pišu: Edis Felić i Goran Litvan
Krenuli smo u Nedelišće, gdje je sjedište tvrtke Maring, a završili smo u njezinu pogonu koji je, kao i upravna zgrada i showroom, u Čakovcu. A Eko Međimurje, koje slovi kao tvrtka iz Čakovca, posluje u kompleksu na oko dva hektara u Šenkovcu. Da nema ploča s oznakama mjesta ne biste ni znali jeste li u Čakovcu ili nekoj od susjednih općina, koje se uglavnom nadovezuju na svoje županijsko središte. To je svojevrsna mini konurbacija, u kojoj je sve nadohvat ruke. Uostalom, cijela županija na površini je tek malo većoj od Zagreba.
A na tom malom prostoru događaju se – za hrvatske prilike – velika poslovna čuda. Doduše, ni Međimurje ni Čakovec nemaju jednu dominantnu tvrtku, poput Varaždina ili Koprivnice, ali to su odavno pretvorili u prednost. Dok su susjedni gradovi živjeli na pogon nekad Varteksa, a danas Vindije, odnosno Podravke, u Čakovcu se još u vrijeme Jugoslavije uz tadašnji nedodirljivi MTČ razvijalo obrtništvo, a s propašću MTČ-a malo poduzetništvo. Dodatni okidač za poslovni uspjeh svakako je blizina Austrije (na sat vremena od Čakovca). To je bila svojevrsna poslovna škola – od gastarbajterstva do šopingiranja u Bad Radkersburgu, Leibnitzu i Grazu – u kojoj su se skupljala prva poduzetnička iskustva.
Najvećom grupacijom u Međimurju, Čakovečkim mlinovima, upravljaju domaći ljudi. Nino Varga na čelu Uprave predstavnik je druge generacije. Zamijenio je oca Stjepana Vargu, koji se nakon gotovo trideset godina operativnog upravljanja povukao u Nadzorni odbor. O toj kompaniji ćemo opširnije pisati u sutrašnjem nastavku.
Sljedeće su dvije velike kompanije vezane uz prehranu u 'nemeđimurskom' vlasništvu. Vajdin vlasnik, Mesna industrija Braža Pivac je u Vrgorcu, a vlasnik Perutnine Ptuj – Pipo Čakovec je bliže, na samo je 50-ak minuta vožnje, ali u drugoj državi – u Ptuju. Zato je pravi vlasnik - MHP Holding Jurija Kosiuka znatno dalje, i Pipo je najveća hrvatska kompanija u ukrajinskom vlasništvu.
Čakovec ima dvadesetak tvrtki koje su lani ostvarile više od sto milijuna kuna prihoda. Ovdje izdvajamo LTH Alucast i Čateks, kojima je zajednički nazivnik što su obje pobijedile pandemiju. LTH ćemo predstaviti posebno, a sad par riječi o Čateksu.
MTČ-a, koji je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća zapošljavao i 3400 ljudi, u Čakovcu odavno nema. Scile i Haribde tranzicije preživjela su samo dva manja pogona u Murskom Središću i Štrigovi. No zato je drugi tradicionalni čakovečki tekstilni brend, Čateks, u susjedstvu nekadašnjeg MTČ-a, u prvoj pandemijskoj godini podigao prihode gotovo 30 posto, i lani je zadržao tu razinu. Tvrtka proizvodi sirovu tkaninu te materijale specijalne namijene s većom dodanom vrijednošću. S vojnim i medicinskim programom pokriva sektore koji su direktno involvirani u krize zadnje dvije godine. No snažan rast počeo je i prije pandemije, zahvaljujući većem izvozu, koji je u pet godina povećan s nepunih 57 milijuna na 89 milijuna kuna.
U Čakovcu se razvija i niz manjih perspektivnih projekata. Među njima je svakako Solektra. Goran Oreški i Marko Bratković u središte pozornosti došli su kad su od Varteksa kupili napušteni pogon Levi'sa u Novom Marofu. Tako je tvrtka dobila veće skladišne kapacitete i mogućnost da potrebne komponente za solare kupuje unaprijed, prije nego što opet poskupe.
Braća Nikola i Ivan Marciuš dobro su s Vuplastom iskoristili COVID-19. U protekle dvije godine prihod je u odnosu na 2019. porastao gotovo triput, zahvaljujući ponajprije prodaji vreća za komunalno sortiranje bolničkog otpada bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama.
Ivan Senčar ovlašteni je distributer za Yamahu i još više od 70 najvećih svjetskih brendova a njegov Euro-unit bavi se i proizvodnjom gitara, glazbenog pribora, gudačkih i puhačkih instrumenata te tamburica. Jedino to tradicijsko glazbalo proizvodi u Hrvatskoj, a za ostale brendove proizvodnju organizira u Kini te Njemačkoj i SAD-u, gdje su dosad bili bolji uvjeti.
– Doduše, krizu treba pretvoriti u prednost, pa je sad možda prilika da povučemo dio proizvodnje u Hrvatsku, jer su se okolnosti poslovanja u svjetskim okvirima, kao i kod nas, ipak promijenile – zaključuje Senčar.
A priča iz Čakovca može se završiti baš s glazbom jer je u središtu Međimurja u biznisu gotovo sve – muzika. Srećom, u čakovečkoj poslovnoj sceni znatno je više optimizma i mnogo manje melankolije nego što je ima u tradicionalnim međimurskim popevkama.
► Kompletnu reportažu o poslovnoj sceni Čakovca možete pročitati u novom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera