje industriji

Hoće li, ovisi o tome koliko ćemo sada ulagati u neke nove izvore, primjerice energenata. Fosilna goriva nisu jedino rješenje, pogotovo ne kada dolaze iz Rusije. Međutim, da bi se veliki industrijski pogoni, ali i mali i srednji poduzetnici prebacili na zelenu tranziciju, potreban im je mali poguranac u obliku sredstava iz fondova Europske unije. Novca ima, ali tu je i skup novih pravila, uredbi, zakona i agendi, stoga se pripremati treba početi već sada. A to znači da treba pratiti kakva pravila izlaze iz institucija EU-a.

Najnoviji skup pravila koji je nedavno izglasan u Europskom parlamentu odnosi se na reformu sustava trgovanja emisijama ugljikova dioksida. Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova (ETS) temeljni je alat EU-a za ograničenje i smanjenje industrijskih emisija stakleničkih plinova. U tom se sustavu onečišćivačima, a to su većinom industrija, energetski sektor i promet, dodjeljuje određeni broj dozvola za stvaranje stakleničkih plinova. U određenom razdoblju smiju ispustiti onoliko stakleničkih plinova koliko je im je dopušteno dodijeljenom kvotom. Ako žele povećati svoje emisije, dozvole moraju kupiti od drugih koji nude dijelove svojih neiskorištenih kvota. Nova reforma tog sustava posebno se odnosi na industrije koje se bave zračnim, morskim i cestovnim prometom, a neka nova pravila igre donosi i za zgrade.

Inače, emisije ugljika u sektorima obuhvaćenima ETS-om gotovo su prepolovljene, ali, upozoravaju energetski stručnjaci, većinom su smanjene samo u proizvodnji električne energije i topline; industrija je svoje emisije smanjila neznatno, tek nekoliko postotaka. Kao drugi problem ističu da se u dodjeli besplatnih emisijskih jedinica također pogoduje industriji. Čini se da se dosta lobiralo da industrijski onečišćivači, kaže nam jedan stručnjak, ne odrade posao koji bi trebali jer bi to, valjda, dovelo u pitanje opstanak gospodarstava u Europi.

Pitanje transparentnosti

Ako neće industrija, ima tko će morati. Novom reformom, stvara se zaseban, novi ETS II za gorivo za cestovni promet i zgrade, što znači da će emisije plaćati prijevoznici i suvlasnici zgrada. O tome se još ništa konkretno ne zna, osim da će nameta biti i da neće biti jeftini, pogotovo ne za one koji voze ili se griju na benzin, dizel, loživo ulje ili plin. Kad platimo namet, EU će nam pomoći novcem budućega socijalnog fonda za klimatsku politiku iz kojega će se financirati potpore za pogođena ranjiva kućanstva, poduzeća i korisnike prijevoza. Zvuči besmisleno? Ma nijeee...

Hrvatska eurozastupnica Sunčana Glavak, koja predstavlja HDZ, odnosno EPP, i koja je bila izvjestiteljica Parlamenta za reformu sustava trgovanja emisijama u zrakoplovstvu, ocjenjuje da je politički sporazum o paketu kompromisa zapravo postigao dobru ravnotežu između klimatskih ambicija u zrakoplovstvu i potpore industriji u toj tranziciji.

– Naša je dužnost zaštititi industriju, ali i voditi računa o klimatskim ambicijama, i toga smo se držali tijekom pregovora. Sporazumom poboljšavamo i transparentnost u zrakoplovstvu, a emisije s humanitarnih, medicinskih, vojnih i vatrogasnih letova ostaju izuzete iz mehanizma ETS-a. Mi isporučujemo rezultate obećanja o klimatskim ciljevima, ali pritom vodimo računa i o realnim mogućnostima te štitimo industriju – rekla je Glavak.

Što to znači za realni sektor? Pa, procjenjuju u HUP-ovoj Udruzi profesionalaca za fondove Europske unije, novi skup natječaja za fondove EU-a koji će se tek raspisati donijet će neka nova pravila igre. Bit će također prilika za prilagodbu i novca, pitanje je samo transparentnosti i komunikacije.

– U komunikaciju o prilikama, osim države koja to mora raditi predanije, trebala bi se uključiti i Europska komisija – ističe se u HUP-u.

Sigurno poskupljenja

A poduzetnici u svemu tome vide samo glavobolju. I promjene od kojih će mnoge promijeniti ne samo biznis nego i neke naše navike.

