U ovako napetim uvjetima u kakvima se danas nalazimo čak i mali pad tržišta može dovesti do masovnih otpuštanja, manje potrošnje potrošača i kolapsa cjelokupnog gospodarstva
Hoće li 2025. biti prva prava recesijska godina od globalne financijske krize 2008.? Sve više pokazatelja sugerira da Europu, uključujući Hrvatsku, čeka razdoblje ozbiljne ekonomske neizvjesnosti. Usporavanje potrošnje, rastući troškovi života, slabljenje američkog tržišta rada te kraj globalnih trgovinskih saveza stvaraju uvjete za ono što neki nazivaju ‘savršena oluja‘ – kombinaciju negativnih faktora koji bi mogli gurnuti gospodarstvo u krizu.
Na te izazove upozorava i Klemen Praprotnik, voditelj odjela za savjetovanje u maloprodaji u NielsenIQ-u za regiju Adriatic. U svom nedavnom LinkedIn postu istaknuo je kako je europski potrošač do sada pokazivao iznimnu otpornost, ali da bi 2025. mogla donijeti ključni preokret. U razgovoru za Lider Praprotnik analizira koje će industrije biti najviše pogođene, kakve posljedice očekuje na tržištu rada i što poduzetnici mogu učiniti kako bi se pripremili za nadolazeće izazove.
Opisujete 2025. kao ‘savršenu oluju‘ za gospodarstvo. Koji su ključni pokazatelji da Europa, pa tako i Hrvatska, ide prema recesiji i koliko ozbiljne posljedice očekujete?
Prvo da naglasim sljedeće. Ciklička kretanja u gospodarstvu normalan su dio tržišne ekonomije i logično je da nakon dugih godina uspona uvijek slijedi korekcija prema dolje. Globalna ekonomija (SAD, Kina i Zapadna Europa) – tu ne ubrajam Hrvatsku, koja je u godinama nakon epidemije imala rekordan rast BDP-a i prosječnih plaća u EU – ponaša se 2024. kao da je već u recesiji ili makar u stagnaciji.
Već samim pogledom na broj prodanih vozila, sklopljene transakcije nekretnina, broj prodane tehničke robe, indeks nabavnih menadžera i pad industrijske proizvodnje, vidimo da je potrošač digao ručnu kočnicu. Svi pokazatelji su negativni. imaju minimalan rast. Sve se to događa unatoč praktički nultoj stopi nezaposlenosti i rekordnom rastu prosječnih plaća. Ove godine očekujem usporavanje rasta plaća, zbog čega će potrošači prestati plaćati više za manje i postati još racionalniji. Tu će najviše izgubiti Europa koja će biti preplavljena jeftinom kineskom robom koju Kinezi ne mogu prodati kod kuće zbog slabe domaće potražnje.
Još ne vidim rizik od recesije za Hrvatsku ove godine, ponajviše zbog poreznog rasterećenja najvećih plaća i rasta plaća u javnom sektoru prošle godine. Hrvatsko gospodarstvo zaostaje za zapadnim gospodarstvima od šest do 12 mjeseci, pa će biti posebno zanimljivo pogledati preko granice na sjever da vidimo što će se dogoditi u trećem i četvrtom kvartalu. Prije svega, dobar pokazatelj bit će broj noćenja turista s najvažnijih hrvatskih tržišta, gdje je gospodarska situacija najnapetija. Već 2024. vidjeli smo da su strani turisti u Hrvatskoj ostvarili praktički isti broj noćenja kao 2023. Hoće li turisti ove godine ‘probaviti‘ još više cijene ili će se zbog racionalizacije preusmjeriti na jeftinija tržišta? Hoće li ostati kod kuće?
Spominjete da se u nekim europskim zemljama više ljudi vraća kući nego što ih iseljava. Ukazuje li to na slabljenje ekonomske dominacije zapadne Europe i što bi to moglo značiti za tržišta rada u srednjoj i istočnoj Europi?
Ne vidim tu neki veliki utjecaj na hrvatsko tržište jer još uvijek imamo najveći nedostatak radne snage među niže kvalificiranim poslovima koji su domaćim radnicima i dalje nezanimljivi zbog niskih plaća. Za Hrvatsku nemam taj podatak, ali u Sloveniji se prvi put nakon velike financijske krize (ne računajući epidemiju) više slovenskih građana vratilo kući nego što ih je otišlo. Za to mogu postojati dva razloga: ili poslovi na Zapadu više nisu financijski privlačni ili se tržište rada toliko suzilo. Mislim da je to kombinacija oba faktora.
Europsko tržište nekretnina pokazuje znakove zahlađenja. Kako gledate na razvoj ovog trenda na kontinentu i kakve bi on mogao imati posljedice?
Ne mislim da će tržište nekretnina imati veći utjecaj na bankovni sustav, jer su banke u prosjeku puno manje izložene ovom sektoru nego što su bile 2008. godine. Prvenstveno se bojim da će tvrtke zbog smanjene potražnje i većih troškova zaduživanja u posljednje dvije godine imati veće probleme s likvidnošću, što će dovesti do porasta dospjelih obaveza u gospodarstvu, a posljedično i do otpuštanja i stečajeva. Prije svega manje tvrtke. Ali još je prerano donositi takav zaključak. No, vidimo da industrijska proizvodnja u Hrvatskoj pada već gotovo tri godine, što se mora prije ili kasnije odraziti na tržište rada i opću gospodarsku klimu.
