U Hrvatskoj će uskoro početi važan projekt čiji je cilj poboljšanje fiskalne održivosti zdravstvenog sustava. To je posebno važno jer postoji razlog za zabrinutost zbog opetovano visoke razine duga javnoga bolničkog sektora. Bolnice imaju poteškoća, što znači da su i u tome prijeko potrebne reforme
Otkako je Hrvatska dobila zeleno svjetlo za početak pregovora s Europskom unijom, počelo se naveliko govoriti o reformama koje moramo provesti kako bismo postali dijelom progresivnog europskog društva i kako bi naša ekonomija pratila tempo EU. Tijekom godina reforme su se provodile u raznim područjima; neke uspješno, neke manje uspješno, a neke samo i na papiru, a sama ta riječ s vremenom se u društvu toliko izlizala da još rijetko tko vjeruje da će neki novi paket reformi donijeti velevažne promjene koje će ne samo utjecati na državu i ekonomiju nego i na društvo u cjelini.
Međutim, Europska komisija vjeruje u promjene, vjeruje u reforme i vjeruje da će i Hrvatska kao najmlađa članica EU uz reforme napredovati tempom svojstvenim nekim razvijenim članicama. To je hrvatskoj vladi nedavno došao poručiti i Mario Nava, čelnik Glavne uprave Europske komisije za potporu strukturnim reformama (DG REFORM), Talijan angažiran u Komisiji na raznim pozicijama od 1994., koji je mnogo optimističniji od domaće javnosti kad je Hrvatska budućnost u pitanju i sklon vjerovati da smo zbog reformi koje smo se obvezali provesti na dobrom putu.
Prema njegovim riječima, kad su reforme u pitanju, Hrvatska napreduje, a najvećim hrvatskim uspjehom smatra reforme koje su prethodile zelenom svjetlu za ulazak u eurozonu.
Koja su uska grla kad su reforme u Hrvatskoj u pitanju?
– Prva isplata sredstava dodijeljenih na temelju Nacionalnoga plana oporavka i otpornosti, NPOO-a, sjela je potkraj lipnja, a to znači da ste na dobrom putu, to više jer se sredstva dodjeljuju na osnovi provedenih reformi, a u tome je Hrvatska uhvatila dobar zamah, što je glavna poruka. Što se Europske komisije tiče, mi želimo poduprijeti Hrvatsku u provedbi reformi kojima se potiče rast, a ne upućivati na jedno ili drugo reformsko područje u kojem ima zastoja.
Osim toga, Hrvatska se u svojem NPOO-u obvezala provesti određen broj reformi ove godine i to su sad prioriteti. Valja naglasiti i da je Hrvatska među državama članicama koje imaju najviše koristi od Instrumenta za tehničku potporu (Technical Support Instrument, nap. a.) i Programa potpore strukturnim reformama (Structural Support Reform Programme) koji mu je prethodio, uz čiju je pomoć, što tehničku, što financijsku, dosad provedeno više od osamdeset projekata reformi, ali to je i logično jer ste najmlađa članica EU. Velik dio novca iz NPOO-a utrošit će se, kao što znate, za investicije. To je sljedeća faza koja ne bi bila dovoljno efikasna da niste proveli reforme. A provodite ih i tako treba nastaviti.
Najvažnija je reforma trenutačno, zasigurno, ulazak Hrvatske u eurozonu. Kakvu ste ulogu u tom procesu odigrali?
– S obzirom na to ste najmlađa članica EU, a ulazite u eurozonu, već je to velik uspjeh. Ponosan sam na to što je Glavna uprava Europske komisije za potporu strukturnim reformama, DG REFORM, pridonijela pružanju potpore Hrvatskoj na njezinu uspješnom putu prema pristupanju eurozoni. Naši su projekti, primjerice, bili usmjereni na sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma. Cilj tog projekta bio je ojačati nadzor financijskog sektora koji se temelji na procjeni rizika HANFA-e i hrvatske središnje banke.
Jedna od najvećih domaćih kritika našoj Vladi jest da je javni sektor prevelik i da se na njega troši mnogo više nego što bi trebalo. Prema vašemu mišljenju, treba li reformirati javni sektor u Hrvatskoj i koji bi se njegovi dijelovi trebali odmah reformirati?
