Unatoč pandemiji Omco Croatia je plan iz pretpandemijskih godina od sedam do deset posto rasta uspio ostvariti zadnje dvije godine. Što više, u 2020. taj je najveći svjetski proizvođač alata za izradu staklene ambalaže iskoristio priliku nastalu prekinutim trgovinskim vezama od Kine prema Europi i Americi preuzevši neke kupce, čime je anuliran pad nastao na lokalnom tržištu. A da su u toj kompaniji bili oprezni, govori i podatak da je plan u 2021. reduciran jer su njihovi kupci imali strah od pandemije. Ipak, zbog dobre turističke sezone i povratka sportskih događanja rast je zabilježen i u toj godini.
Omco Croatia ostvario je lani prihod od 814,6 milijuna kuna čime je nastavljen rast iz prethodnih godina. I dobit je bila uvjerljivo najveća – 148 milijuna kuna, no predsjednik Uprave Darko Ranogajec ističe da je zadnji kvartal prošle godine ujedno označio znatniji porast cijena sirovina i transporta koje su ionako rasle zadnje dvije godine:
- Sad dosta osjećamo u zadnjem kvartalu 2021. veliki porast cijena sirovine i transporta, kada smo punili zalihe. Sad se osjeća taj inflatorni pritisak koji dodiruje i plaće, transport, sirovine… Nažalost nedovoljno prostora da prebacimo troškove.
Surađuju s Vetropack stražom i drugim staklanama, i jako su sezonski vezani jer kad nema turizma, proizvodnja pada. Ipak, kao dio belgijske multinacionalne korporacije Omco prisutni su na globalnom tržištu.
- Volim uvijek reći, kad je u Europi zima, u Južnoj Africi je ljeto. Znači mi sa globalnom prisutnošću eliminiramo taj sezonski i lokalni efekt. Ta globalna prisutnost jeste teška logistički, komercijalno zbog različitih nivoa cijena, ali je dobra zbog smanjenja rizika sezonalnih efekata – kaže Ranogajec.
I kriza u Ukrajini pokazala je, objašnjava, efekt globalne prisutnosti. Kratkoročno je ta tvrtka iz Huma na Sutli pogođena ratom jer je držala više od polovice ukrajinskog tržišta i oko 40 posto ruskog, a koje je nestalo preko noći. Ali globalna prisutnost omogućila joj je da se prebaci na druga svjetska tržišta i da time kompenzira pad. Udio Omco grupe na svjetskom tržištu je 30 posto, dok Omco Croatia ima 15 posto svjetskog tržišta i najjača je članica Grupacije (kad je 1997. postala članica, bila je najmanja u Grupaciji).
- Izvozimo od Australije, Afrike… ma po cijelom svijetu – veli Ranogajec, čija je tvrtka prošle godine 90 posto prihoda ostvarila u izvozu.
Pitamo kako se snalaze za sirovine jer se dosta metala uvozi iz Rusije i Ukrajine. Odgovara da je prednost njegove tvrtke ta da Grupacija u vlasništvu ima dvije ljevaonice. One su izložene riziku nabave metala, ali Ranogajec napominje da je percepcija Rusije i Ukrajine kao zemalja strašno važnih za nabavu metala pogrešna.
- Jesu važne, ali nisu bile toliko dominantne, odnosno nismo čak bili ni toliko izloženi prema njima zbog same kvalitete materijala koja nije bila na razini koju tražimo. Tu sirovinu nabavljamo i u Južnoj Africi, Kanadi, Brazilu... Problemi su zaista sve veći jer se osjeća manjak metala. No mogu reći da je porast cijene ipak veći nego što na to utječe potražnja, znači, ima tu i špekulacija. Osim toga, prijevoz je poskupio. Primjerice, plaćali smo dva dolara po kilogramu aviotransport, da bi došli na 10 dolara. Brodski kontejner od Amerike do Rijeke plaćali smo 2000 dolara, a sada je 8000 dolara. Dakle, taj dio isto ima utjecaja. Ali svi zanemarujemo utjecaj inflacije. Te stotine odštampanih milijardi digle su cijene - naglašava.
Usprkos svemu, Omco Croatia neće zaustaviti investicije. Razlog je taj, objašnjava nam naš sugovornik, što se žele pripremiti za vrijeme poslije. I u krizi se mora modernizirati kako bi tvrtka smanjila troškove.
- Ako sad stanemo, zadržat ćemo tehnološku razinu za sljedećih nekoliko godina, i tu smo već gubitnici kad se tržište normalizira. Znači, upravo ovo vrijeme smanjenja potražnje i potrošnje moramo iskoristiti za promjenu procesa, smanjenje troškova na svim razinama, pa čak i s investicijom, da bi se prilagodili tom teškom vremenu u kojem živimo. Ljudima moramo dati plaću da bismo mogli živjeti, moramo više platiti materijal. Znači, samo s tehnologijom možemo kompenzirati dio troškova - zaključuje.
Pripremaju projekt od 40 milijuna eura u sljedeće tri godine. Podijelili su ga u fazu izgradnje objekata i u fazu modernizacije i proširenja proizvodnje. Prva faza trajat će dvije ili tri godine, i tu će se vremenski prilagođavati uvjetima na tržištu, ali kad su u pitanju modernizacija, odnosno robotizacija, tu nema stajanja, rezolutan je Ranogajec.