– Kažu: ‘Smanjite emisiju štetnih plinova i upotrebljavajte održiva goriva.‘ Koja? Pa istraživanja o takvim gorivima tek se moraju provesti, što znači da će tranzicija za nas biti vrlo skupa i itekako utjecati i na cijene u prijevozničkim industrijama. Slobodno možete napisati da mislim da će putovanja, pogotovo zrakoplovom, u budućnosti biti stvar luksuza. Bit će dostupna samo najbogatijima, a problema će imati i industrija naviknuta na sirovine s drugoga kraja svijeta. Zbog skupog prijevoza roba će drastično poskupjeti i možete samo zamisliti koje će to posljedice imati ne samo na europsku ekonomiju nego i na globalnu – istaknuo je stručnjak iz avioindustrije koji je želio ostati anoniman jer će se, kaže, kad-tad morati prijaviti na neki europski projekt.

A osim stakleničkih plinova, kako bi EU bio spreman za 2055., smišljen je i novi EU mehanizam za prilagodbu granica ugljika, CBAM, čiji je cilj potaknuti zemlje izvan EU-a da povećaju svoje klimatske ambicije. Nije fora da kompanije iz EU-a kupuju sirovine zemalja koje naše standarde ne poštuju ili da se, ne daj Bože, svi ti napori potkopaju preseljenjem proizvodnje iz Unije u zemlje s manje ambicioznom politikom.

– Mehanizam pokriva sirovine kao što su željezo, čelik, cement, aluminij, gnojiva, električna energija, vodik i neizravne emisije pod određenim uvjetima. Uvoznici te robe morali bi platiti svaku razliku između cijene ugljika plaćene u zemlji proizvodnje i cijene emisijskih jedinica ugljika u EU ETS-u – stoji u odlukama Europskog parlamenta.

CBAM će se postupno uvoditi od 2026. do 2034., i to jednakom brzinom kojom se postupno ukidaju besplatne emisijske jedinice u EU ETS-u.

Nenanošenje bitne štete

U sklopu napora za postizanje ugljične neutralnosti do 2050. godine EU planira uvesti daljnje zahtjeve za smanjenje emisija ugljika te potaknuti građane i tvrtke na ulaganje u alternativne izvore energije, bolju izolaciju i čišći promet. Kako bi osigurala pravednu i uključivu klimatsku tranziciju, Komisija je predložila, spomenuli smo već, osnivanje socijalnog fonda za klimatsku politiku koji bi trebao pomoći ugroženim kućanstvima, malim poduzećima i korisnicima usluga prijevoza u nepovoljnijem financijskom položaju. Prvi cilj prema uspostavi tog fonda bit će definirati što je energetsko siromaštvo i siromaštvo u pogledu mobilnosti diljem EU-a. Ukratko, energetsko siromaštvo odnosi se na kućanstva koja nemaju pristup osnovnim energetskim uslugama koje omogućuju pristojan životni standard, a siromaštvo u pogledu mobilnosti odnosi se na kućanstva koja imaju visoke troškove prijevoza ili ograničenu dostupnost pristupačnih načina prijevoza. Prioritetni pristup fondu koji se tek treba osnovati imat će otoci, planinska područja i manje razvijena udaljena područja. Traži se i blokiranje pristupa državama koje ne poštuju temeljna prava ili vladavinu prava.

– Fond se pokreće 2026., godinu dana prije proširenja sustava trgovanja emisijama na zgrade i cestovni promet. Ako cijene energije budu iznimno visoke, ETS se može proširiti za godinu dana. Fond će se djelomično financirati dražbom emisijskih jedinica iz ETS-a II do 65 milijardi eura, a dodatnih 25 posto pokrit će se nacionalnim sredstvima čiji se ukupan iznos procjenjuje na 86,7 milijardi eura. Poduprijet će se samo mjere i ulaganja kojima se poštuje načelo ‘nenanošenja bitne štete i kojima se nastoji smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima‘ – doznaje se iz Europske komisije, u kojoj se ograđuju ističući da to još nije službeni dogovor jer ga nakon Europskog parlamenta treba potvrditi Europsko vijeće.

Protiv siromaštva

Socijalni fond za klimatsku politiku trebao bi financirati konkretne mjere za rješavanje problema energetskog i mobilnog siromaštva kao što je smanjenje poreza i naknada za energiju ili pružanje drugih oblika izravne dohodovne potpore za rješavanje rastućih cijena cestovnog prijevoza i goriva za grijanje, što se planira ukinuti do kraja 2032. godine. Uključuje i poticaje za obnovu zgrada i prelazak na obnovljive izvore energije u njima, poticaje za prelazak s privatnog prijevoza na javni, dijeljenje automobila i biciklizam te potporu razvoju tržišta rabljenih električnih vozila.