– Posljednjih nekoliko godina podsjetilo nas je koliko je važna spremnost javnih uprava država članica na suočavanje s krizama; ne samo državnih nego i lokalnih. Dok smo se oporavljali od zdravstvene i gospodarske krize koju je prouzročila pandemija bolesti COVID-19, Rusija je napala Ukrajinu i izazvala dosad nezabilježenu humanitarnu krizu, a tu su i energetski šokovi, rast cijena nafte i plina te poremećaji u opskrbi hranom. Javni službenici ne smiju samo izvršavati dosadašnje zadatke, od njih treba očekivati mnogo više: da budu projektni menadžeri javne uprave i produžena ruka države i lokalne zajednice, pogotovo oni koji dodjeljuju javni novac. Njihova je uloga sada također baviti se imigrantima, integrirati ih u društvo, i bolje se pripremiti za energetske izazove s kojima se suočavamo. U tome kvaliteta javne uprave ima ključnu ulogu.
Pomažemo hrvatskom javnom sektoru da se usredotoči na niz ključnih pitanja: od sprečavanja i borbe protiv korupcije i sukoba interesa do jačanja kapaciteta za planiranje proračuna, razvijamo programe osposobljavanja viših javnih dužnosnika i podupiremo Hrvatsku kako bi pravosudni sustav postao učinkovitiji i transparentniji, što je ključno za gospodarstvo i društvo. To su trenutačno izazovi za cijelu Europsku uniju, pa tako i vas, ali radimo na reformama i vjerujemo u promjenu mentalnog sklopa.
Ono što sve u Hrvatskoj ipak zanima – je li naš javni sektor prevelik?
– Nije na nama da to komentiramo, to je tema kojom se treba baviti unutarnja politika svake države članice. Nas zanimaju organizacija javne uprave, njezina efikasnost, koliko su poslovi u javnom sektoru atraktivni za potencijalne posloprimce i da ljudi koji u tom sektoru rade budu produktivni te da rade kao svojevrsni projektni menadžeri. Zato nam trebaju nove metode zapošljavanja, plaća i nagrada, ali i nova organizacija posla, to će biti jedna od glavnih reformi. To će posebno biti važno kad se cijeli europski javni sektor potpuno digitalizira.
Koliko nacrti reforme hrvatskoga sustava zdravstvene zaštite dopiru do Europske komisije i što ona očekuje od Hrvatske u toj reformi?
– Europska komisija nastoji poboljšati učinkovitost, kvalitetu, dostupnost i financijsku održivost zdravstvenog sustava u svim državama članicama. Reformama i ulaganjima u zdravstveni sektor iz hrvatskoga Nacionalnog plana oporavka i otpornosti nastoje se riješiti izazovi utvrđeni u preporukama Komisije. Konkretno, cilj je Nacionalnog plana povećati otpornost zdravstvenog sustava, uravnotežiti geografsku raspodjelu zdravstvenih radnika i zdravstvenih ustanova te poboljšati vještine radnika. Te se reforme kombiniraju s ulaganjima u digitalne zdravstvene usluge.
Komisija podupire Hrvatsku u postizanju svih tih ciljeva. Funkcionalna integracija bolnica, za koju smo pružili tehničku potporu, vrlo je važna, što smo vidjeli tijekom pandemije. Još jedno područje u kojemu mnoge države članice predlažu reforme jest e-zdravstvo. Hrvatska je primila našu potporu za izradu strateškog i akcijskog plana za e-zdravstvo. Takve projekte već provodimo diljem Europske unije pa Hrvatska može iz tih primjera izvući dobre inspiracije za svoj sustav i obrnuto. Primjerice, Slovenija dosta radi na e-zdravstvu, kao i Austrija, a cilj je stvoriti svojevrsni zdravstveni hub koji može biti u službi nekoliko zemalja kad su infrastruktura, opskrba i razvoj sustava u pitanju.
Također, u Hrvatskoj pridonosimo uspostavi helikopterskih hitnih službi i usluga na daljinu u hitnoj medicini, što drugim zemljama možda ne treba, ali vama zbog zemljopisnih karakteristika itekako treba.
A fiskalni dio zdravstvenog sustava?
– Da, u Hrvatskoj će uskoro početi važan projekt čiji je cilj poboljšanje fiskalne održivosti zdravstvenog sustava. To je posebno važno jer postoji razlog za zabrinutost zbog opetovano visoke razine duga javnoga bolničkog sektora. Bolnice imaju poteškoća, što znači da su i u tome prijeko potrebne reforme. Stoga je povećanje učinkovitosti i fiskalne održivosti zdravstvenog sustava važan dio hrvatskoga Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.
Koji su još sektori u kojima su reforme nužne i u kojima se mora ubaciti u veću brzinu, pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju tjednika Lider.