Nema onoga tko ne zna da je Hrvatska u trećem tromjesečju ove godine s 2,8 posto rasla najbrže među 23 članice za koje je Eurostat izmjerio kretanje BDP-a. Uoči izborne godine premijer Andrej Plenković nije propustio priliku pohvaliti mjere koje su poduzimali, očuvanje standarda građana (u riziku od siromaštva živi 752 tisuće ljudi), nastavak realnog rasta plaća (sada već iznad stope inflacije), zaposlenosti (baš čudno u vrijeme nedostatka radnika), uspješnu provedbu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, realizaciju reformi (reformi?) i korištenje europskih sredstava (jedina stvar koja glatko klizi).
O robnom izvozu, koji je u istome tromjesečju na godišnjoj razini pao za 20,4 posto, a koji vrlo praktično upućuje na to što bi nas uskoro moglo pogoditi, tek je primijetio da smo ‘imali visoku bazu‘. A upravo je žestoko prizemljenje izvoza pokazatelj da dio Unije još pleše po rubu recesije i malo se tko usudi preciznije procijeniti kad će i hoće li se povući s ruba.
Uostalom, u trećem je tromjesečju ove godine BDP u eurozoni bio 0,1 posto niži u odnosu na prethodno tromjesečje, a na razini cijele Europske unije ostao je nepromijenjen. U drugome je tromjesečju 12 od 27 članica EU-a zabilježilo pad BDP-a (čak sedam od njih imalo je pad i u prvome kvartalu). Dakle, ako srednja Europa potone u recesiju, i Hrvatsku će prije ili poslije povući za sobom. S druge strane, kako na portalu Arhivanalitike procjenjuje analitičar Velimir Šonje, ako nastavi puzati oko nule i/ili izađe iz recesije prije sredine iduće godine, Hrvatska ima velike izglede da je problemi europskoga ekonomskog ciklusa ovoga puta zaobiđu.
Fondovi će presušiti
Međutim, budući da je Hrvatska, analizirali smo to u prethodnome broju Lidera, još u uzlaznoj putanji, u dijelu čak i pregrijane ekonomije, bi li ta činjenica mogla biti buffer (u vrlo slobodnom prijevodu, amortizer) za meko slijetanje čak i onda ako dio Europe ukliže u dublju recesiju? Hoćemo li baš zahvaljujući pregrijanoj ekonomiji prebroditi eventualni pad u EU-u? Hoće li EU krenuti ozbiljnije uzlazno (posljedično i izvozna potražnja) za koju godinu, upravo kad počnu presušivati europski izvori novca na čijem vjetru letimo posljednjih godina?
Kristijan Kotarski sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti baš i ne vjeruje u to, prije svega zbog stope rasta.
– Imajući na umu našu trenutačnu stopu rasta, koja bi na godišnjoj razini trebala biti oko 2,8 posto, ne bih rekao da je naša ekonomija pregrijana. Nama ne ide toliko spektakularno, ali ide nam dobro, koliko većini drugih država EU-a u ovom trenutku ide loše. Za konvergenciju prema realnome BDP-u po stanovniku na razini EU-a treba nam godišnja stopa rasta od barem četiri posto tijekom trideset godina, a u isto vrijeme ostatak država članica u prosjeku ne bi smio rasti brže od dva posto. No kad smo kod riječi ‘pregrijana‘, onda bismo taj pridjev mogli istaknuti govoreći o strukturi rasta i njegovoj održivosti.
Izračunao sam da je Hrvatska u 2022. primila neto transfer od 4,5 posto BDP-a iz fondova EU-a i NextGenerationEU-a, što nas svrstava na prvo mjestu u Uniji prema intenzitetu transfera. U isto vrijeme podaci Svjetske banke govore da su devizne doznake iz inozemstva bile 7,6 posto BDP-a. Dakle, transferi iz inozemstva tvore više od 12 posto BDP-a, što svakako nije održivo dulje od nekoliko godina. S vremenom će fondovi EU-a presušiti, pogotovo ako se EU proširi na novih sedam ili osam država od 2030. godine. Dio radno aktivne emigracije vraćat će se u Hrvatsku i tu će provoditi mirovinu, a dio emigracije rođen u inozemstvu slabit će svoje veze sa zemljom svojih predaka. Zato dosadašnji priljev također nije održiv, a u međuvremenu će uvezeni radnici sve veći dio zarađenog novca slati u izvorišne zemlje migracija – poručuje Kotarski.
Cijelu analizu pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.