Američko tržište rada pokazuje znakove slabosti, a gospodarska se politika pomiče s ‘ulaganja‘ na ‘štednju‘. Kako bi to moglo utjecati na Europu, s obzirom na snažne gospodarske veze između dviju regija?
Europa je već na rubu recesije. Potpuno drugačije nego 2008. Zato se bojim da će moguća recesija u SAD-u, bijeg kapitala i smanjenje uvoza u SAD, uz veće carine, imati razorne posljedice za europsko gospodarstvo. Također ne smijemo zaboraviti da, za razliku od 2008. godine, u Europi bjesni rat i na vlast dolaze izolacionističke i euroskeptične stranke, pa će europske solidarnosti u budućnosti biti još manje. Za mjesec dana su izbori u Njemačkoj, što bi moglo dodatno zakomplicirati europsku dinamiku.
Slabljenje globalnih trgovinskih saveza i porast protekcionizma ugrožavaju europsko gospodarstvo koje uvelike ovisi o izvozu. Koje će industrije najviše osjetiti posljedice ovih promjena?
Za razliku od većine analitičara, ja ne vidim probleme u jednoj industriji, već je veći problem što u ovako napetim uvjetima u kakvima se danas nalazimo čak i mali pad tržišta može dovesti do masovnih otpuštanja, manje potrošnje potrošača i kolapsa cjelokupnog gospodarstva. No, ne smijemo zaboraviti činjenicu da će američke carine na kinesku robu dodatno povećati pritisak na uvoz kineske robe u Europu. Europa tu nema spreman odgovor.
Fenomen ‘kasino kapitalizma‘ i precijenjenih tržišta postaje sve veći problem. S obzirom na P/E omjer od 30, kolika je vjerojatnost velikog pada burze u Europi i kakve bi to posljedice moglo imati za tvrtke i investitore?
Nema potrebe objašnjavati da je Teslina tržišna kapitalizacija veća od svih ostalih proizvođača automobila zajedno, zar ne? Ili da samo 10 najvećih kompanija na NYSE čini 18 posto svjetske tržišne kapitalizacije, dok ukupna tržišna kapitalizacija kompanija na EU burzama iznosi manje od 13 posto? Velika većina europskog investicijskog kapitala nalazi se u američkim dionicama, što je jasan signal da će svaki slom američkog tržišta dionica imati veliki utjecaj i na EU.
Kriptovalute i špekulativni financijski instrumenti i dalje igraju značajnu ulogu na tržištu. Mislite li da dodatno povećavaju ekonomsku nestabilnost u Europi i može li potencijalni pad kripto tržišta izazvati širu financijsku krizu?
Povijesno gledano, kriptovalute su dobivale kada je NYSE rasla i gubile kada je NYSE padala. Jedino ‘dobro‘ koje dobiva na vrijednosti kako se neizvjesnost povećava je zlato. Kriptovalute sigurno nisu sigurno utočište kada se financijska lađa ljulja, jer se radi o isključivo spekulativnom investicijskom instrumentu.
Inflacija je veliki problem u cijeloj Europi. Koje bi mjere europske vlade i središnje banke trebale poduzeti kako bi ublažile nadolazeću recesiju bez pogoršanja inflacije?
Ako pogledamo inflaciju, vidimo da se ove godine događa samo u cijenama usluga i hrane. Dakle svugdje gdje nema kineske konkurencije. Moj bi odgovor bio tržišni, a ne monetarni. Povećanje konkurentnosti smanjenjem proizvodnih cijena, što se može postići jedino smanjenjem cijena rada (povećanje produktivnosti) i cijena energije (ukidanje sankcija). Putovi do tog cilja su različiti. Mislim da smanjenje oporezivanja rada nije pravi put jer će se time samo povećati dohodovna nejednakost, smanjiti socijalni transferi, a posljedično i potrošnja. Nažalost, ovo je postalo više ideološko nego ekonomsko pitanje.
Europski potrošači već troše više, ali kupuju manje. Koje će industrije biti najotpornije u nadolazećoj krizi i gdje vidite najveće rizike za trgovce i brendove u Hrvatskoj i regiji?
Dakle, prema NielsenIQ istraživanju, kada su potrošači upitani gdje bi prvo uštedjeli novac, rangirali su prva tri: restorani, zabava/tjelovježba i odjeća. Zasigurno neće štedjeti pri kupnji hrane u trgovinama. Sasvim suprotno. Ovdje su odgovorili da su spremni potrošiti više.
Koje bi strateške poteze europske tvrtke sada trebale poduzeti kako bi se pripremile za nestabilnu 2025.?
Imamo kratkoročne i dugoročne mjere. Budući da su dugoročne mjere previše složene i razlikuju se ovisno o zemlji, usredotočit ću se samo na prve. Kratkoročno treba gledati gdje smo najjači, a gdje se mjere mogu vidjeti već sutra. Mislim da prvo treba učiniti sve da smanjimo troškove energije i uložimo u automatizaciju. Na primjer, jeste li znali da je Europa najveći izvoznik industrijskih robota na svijetu?